Adise, prije nego počneš intervju moram kazati da je (još!) na snazi Interna uredba Univerzitetu u Tuzli kojom se ograničava medijski istup zaposlenika. To znači da ja ne smijem govoriti u ime Univerziteta u Tuzli niti svoj stav predstavljati kao stav bilo Univerziteta/neke druge organizacione jedinice (što je i logično). Uredbu je oktroirala tadašnja v.d. rektorica i privatni ljekar Onoga prije koga sunce nije sijalo. Ista je za mene pitala “ko je onaj mali sa žurnalistike što svašta piše” te je do mene preko neformalnih kanala došlo upozorenje kako je kazala da joj je “ništa otpustiti bilo koga….jer ona svakako neće ostati tu….A on nek tuži i dobije, trebat će mu dvije godine, a ja ću biti u penziji”. Cilj je bio zaplašiti bilo kakvo pisanje o (političkim i drugim) dešavanjima na Univerzitetu u Tuzli a budući da od tadašnjih kolumni nisam imao ništa sem tapšanja po ramenu odustao sam od pisanja (svog zanata). Bilo kako bilo istaći ću (da mi opet ne bi prijetili otkazom) kako je ovaj intervju s tobom moj istup u medije povodom pokušaja defamacije izvjesnih persona sa neizvjesnih portala. Obavijestio sam rektoricu, koja mi je i poslodavac, kako neću istupati u medije osim ako se ne budem morao braniti, te ovaj intervju posmatraj kao lični intervju o mojim a ne problemima Univerziteta u Tuzli.

 TIP: Dobro Šejn, nikog to ne zanima…. Prvo pitanje: zašto najvulgarnija pjesma, sve te psovke ili “repanje” i najbitnije ko je taj kolega kojem je posvećena?

Šejn: Odmah u glavu a, Adise? Prvo, ima i vulgarnijih (smijeh). Krešo Bengalka je uz Vojku V i Lorn (simfonijski cyberpunk) aktuelan na mojoj play-listi nekoliko mjeseci ako ne i duže. Rap slušam 25 godina i jedan sam od onih koji se “zalijepe” za melodiju/pjesmu dok je nakon hiljadu slušanja ne izližu..prijateljima se smučilo onih 10-15 istih pjesama koje “vrtim”. To donekle odgovara na “zašto” pjesma “Sine” od Bengalke – refren je vrlo ritmičan, lako pamtljiv, meni super služi za “ventanje” kad se nakupim frustracija zbog loših cesta, gužvi, vlade koju boli….ne smijem jelde (smijeh) i samo diže cijene svega! Drugo, nisam “repao” već radio tzv. “Lip-sync” – u suštini otvaranje usta uz tekst. Kome je posvećena…hajde da odgovor na to ostavimo za kraj intervjua, ako može… ali otkriću ti da se više njih “našlo prozvanim”.

TIP: Dobro, neka bude tako. Da li misliš da svojim objavama na Instagramu pružaš dobar primjer mladima ili budući uzor kao neko ko radi na Univerzitetu? Je li to primjereno ponašanje za univerzitetskog radnika?

