Bošnjaci su stalno izloženi svakojakim vrstama agresije. Oni (zapravo mi, jer i ja sam pripadnik toga naroda) uspijevaju nekako oduprijeti se agresorima spolja (kao 1992), ali je njihov veliki problem u deficitu dostojanstva (o čemu vrlo uvjerljivo svjedoče njihovi aktualni političari), pomanjkanje političke, odnosno državničke zrelosti i autoagresija, dakle atakovanje na vlastite neupitne i najviše vrijednosti.

Svjedočimo tome upravo ovih dana kada problematiziraju – javno i ostrašćeno – vlastiti etnički i nacionalni identitet, uprkos notornim činjenicama da su oba ta identiteta jasni i neupitni.

Naime, rasprava se vodi o tome jesu li oni Bošnjaci ili Bosanci, a u raspravama često nekompetentnih i (zlo)upotrijebljenih protagonista brkaju se te dvije temeljne kategorije. Slušalac, ili čitalac, koji umije logički i konsekventno razmišljati biva zapanjen smetenošću argumentacije onih koji u javnom prostoru zbunjuju Bošnjake dovodeći ih u stanje (barem neke od njih) da ne znaju ko su ni šta su. Dakle, Bošnjaci sami problematiziraju vlastiti identitet, i to u doba kada je nad njima izvršen genocid, kada se na moćnoj instanci Visokog predstavnika donose zakoni koji su segregcijski u odnosu na njih i kada je doveden u pitanje opstanak države bez koje nema opstanka ni Bošnjacima.

Rasprava se vodi o tome jesu li oni Bošnjaci ili Bosanci, a u raspravama često nekompetentnih i (zlo)upotrijebljenih protagonista brkaju se te dvije temeljne kategorije

U socijalističkoj Jugoslaviji je službeno porican i problematiziran njihov etnički identitet, a danas to rade Bošnjaci sami sebi, ne snalazeći se u izgradnji države pa ni u nespornom određenju etničkog i nacionalnog identiteta, što znači – u ovome političkom kontekstu – da se nameće stav kako su oni, u najmanju ruku, identitarno problematični, sumnjivi i slično, jer, evo, i sami svjedoče o tome, a to je krunski argument za one koji hoće da unište BiH kao državu i Bošnjake bez kojih nema ni te države. Bošnjaci imaju problem sami sa sobom i upravo otuda im stiže najveća prijetnja.

Dakle, riječ je o izuzetno štetnoj i isto toliko sinhroniziranoj kampanji protiv Bošnjaka kao naroda i BiH kao države, a kampanju vode sāmī Bošnjaci. Proizvođači memorandūmā u SANU mogu likovati zbog ovakve bošnjačke autodestrukcije.

Osnovni problem je u tome što neki protagonisti ove izuzetno štetne i pogrešno vođene rasprave ne razlikuju pojmove narod i nacija, što pod pojmom nacija misle na narod kao etniju. Stoga se zalažu čak za tzv. „četvrtu naciju“ – po njihovome: etniju (Bosance), uz Bošnjake, Srbe i Hrvate. To je fatalna greška i frapantno nerazumijevanje odnosa naroda i nacije, te državotvorne pozicije Bošnjaka.

Riječ je o izuzetno štetnoj i isto toliko sinhroniziranoj kampanji protiv Bošnjaka kao naroda i BiH kao države, a kampanju vode sāmī Bošnjaci. Proizvođači memorandūmā u SANU mogu likovati zbog ovakve bošnjačke autodestrukcije

Narod je zajednica koju karakterizira etničko, jezičko i kulturalno srodstvo njenih pripadnika i kultivirana svijest o cjelovitosti te zajednice, te svijest o njenoj posebnosti u odnosu prema drugim sličnim zajednicama. To su Bošnjaci, među ostalima. Premda ne treba nikome osporavati pravo da se izjašnjava kako želi, suštinski pripadnost pojedinca jednome narodu određuju nadindividualni ili izvanpersonalni kriteriji. (U skladu s tom notornom činjenicom, primjera radi, Meša Selimović ni po čemu nije srpski pisac: nije Srbin, ne pripada toj kulturi, njegov jezik nije srpski, kao ni književni motivi. Samo je SANU u stanju proizvesti takav falsifikat.)

