Slika tri jevrejske djevojčice koje bježe iz nacističke Njemačke postala je ikona koja se pojavljuje u muzejima, izložbama i publikacijama. Snimljena je na londonskoj stanici Liverpool Street, ali više od 80 godina identiteti djevojčica bili su misterija. Sve do sada.

Inge se ne sjeća da je slika snimljena i decenijama nije ni znala za njeno postojanje.

Petogodišnjakinja je pobjegla iz svog doma u Breslau, Njemačka, sada Wroclaw u Poljskoj, sa svojom desetogodišnjom sestrom Ruth. Njihova majka i mlađa sestra su ostale i ubijene su u Auschwutzu.

Tek kada je postala penzionerka, Inge je shvatila da su ona i Ruth, koja je umrla 2015., zauvijek ovjekovječene kao ikone Holokausta i Kindertransporta, masovne evakuacije jevrejske djece iz nacističke Njemačke 1939. godine.

Ruth i Inge Adamecz (u sredini i desno) pobjegle su iz Njemačke, ali je njihova mlađa sestra Gretel (lijevo) umrla u Auschwitzu

Na tu sliku je naišla u knjizi istoričara Martina Gilberta „Never Again (Nikad više)“.

“To je bilo veliko iznenađenje”, rekla je Inge, čije je djevojačko prezime Adamecz. „Stavio je u knjigu sliku ‘Tri male devojčice’, pa sam mu pisala i rekla da smo veoma živi. Ljudi kažu da ličim na Shirley Temple. Zašto se smješim? Pogledajte Ruth, bila je veoma pogođena. Ne znam ko je ta treća djevojčica sa lutkom. Nikada nisam znala ko je ona.”

Originalni negativ fotografije čuva Getty Images Hulton Archive

Djevojčica sa lutkom je zapravo bila desetogodišnja Hanna Cohn, koja je stigla istim vozom kao i djevojčice sa svojim bratom blizancem Hansom, kasnije nazvanim Gerald, iz Halea u Njemačkoj.

Hansova nogavica se može samo razaznati u originalnoj staklenoj ploči na slici. Poput Inge i Ruth, Hana se nije sjećala fotografije koja je snimljena, iako se sjećala putovanja i lutke.

Inge je napustila Njemačku kao dio Kindertransporta

Umrla je 2018. godine, ali je o svojim iskustvima govorila u intervjuu za Univerzitet u Londonu. “Sjećam se kako sam prolazila kroz Holandiju i ljubazne dame su nam davale ljepljive lepinje i limunadu”, rekla je. „Ovim vozom iz Harwicha stigli smo do stanice Liverpool Street i ja sam takav konformista, a kako su sjedišta bila tapacirana, nisu bila drvena, jako sam se brinula da bismo greškom mogli biti u prvoj klasi. Također sam se brinula što idemo u Liverpool Street, jer sam mislila da idemo u London, a Liverpool je negdje drugdje. Međutim, stigli smo u ovu veliku veliku dvoranu. Držala sam lutku kojoj sam dala ime Evelyn.”

Hanna Cohn je umrla 2018.

Hana je prvi put saznala za fotografiju kada ju je njen brat uočio na izložbi u biblioteci Camden u Londonu povodom 50. godišnjice Kindertransporta.

Njene kćerke bliznakinje Debbie i Helen Singer izjavile su da je oduvijek željela znati za sudbinu druge dvije djevojčice.

“Kada smo vidjeli fotografiju sa njom kako sjedi sa svojom pletenicom i lutkom, rekla bi: ‘Pitam se ko su druge dvije djevojčice?'”, rekla je Debbie. Zatim u januaru, više od 80 godina nakon što je fotografija snimljena, njene kćerke su otkrile istinu nakon što su naišle na BBC audio seriju.

Naša priča, The Girls: A Holocaust Sife House, ispričala je zaboravljenu priču o hostelu na sjeveroistoku u kojem su Inge, čije je vjenčano ime Hamilton, i Ruth provele dio rata.