Šejn: Prvo, ja nikom ne bih trebao biti uzor (smijeh). Nisam Mister popularanosti; znaš da se i kao student nisam trudio svidjeti ikome jer sam volio sam formirati mišljenje i posljedično kontrirati mnogima. Instagram je društvena mreža, domen koji nikad nisam shvatao ozbiljno jer je kompletna platforma zamišljena kaao slideshow selfija i kratkih videa sa hashtagovima. Imam možda 100+ pratilaca; većina dugogodišnji prijatelji i poznanici koji su van zemlje ili u drugom gradu, nešto poznanika, nekolicina botova i fitness-portala te možda dvojica kolega s posla..definitivno nisam “influenser” a profil je privatan ili javan u skladu s mojim raspoloženjem. Budući da 15 godina radim sa studentima i pratim njihove trendove, preokupacije i sl.mogu ti reći da rijetki imaju uzora; a oni koji imaju uglavnom su im to roditelji ili neka sportska/muzička/filmska imena. Nikad nisam čuo da student za uzora imenuje Chomskog ili Žižeka ili neki drugi akademik. Također na vlastitom profilu mogu objaviti bilo šta ako je u skladu s pravilima platforme. Moj sadržaj stoji a bilo je tu i drugog sadržaja koji se mogao iskoristiti kako bi se moja persona demonizirala, prikazala bahatom, vulgarnom, nemoralnom, “cocky” pa čak i kriminalnom. Cijeli image je dio rap kulture ali ujedno i moja privatnost/slobodno vrijeme/intima koju nekad odlučim podijeliti a nekad ne. Na poslu ne nosim široke hlače i kačket naopačke niti govorim “yo yo”. Kao asistent/docent imam konstantno visoke ocjene za rad u nastavi i sa studentima – na kraju krajeva pitaj studente. I da, ne repujem na časovima – pogotovo ne stihove Kreše Bengalke (smijeh).

TIP: U redu Šejn.. ali neki uzimaju objave na društvenim mrežama zaozbiljno… Nove generacije vjerovatno više nego naša generacija. S tim u vezi i naredno pitanje: kad si saznao za članak o tvom “gangsta rapu”? Koja je bila tvoja reakcija?

Šejn: Postoji online i offline život. Za mene je jedan (online) neozbiljan i uglavnom za dangubljenje, surfanje, zabavu (izuzev doba Korone kad smo svi bili prisiljeni raditi online) a offline život onaj pravi. Gluposti iznesene na bilo kojoj platformi baziranoj na webu (pogotovo anonimnog tipa) su za mene jednake šumu…

TIP: Ne radimo ovaj intervju zato što si “pročitao” šum…

Šejn: Dolazio sam do tog dijela. Reakcija ukratko – uzdrman. Ne osjećam se generalno ugodno, stres mi je povišen, ritam spavanja poremećen. Bolovanje sam otvorio danas. Preksinoć sam ostao budan skoro do 7 ujutro nakon objave članka i to prilično uzrujan jer na Univeritetu nažalost politika određuje rukovodeće pozicije pa sam mislio i na to koliko im treba povoda ukloniti jednog nebitnog docenta. Međutim najviše me pogodila uznemirenost moje mame – bolesna žena koja je na birou kao 100 000 drugih NEVIDLJIVIH i NEPOSTOJEĆIH ZA DRŽAVU I SISTEM, sa dvije dijagnoze na kičmi, lošim koljenom itd.pisala meni do 2 ujutro vidno uznemirena sadržajem članka; pitajući me šta to radim, da li ću dobiti otkaz. Kakva je ovo objava mezara “zauzeto” itd… Istovremeno je čitala zlobne naslađujuće komentare na Facebooku (znaš vjerovatno kako je kad roditelji otkriju FB) nemoćna da išta učini. Mene na pomenutoj mreži nema duže od 10 godina ali njoj sigurno nije bilo lako uprkos mojim pokušajima smirenja. Vjerovatno je ljudima koji su me već odlučili mrziti i osuđivati iz svojih razloga samo spominjanje sikirancije moje mame patetično. Patetično ili ne, više me pogodio stres i šok po moju užu porodicu nego meni načinjeni problemi..al za hejtere ima Bengalka jednostavne stihove…

 TIP: Hajde da se ne vraćamo na tu pjesmu više. Pomenuo si strah za posao? Baš misliš da bi ti taj članak objavljen na portalu mogao naškoditi?

