Savremena pedagogija treba uvažavati i antropološke dimenzije odgoja kao dijela društvene stvarnost
Za savremenu pedagogiju, zbog njenog specifičnog predmeta istraživanja, trebalo bi da bazična paradigma bude ona koja u svome središtu ima čovjeka i uvažava antropološke dimenzije odgoja kao dijela društvene stvarnosti.
Rečeno je to na naučnoj konferenciji Odbora za pedagoške nauke Akademije nauka i umjetnosti BiH, pod nazivom ” (Ne)moć odgoja i obrazovanja iz krize u krizu: odgoj za kulturu rizika” na kojoj su stručnjaci, suočeni s incidentima ekstremnog školskog nasilja, ali i porasta nasilnog ponašanje općenito, donijeli nekoliko važnih zaključaka.
Istakli su kako je neophodno vratiti se staroj pedagogijskoj paradigmi koja je humanističko-razvojna, bazirana na pretpostavci o transformativnom potencijalu ljudskog bića i holističkom pristupu čovjeku.
– Kult djeteta je, uz sve svoje prednosti, u drugoj polovici 20. stoljeća donio i dah epidemije popustljivog odgoja, antipedagogije i anarhizma u odgoju koji ne vode željenim odgojnim i obrazovnim ishodima. Reafirmiranje odgojnih znanosti neophodno je za reafirmiranje odgoja okrenutom čovjeku – istaknuto je.
Pedagoška struka i odgojne znanosti, spominju se na svakom koraku, ali, kako je naglašeno, ne žive punim potencijalom.
– Stoga, visokom obrazovanju koje odgaja buduće stručnjake, nastavnike za sva područja školskog života i rada, želimo pružiti podršku u njegovanju institucionalnog integriteta koji se svojom autonomijom i odgovornošću nameće kao prostor u kojemu je prije svega važna profesija i etika, a ne fundamentalne političke vrijednosti vlastodršca – poručeno je sa konferencije.
Ulaganje u istraživanja odgoja i obrazovanja, zaključeno je, mora biti daleko veće no što je trenutno, a ujedinjavanje istraživača oko teme ili nekoliko tema koje će biti strateški planirane i potraživane od strane ministarstava obrazovanja i obrazovnih sektora na svim razinama vlasti neophodno je za kvalitativni znanstveni i strukovni pomak.
Učesnici skupa zalažu se i za više sredstava i više medijskog prostora koji bi bili posvećeni obrazovnim emisijama posvećenim odgoju roditelja i nastavnika, za kreiranje prostora u medijima za edukativne emisije za djecu i mlade u saradnji sa stručnjacima iz visokog obrazovanja te drugih nivoa obrazovanja (nastavnici, pedagozi, psiholozi, odgajatelji) i uz angažman studenata.
(TIP/Izvor: Fena/Foto: Ilustracija)
nije zadatak dobro postavljen. nema dovoljno uzoraka da bi se mogao izvesti zakljucak da treba množiti a ne sabirati.