“Bio je Dan sjećanja na holokaust i moj prijatelj mi je poslao link na vijesti web stranice BBC-ja”, rekla je Helen i dodala: “Pomislila sam, ‘Zašto mi ona šalje ovaj link’ i skrolala sam dolje i vidjela sam sliku sa mamom i imena dvije druge djevojčice, Ruth i Inge.

“Bili smo tako uzbuđeni. Poslala sam poruku Debbie i rekla: ‘Pronašli smo djevojke’.”

Zatim je u aprilu u Imperijalnom ratnom muzeju u Londonu gdje je fotografija izložena više od 20 godina, Inge konačno upoznala Hannine kćeri, kako bi saznala više o njihovim porodicama i onome što se dogodilo nakon što je snimljena. „Inge je ova posebna osoba u našim životima“, rekla je Debbie i dodala: „Mislim da bi mama bila zaista ponosna na nas.

“Uvijek je pričala o te dvije djevojčice i činjenica da smo ih pronašli bila bi joj jako važna.”

Inge je konačno upoznala Hannine kćeri Helen i Debbie u januaru

Ali šta je sa fotografom?

Iz zapisa koje drži Getty Images Hulton Archives znamo da se zvao Stephenson i da je radio za Topical Press Agency, koja je zapošljavala više od 1.000 fotografa koji su dostavljali slike za ogromnu novinsku industriju.

Dnevnik, u kojem su zabilježeni poslovi fotografa, opstaje do 5. jula 1939. a ispod nje jasno je označeno: “Troje male djece čekaju na stanici Liverpool Street-a”, sa imenom fotografa Stephenson na margini. Ne možemo sa sigurnošću znati, ali moguće je da je bio Škot po imenu John F. Stevenson (u zapisima su korištena oba oblika pravopisa) koji je stekao slavu po tome što je napisao pjesmu Dear Old Glasgow Toon.

Fotograf je mogao biti John F. Stevenson

Uz pomoć škotske službe za javnu evidenciju, preko adresa na matičnim knjigama rođenih i umrlih, moglo se ući u trag njegovoj porodici. Njegov unuk, novinar Gordon Stevenson bio je fasciniran pričom o karijeri njegovog djeda kao slobodnog novinarskog fotografa kasnih 30-ih.

„Znali smo da je fotografisao cijeli život i imamo mnogo njegovih slika“, rekao je Gordon i dodao: „Znali smo da je to bio veliki dio njegovog života. “Ali to je uvijek bilo u njegovim poznim godinama, tako da je ovo otkriće prilično eklektične karijere u kasnim 30-ima bilo potpuni šok, ali fantastičan šok.

Frank Stevenson je bio fotograf 1930-ih

“Nismo znali ništa o njegovoj fotografskoj karijeri južno od granice.

“Dakle, otkriti ovakvu istoriju o kojoj ništa nismo znali bilo je pravo otkriće i još uvijek se borimo da shvatimo da je to bio on, a to sve je jednostavno apsolutno divno.”

Fotografija se pojavila u nacionalnim novinama The News Chronicle dan nakon što je snimljena, ali je potom korištena samo povremeno do digitalnog doba, kada se sve češće pojavljivala u novinama i na izložbama.

Sliku je prvi put objavio News Chronicle 6. jula 1939. godine

A tokom posjete Debbie i Helen Singer, Getty Archives je ažurirao svoju evidenciju tako da natpis uz fotografiju daje imena sve tri djevojke.

“Osjećam se prilično potreseno, jer je ime naše majke i mjesto odakle je, sada vezano uz ovu fotografiju zajedno sa Inge i Ruth i oni više nisu samo bezimena djeca”, rekla je Debbie.

Helen se slaže i dodaje: “To nisu bile samo ‘tri male djevojčice’, to su bili ljudi koji su imali imena i živote koji su bili važni. Zaslužili su da budu imenovani i mislimo da bi naša majka bila sretna zbog ovoga.”

Inge, koja sada ima 89 godina i živi u južnom Londonu, čekala je više od 80 godina da sazna ime ljubazne djevojčice koja je s njom podijelila svoju lutku. Sada zna mnogo više o fotografiji koja ju je pratila.

“Ova fotografija je prošla dug put”, rekla je i dodala: “Čini se da samo privlači ljude.”

(TIP/Izvor: federalna.ba/BBC)