Šejn: Adise, i sam znaš kakva se prašina digne kad je šta “sočno” dostupno za polarizaciju ZA/PROTIV online publike. Većina ne čita cijeli tekst već na osnovu samog naslova promptno kucka komentar na smartphonu ili tastaruri(!). Naslov je sačinjen u stilu senzacionalističkog, žutog novinarstva gdje se uz moje ime velikim slovima u naslovu lijepe riječi “skandal”, “psuje”, te podnaslovom vrši pritisak na Filozofski fakultet da nešto uradi a sve na osnovu prijave “anonimne grupe studenata” koja ne postoji. U korespondenciji sa glavnim urednikom predstavili su se kao nagrađivan i jedan od 4 najutjecajnija portala (?) što mi je teško povjerovati buduci da im je dnevna posjecenost mizerna, oko 10 000 posjeta dnevno. Za Sarajevo skoro pa ništa..valjda zato posežu za senzacionalizmom, neutemeljenim prozivkama i iz novinarstva ulaze u sferu tračanja bez izvora..valjda su preskočili predavanje “da novinar vrijedi onoliko koliko izvora ima”..npr. Mene nije niko kontaktirao (osobu u fokusu) iako su poslali niz “urgencija” na adrese dekanese i rektorice… Nas diplomiane žurnaliste su također učili nečemu što se zovu “vrijednosti vijesti” a ova ne zadovoljava nijednu od 7 (osim sukoba u digitalnoj sferi sa neimenovanom personom čiji identitet ni oni ne znaju!). Novinarka a kasnije i urednik nebulozno inzistiraju na tome kako sam ja javna ličnost (?!) te stoga i svaki moj istup javni? Psovka na rekreaciji dok neko objavljuje story? Ja u trenirci – slučajno zahvaćen sekvencom kamere lokalne televizije dok prijatelju pričam vulgaran vic u slobodno vrijeme – gdje se može čuti je i be sastavljeno? Javna ličnost je onda i ljekar, inspektor, revizor, referent u zgradi opštine..

TIP: Hoćeš reći da autorica teksta i urednik lažu portala Inforadar.ba? Tekst pominje grupu studenata Filozofskog fakulteta?

Šejn: Hoće biti tužbi za klevetu, narušavanje privatnosti, korištenje autorskih prava tj.sadržaja sa mog profila bez da me se kontaktiralo..Dodao bih da će još da će svaki medij koji je prenio ono smeće od članka biti dodan na listu tuženih. Da, kao što rekoh prije intervjua, mene kao direktno prozvanog niko nije pitao ništa – toliko o objektivnom novinarstvu. Urednik je pominjao bazu istraživača (to su valjda oni što pregledaju profile društvenih mreža?) te kako su profesionalni i objektivni..Nisu im jasne ingerencije, ko je meni direktno nadređeni, mene oslovljaju sa “profesor”, “šef”, (zvuči ozbiljnije) a uz to potpisana novinarka pogodi moje prezime katad tačno i ima problem upotrebljavanja “je” i “ije”. Sam tekst je primjer kako ne treba raditi sem ako niste senzacionalistički portal koji click-bateovima mami posjećenost ne bi li zaradio nešto novca od oglašivača. Nabrojao sam 10 grešaka u tekstu – tituliranje, interpunkcija, pravopisne greške – ako izuzmemo senzacionalistički naslov, degradirajući stil pisanja, nijedan konkretan izvor osim propuhalog stručnjaka za tumačenje značenja rap stihova (!). Obiluje pretpostavkama i pritiscima “na institucije da poduzmu nešto” te kako “i dalje toleriraju moje ponašanje”. Sjećaš se da kod profesora Najila Kurtića koji nas je učio pisanju za medije s takvim propustima ne bi dobio/la prolaznu ocjenu a kamoli “zeleno svjetlo” za članak. Izgleda da je autorica teksta zajedno s urednikom imala baš jak motiv da se fokusira na moj video od desetak sekundi objavljen prije nekoliko mjeseci na koji niko nije tad reagovao. Zašto baš sada? Po srijedi je ili članak iz usluge ili je neko platio za članak s ciljem defamacije moje ličnosti, diskreditiranja kao predavača na Filozofskom fakultetu. “Grupa studenata” ne postoji – u pitanju je vjerovatno neko ko se našao prozvan pa iskoristio sarajevski (!) portal da pljuje po meni u TZ. Prikrivanje tragova? I da, rekoše mi da je članak bio i u sekciji promoviranih/plaćenih članaka na Facebooku – kladim se da nema tih studenata koji bi dali novac za promociju članka samo da bi ”upozorili na moje ponašanje.” Nikakvu grupu studenata ne mogu “kazniti” jer studenti žurnalistike se nisu žalili na mene i svi su odreda solidni ili natprosječni u akademskim ostvarenjima. Definitivno nemam “vrlo ozbiljnu poziciju” kako pogrešno navode u tekstu da bih se svetio ikome. Sve to imputirano je kako bi se od mene napravio bauk, “osoba bliže krim-miljeu nego nastavniku” bez da se informacije traže tamo gdje bi istraživački novinar zapravo i trebao tražiti.

