U bašti svoje kuće u centralnom Izraelu, usred palmi prošaranih jutarnjim suncem, Yoni Asher novinaru BBC-ja pokazuje video na svom telefonu. Na snimku su njegove dvije male djevojčice, koje sjede na krevetu i pjevaju Happy Birthday.

Starija Raz, duge svijetle kose, ima samo četiri godine. Njena sestra Aviv, tamnija i sličnija svom tati, ima samo dvije godine. “Ovo su napravili za moj rođendan u julu”, kaže Yoni.

Četiri mjeseca kasnije, 37-godišnji otac i muž je sam. Kćerke su sa majkom Doron, zarobljene 7. oktobra u Hamasovom prekograničnom napadu bez presedana. Smatra se da su one među najmlađima od 240 taoca koji se drže u Gazi.

„Išli su u posjetu svojoj baki za praznike u Nir Ozu“, kaže Yoni.

Izraelski kibuc nalazi se samo dvije milje od Gaze. To je bila jedna od zajednica koje su najteže pogođene napadom, a za svaku četvrtu osobu koja je tamo živjela vjeruje se da ju je ubio ili oteo Hamas.

Yoni tog dana nije bio sa svojom porodicom. Ostao je kod kuće zbog posla, stotinu kilometara daleko. Prva potvrda da je njegovu porodicu oteo Hamas došla je u video-snimku objavljenom na TikTok-u iz Gaze. Yoni pokazuje i taj snimak.

U videu koji traje pet sekundi možete vidjeti njegovu suprugu Doron, koja je još uvijek u spavaćici nagurana na motorna kolica okružena Hamasovim napadačima.

I Raz je tu u rozoj ljetnoj haljini. „A to je Avivina ruka“, kaže Yoni, pokazujući na pet malih prstiju, koja pruža prema majci. To je bilo prije više od tri sedmice. Yoni od tada nije vidio niti čuo za svoju porodicu. Njihova baka, Efrat Katz, pronađena je mrtva. Njen partner, Gadi Mozes, takođe otet ili nestao.

“Jedini način da se to opiše je pakao”, kaže Yoni. “To je definicija pakla.” “Kako mogu da jedem kada ne znam šta moja porodica jede? Kako da spavam kada ne znam da li im je hladno ili vruće? Kao otac, ako ste ikada vidjeli svoju djecu kako skaču po krevetu ili sofi, brinuli ste se da ne padnu, da se ne udare. Zamislite kako se osjećam u ovoj situaciji. Sve mi je zastrašujuće.”

Za sada, sve što Yoni ima su uspomene. A unutar porodične kuće, one su posvuda. Fotografije i dječji radovi na zidu. Sitni otisci ruku u crvenoj boji. “Voljele su da crtaju. Raz je ovo unapravila za mene”, kaže Yoni, pokazujući na figuru iz crtanog filma na koja bi trebalo da liči na njega.

“Rekla mi je da je to superheroj.” Tu je i kuhinja sa igračkama. “Uvijek su voljele da se pretvaraju da kuhaju za mene.”

Kolekcija sićušnih cipela poredana je u uglu pored dječjih knjiga. „Morao sam da izvadim sve baterije iz bučnih igračaka“, kaže on. „Sa tri žene u kući, imali smo dovoljno buke za svakog muškarca”, kaže Yoni uspjevajući da izmami osmijeh.

Na upit kako se osjeća u vezi sa patnjama u Gazi, koja je sada pod izraelskim bombardiranjem već skoro mjesec dana i gdje Ujedinjene nacije kažu da su hiljade djece ubijene ili povrijeđene. „Djeca su djeca, nije bitno iz koje su zemlje“, kaže on. Djecu ne bi smjeli dirati. Ne mogu mrziti, čak ni djecu svojih takozvanih neprijatelja. Kako možete mrziti dijete?”

A šta je sa video snimcima talaca koje je objavio Hamas?

“Nije bilo lako gledati”, odgovara Yoni.

“Oni su ti koji su kidnapovani (stanovnici Gaze). Hamas ih iskorištava na ciničan i najniži mogući način, kako bi napravili nekakvu psihološku bitku.”

Sa 37 godina, Yoni cijeli život zna samo za sukobe između Izraelaca i Palestinaca. Prije njefa su to znali i njegovi roditelji. Ali za njega je 7. oktobar očigledno najgori trenutak. „To je jedan dan Holokausta“, kaže, i zastaje kao da bira riječi. “Znam da je to teška riječ. Ali taj dan je bio najgori koji je viđen u historiji jevrejskog i izraelskog naroda.”

Misli li da će Izrael ikada moći preboljeti svoju kolektivnu traumu?

“Nemamo drugog izbora. To je kao u mom slučaju. Ili se boriti ili biti odbačen”, kaže on.

“Moramo se oporaviti. Biće jako teško. Ali vjerujem da će se dugoročno naša nacija oporaviti.”

Ipak, za sada, Yoni može samo čekati, nadati se i pričati priču svoje porodice.

(TIP/Izvor: federalna.ba/BBC)