Nacija je pak šira društvena zajednica koja se, za razliku od naroda, odlikuje ekonomskom, političkom i institucionalnom povezanošću. Ona može biti „sastavljena“ od više naroda. To je Bosna (i Hercegovina, dabome); to je država. Sasvim precizno – to je bosanstvo ali ne u značenju etnije već nacije kao pripadnosti državi. U skladu s tim i logično, čak je i Dodik u Beogradu Bosanac. Za sve relevantne medije i političke faktore u svijetu, stanovnici Bosne i Hercegovine su Bosanci. To možemo stalno čuti, i to je duboko utemeljeno u povijesti. Zašto to falsificirati i problematizirati?!

Na popisnom listu moraju biti dvije zasebne rubrike: jedna za etničku pripadnost a druga za nacionalnost, a ne kao što je do sada na popisnom listu bila rubrika: etničko/nacionalno, a zatim se nude mogućnosti: Bošnjak/Hrvat/Srbin/Ne izjašnjava se. Time se izražavalo nerazumijevanje razlike između naroda i nacije; time su građani ciljano dovođeni u zabludu. „Opcija“ na popisnom listu Ne izjašnjava se, zapravo, isključuje mogućnost da se pripadnici svih drugih naroda, osim tri spomenuta, uopće izjašnjavaju. Svi drugi osim tri spomenuta naroda su potpuno poniženi jer im nije dopušteno čak ni da navedu svoj etnički identitet. To zaslužuje, u najmanju ruku, „tretman“ najviše međunarodne, odnosno evropske sudske instance! I to je zaista katastrofalna metodologija!

Za sve relevantne medije i političke faktore u svijetu, stanovnici Bosne i Hercegovine su Bosanci. To možemo stalno čuti, i to je duboko utemeljeno u povijesti. Zašto to falsificirati i problematizirati?

Ako bi popisni list ostao isti – a nipošto ne bi smio ostati takvim jer je antidržavotvoran i diskriminatoran – onda bi se Bošnjaci trebali, obavezno, izjašnjavati kao Bošnjaci, a ne ili-ili.

Dakle, fundamentalno je pogrešno i štetno pitanje: Da li Bošnjak ili Bosanac, nego treba biti – i Bošnjak i Bosanac. Prva odrednica je etnija/narod, a druga je nacija kao pripadnost državi. To dvoje se apsolutno ne isključuju, niti su sinonimi.

Insistiranje samo na bošnjaštvu, a ne i na bosanstvu kao naciji (u značenju pripadnosti državi) ide tačno naruku onima koji od 1992. jurišaju na državu Bosnu i Hercegovinu zagovarajući etnoteritorijalizaciju, dakle rasparčavanje BiH na etničke teritorije. Naročito za Bošnjake bi to bila palestinska perspektiva.
Ulog u ovoj konstruisanoj raspravi o bošnjaštvu i/ili bosanstvu zapravo je opstanak države BiH jer se ranijim popisnim listom i ovom sadašnjom raspravom njeni stanovnici, vrlo lukavo, lišavaju prava da se izjasne kao pripadnici države BiH (nacionalnost).

Na kraju, pogledajmo jedan naročito štetan aspekt unošenja smutnje u vezi s ova dva komplementarna identiteta.

Fundamentalno je pogrešno i štetno pitanje: Da li Bošnjak ili Bosanac, nego treba biti – i Bošnjak i Bosanac. Prva odrednica je etnija/narod, a druga je nacija kao pripadnost državi. To dvoje se apsolutno ne isključuju, niti su sinonimi

Prema popisu stanovništva 2013. godine, Bošnjaka je bilo 50,1 %. To je većina, a to je u politici kapitalna činjenica. Prisjetimo se koliko su tada vršeni pritisci da se krivotvore podaci kako Bošnjaka ne bi bilo više od 50%. Egzaktno izvedena činjenica, popisom stanovništva, o njihovoj brojnosti bila je neočekivan i moćan otpor nasrtajima da se eliminiraju ratnim strahotama i drugim metodama – od genocida do raseljavanja širom svijeta. Pošto to nije uspjelo, sada su uključeni sāmī Bošnjaci da pometnjom smanje njihov broj na popisu stanovništva, jer zahvaljujući toj smutnji – ako se samo 4 do 5% Bošnjaka izjasne kao „etnički Bosanci“ (što je nepostojeća kategorija), Bošnjaci više neće biti većinski narod.

Bilo bi to vrijeme za proslavu u SANU.

(TIP/Izvor: Depo.ba/Autor: Akademik Esad Duraković)