TIP: Znači neko ti “radi o glavi” širenjem neistina, plaćanjem članaka i namjernim blaćenjem? Jesi li barem osjetio neke posljedice ili i ti nećeš biti konkretan?

Šejn: Plata mi je smanjena za 300 KM, opomenut sam usmeno, smijenjen sa mjesta VODITELJA (a ne šefa) odsjeka – možda bude još nešto mada neće biti blizu giljotine koju “novinarka” izgleda motivirano traži. Urednik je, ako ne novinarka, mogao poslati mail s pitanjima – nikog nisam odbio za izjavu – ali to bi bilo profesionalno novinarstvo a taj tip novinarstva nije rentabilan. Mogli su tako saznati i za moju “funkciju”, kome ja to “psujem”, zašto ne uklanjam video/status sa Instagram profila a ne nagađati praveći grešku do greške…plus imali bi barem jedan imenovan izvor.

TIP: I? Hoćemo konačno čuti zašto je video-isječak još na tvom profilu i kome je posvećen?

Šejn: Hehe…ok dogovor je dogovor. Video-isječak je MOJE djelo na MOM profilu napravljen u slobodno vrijeme. Zastrašivanje tekstom baziranom na 0 (slovima: nula) izvora kvazi-novinara me neće natjerati na samocenzuru i ograničavati slobodu izrazavanja pa bilo to “motherfuckin” ili Bengalkin stil. Moja objava nije po imenu uvrijedila nikog (čak i ako se nekoliko osoba našlo prozvanim!), Univerzitet nije ukaljan niti oštećen jer virtuelni privatni profil nije JAVNOST. S tim u vezi ću ovih dana za novinare kojima treba poduka besplatno održati nekoliko video-predavanja na Instagram profilu i to tokom slobodnog vremena. Inforadar će time definitivno (ako ostane moj follower) podići posjećenost portala te i zaraditi nešto od oglašivača. Morali bi jer od kvaliteta tekstova teško da će opstati – groteskne greške i propusti koje ne prave ni naši studenti žurnalistike treće godine (REKLAMA: upišite studij žurnalistike na Filozofskom fakultetu da biste postali kvalitetan novinar). Neki studenti četvrte godine žurnalistike FF u Tuzli već bi mogli zamijeniti urednika koji je moj demant objavio tek 24 sata nakon što ga je primio i odabrao zauzeti suprapoziciju meni odgovarajući kao urednik na demant…žalosno i jadno korištenje medijskog prostora vlastitog portala kako bi se dobilo na osjećaju bitnosti – valjda. Objava je posvećena jednom od starijih profesora bliskog SDA stranci s nedosanjanim snom postati dekan..kojem ujedno nedostaje i studenata. Ime javim čim dobijem plavu kovertu s tužbom.

(TIP/Razgovarao: Adis Jašarević)