Očekuje se da će desetine hiljada žena i nebinarnih osoba širom Islanda, uključujući premijerku, u utorak prekinuti rad – i plaćeni i neplaćeni – u prvom štrajku te vrste u skoro pola stoljeća. Organizatori se nadaju da će štrajk žena – čiji su potvrđeni učesnici među radnicama u ribarskoj industriji, nastavnicama, medicinskim sestrama i premijerki Katrín Jakobsdóttir – dovesti društvo u ćorsokak kako bi s skrenula pažnja na tekući rodni jaz u zemlji i široko rasprostranjeno rodno zasnovano i seksualno nasilje.

Događaj će obilježiti prvi cjelodnevni štrajk žena od 1975. godine, kada je 90% islandskih žena odbilo raditi u sklopu “kvennafri” (slobodan dan za žene), što je dovelo do ključnih promjena, uključujući prvu ženu na svijetu izabranu za predsjednicu neke zemlje. Ali organizatori posljednjeg štrajka, od kojih su neki učestvovali u štrajku 1975., kažu da je osnovni zahtjev da se rad žena više cijeni, 48 godina kasnije i dalje neispunjen.

Uprkos tome što se smatra globalnim liderom u rodnoj ravnopravnosti, 14. godinu zaredom na vrhu svjetske rang-liste Svjetskog ekonomskog foruma za 2023., u nekim profesijama islandske žene i dalje zarađuju 21% manje od muškaraca, a više od 40% žena iskusilo je zasnovano ili seksualno nasilje. Organizatori štrajka također kažu da su poslovi koji se tradicionalno povezuju sa ženama, poput čišćenja i njege, i dalje potcijenjeni i nedovoljno plaćeni.

“Priča se o nama, priča se o Islandu, kao da je raj jednakosti”, kaže Freyja Steingrímsdóttir, jedna od organizatorica štrajka i direktorica komunikacija BSRB-a, islandske federacije javnih radnika. „Ali raj jednakosti ne bi trebao imati jaz u platama od 21% i 40% žena koje su tokom svog života doživjele rodno ili seksualno nasilje. To nije ono čemu žene širom svijeta teže.”

S obzirom na globalnu reputaciju koju ima, Island ima odgovornost da „osigura da se ta očekivanja ispune“, rekla je Steingrímsdóttir. Iako je bilo drugih štrajkova žena od prvog 1975. godine, ovo je prvi cjelodnevni događaj. Djeluje pod sloganom “Kallarðu þetta jafnrétti?” (Ovo nazivate jednakošću?), i rezultat je lokalnog pokreta koji planira oko 40 različitih organizacija.

Žene i nebinarne osobe širom zemlje pozivaju se da u utorak ne rade nikakav plaćeni ili neplaćeni posao, uključujući kućne poslove, “kako bi pokazali važnost svog doprinosa društvu”. Neki su već unaprijed počeli da se pripremaju kako bi olakšali život muškarcima tokom njihovog odsustva.

“Treća smjena je stvarna, žene štrajkuju, ali hajde da budemo sigurni da će sve funkcionisati glatko’ je mentalitet u kojem smo zaglavili i iz kojeg moramo izaći”, rekla je Steingrímsdóttir. “Jedan dan to nije naš problem, pa nemojmo pokušavati da im olakšamo.” Očekuje se da će najmanje 25.000 ljudi prisustvovati događaju u centru Reykjavíka, a još mnogo njih će učestvovati u 10 drugih događaja širom zemlje – što će vjerovatno biti najveći štrajk žena na Islandu ikada.

Najavljujući svoje učešće, Jakobsdotir je rekla da očekuje da će kabinet premijerke u to vrijeme prestati sa radom. “Prvo i najvažnije, ovim pokazujem solidarnost sa Islanđankama”, rekla je za mbl.is.

Za razliku od štrajka iz 1975., događaj u utorak je za žene i nebinarne osobe. „Mi to radimo jer se svi borimo protiv istog sistema, svi smo pod uticajem patrijarhata, pa smo mislili da treba da kombinujemo našu borbu“, kaže Steingrímsdóttir.

Štrajkom se poziva na uklanjanje rodnog jaza u plaćama objavljivanjem plata radnika u profesijama u kojima dominiraju žene, te na akciju protiv rodno zasnovanog i seksualnog nasilja, s većim fokusom na počinitelje.

Drífa Snædal, koja je u izvršnom odboru štrajka žena i glasnogovornica Stígamóta, centra za savjetovanje i obrazovanje za seksualno nasilje, rekla je da je povećani pristup pornografiji među djecom doprinio nasilju nad ženama.

Status žena u društvu i njihova novčana vrijednost na radnom mjestu također su povezani sa seksualnim nasiljem, rekla je.

„Sada pokušavamo da povežemo tačke, govoreći da su nasilje nad ženama i potcenjeni rad žena na tržištu rada dvije strane istog novčića i da utiču jedno na drugo“, rekla je ona.

Uprkos pokretu #MeToo i raznim drugima koji zahtijevaju jednakost na Islandu posljednjih godina, ona tvrdi da žene ne mogu računati na pravosudni sistem kada su u pitanju seksualno nasilni zločini. „Strpljenje žena je nestalo“, dodala je.

(TIP/Izvor: federalna.ba/The Guardian/Foto: Fena/Ilustracija)