„Treba biti malo lud za ovaj posao“, kaže dr. Ivan Šprajc, povukavši dim cigarete i zureći ledenoplavim očima. “Morate paziti na zmije, insekte, jaguare i sve ostalo. Ali nešto nas gura. Morate malo propatiti ako želite da pronađete nešto što je malo ljudi ikada vidjelo i što je bilo skriveno toliko vjekova. ”

The Guardian ga je opisao kao “stvarnog Indiana Jonesa”, Šprajc je proveo skoro 30 godina probijajući se kroz zabiti meksičkog poluostrva Jukatan kako bi pronašao davno izgubljene gradove Maya zakopane duboko u džungli.

Slovenački arheolog i njegov tim su 2013. godine iskopali ranije nepoznati grad staovništva od 40.000 ljudi iz 8. stoljeća koji je „progutala“ prašuma Chactún. Godinu dana kasnije, locirali su još dva grada Maya – Lagunita i Tamchen – od kojih je svaki imao piramidalne hramove, trgove i zamršeno izrezbarene stele za koje se činilo da su misteriozno napuštene prije oko 1200 godina.

Ipak, njegovo najnovije otkriće sada privlači svjetsku pažnju.

Krajem prošlog mjeseca, arheolog i njegov tim locirali su ostatke drevnog, napuštenog grada Maya gdje se nalaze brojne strukture u obliku piramide koje se uzdižu više od 15 metara duboko u Balamkúu, meksičkoj ekološkoj zoni očuvanja. Mjesto je nazvao Ocomtún (“kameni stup” na Yucatec Mayanskom) po brojnim cilindričnim stupovima koji su također raštrkani po naselju. Keramika ispitana na lokalitetu ukazuje da je vjerovatno bilo naseljeno između 600. i 800. godine nove ere. “Ovi gradovi su bili izgubljeni u vremenu. Niko nije znao gdje se tačno nalaze”, rekao je Šprajc za BBC Travel u svom prvom intervjuu od Ocomtúnovog otkrića. “Ali ovo je zapravo bila posljednja velika crna rupa na arheološkoj karti centralne nizije Maya (savremenog centralnog poluostrva Yucatán). Ništa nije bilo tu. Nije bilo nijedno poznato nalazište na području koje se proteže na oko 3.000 -4.000 kvadratnih kilometara.”

Mapiranje ove ranije nepoznate crne rupe moglo bi baciti više svjetla na to ko su Maye i šta je moglo dovesti do njihovog dramatičnog kolapsa.

Uobičajeno smatrane jednom od najvećih civilizacija na zapadnoj hemisferi, Maye su vladale većim dijelom Centralne Amerike tokom svog vrhunca između 200-900 godine. Možda najpoznatiji po svojim visokim piramidalnim hramovima i više od 40 velikih gradova isklesanih u kamenu – kao što su Tikal, Uaxactún i Copán – Maye su takođe bili opsesivni astronomi, briljantni matematičari i plodni pisari.

Vodili su detaljne zapise o pomračenjima i solsticijama i uskladili najvažnije strukture svojih gradova sa nebeskim kretanjima. Oni su izmislili koncept nule otprilike 1.000 godina prije Evropljana i razvili kalendar u 1. stoljeću prije nove ere koji je bio tačniji od julijanskog kalendara koji se koristio u Velikoj Britaniji, Evropi i Aziji u narednih 1.700-2.000 godina. Bili su jedna od najranijih svjetskih civilizacija koja je osmislila sistem pisanja (već 300. godine p.n.e.) i nastavila sa stvaranjem hiljada knjiga na papiru. Vjerovatno su izmislili čokoladu, prvu svjetsku igru loptom i gumu.

“Uvijek je postojala fascinacija oko Maya”, priča Šprajc. “Većina ovih divnih gradova pronađena je duboko u šumi, tako da je to bila neka vrsta enigme: kako se civilizacija može pojaviti i procvjetati u tropskom okruženju?”

Ali uprkos više od jednog vijeka naučnih istraživanja o tome ko su Maye, jedno centralno pitanje ostaje: šta se dogodilo sa njihovim velikim gradovima?

U 8. i 9. vijeku, Maye su iznenada počele da napuštaju svoje gradove i ove nekada velike mezoameričke metropole izgrađene korištenjem veoma sofisticiranih naučnih i inženjerskih tehnika, misteriozno su se raspale. Šprajc i drugi su dugo razmišljali da li je to bilo zbog ratovanja, produženih suša, iscrpljivanja tla, klimatskih promjena ili kombinacije faktora, ali do otprilike 1000. godine n.e., Šprajc je objasnio da je gotovo svako naselje na centralnom i južnom poluotoku Yucatán – uključujući Ocomtún – bilo napušteno.

Ponovno otkrivanje bilo kojeg novog izgubljenog grada Maya sadrži vrijedne tragove o tome kako su živjeli i šta je uzrokovalo iznenadni pad civilizacije prije nekih 1200 godina – a to se posebno da proučiti u području koje je tako malo istraženo kao što je centralno poluostrvo Yucatán.

Ekološka zaštićena zona Balamkú je gotovo neprobojna loza koja je jedno od najraznovrsnijih mjesta na Zemlji. U njemu živi 86 vrsta sisara, ali praktički nema puteva, pa su Šprajc i njegov tim koristili Lidar – tehnologiju laserskog skeniranja u zraku koja transformira način na koji arheolozi provode istraživanja u džungli i otkrivaju svijet drevnih Maya – za mapiranje područja. Nakon što su primili Lidarove slike koje pokazuju promjene pejzaža koje je napravio čovjek, probijali su se 60 km kroz bujnu vegetaciju kako bi stigli do mjesta.

„Znali smo da tu ima nešto veoma važno, ali nismo mogli da zamislimo šta ćemo tačno naći“, rekao je Šprajc. “Kada smo tamo stigli, naše sumnje su se potvrdile: arhitektonski je bio zaista ogroman. Dakle, jasno je da je ovo morao biti politički važan centar.” Okružen velikim močvarama, grad je izgrađen na uzvišici i sastojao se od “monumentalnog jezgra” koji se prostire na više od 50 hektara. Pored piramida i kamenih stubova, tim je pronašao oltare, tri trga kojima dominiraju zgrade koje su u ruševnom stanju i teren za drevnu igru Maya. Prostrani akropolj od 80 metara označava sjeverozapadni ugao grada i na vrhu je još jedna piramida koja se uzdiže 25 metara iznad prirodnog terena. Kratkom šetnjom prema jugu, naići će na još dvije piramide visoke 15 m.

“Ovo je u najmanju ruku vrlo uzbudljivo otkriće!” rekla je dr M Kathryn Brown, profesorica antropologije na Univerzitetu Teksasa u San Antoniju i poznati učenjak Maya. „Uprkos više od 150 godina istraživanja u svijetu Maya, ovo otkriće pokazuje moć Lidara da otkrije lokalitete ove veličine, kao i važne detalje o njihovom rasporedu i urbanističkom planiranju… Vjerujem da će Ivanovo istraživanje rasvijetliti važna pitanja vezana za uspon i pad drevnih Maya, kao i njihov svakodnevni život.” Osim njegove veličine, prava vrijednost u Ocumtúnu možda leži u onome što otkriva o tome kada su i zašto su zajednice Maya migrirale s obale kako bi naselile unutrašnjost, i što ih je navelo da napuste ova naselja, zajedno s mnogim drugim. Šprajc je napomenuo da iako je stanovništvo grad počelo opadati nakon oko 800. godine nove ere, preostali stanovnici su nastavili da mijenjaju i prilagođavaju zgrade svojim potrebama – „odraz ideoloških i populacijskih promjena u vremenima krize koja je, konačno, do 10. vijeka , dovela do kolapsa Mayine složene društveno-političke organizacije i do drastičnog demografskog pada”. Samo vrijeme i buduća sredstva pokazat će hoće li Ocumtún otkriti svoje tajne, ali Šprajc je siguran u jednu stvar: kada sljedećeg marta počne sušna sezona, on će se vratiti u Yucatán, tražeći još tragova o izgubljenoj civilizaciji koja nikada nije zaista nestala.

“Mnogi bi rekli da gubimo dio romantike arheoloških otkrićima, ali ja ne mislim tako”, rekao je. “To je tako romantično. Probijanje kroz džunglu mačetama pri velikim vrućinama, problemi s vodom, a onda, odjednom, velika piramida ili ispisana stela ispred vas. Tada sve te nevolje nestaju.”

(TIP/Izvor: federalna.ba/BBC/Foto:  Mauricio Marat, INAH, Mexico)