Postoji tračak nade za razum, spas časti i obraza države u međunarodnim kuloarima odgađanjem prijateljske utakmice fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine sa sankcionisanom Rusijom.

Kad pomislite da ne može veća bruka… E, pa može u Bosni i Hercegovini.

Tako je bilo u petak, 9. septembra, posljednjeg radnog dana u sedmici u već dobro zahuktaloj predizbornoj kampanji za oktobarske opće izbore u ovoj zemlji. Na razne načine političari i njihove stranke trude se doprijeti do vaših i naših glasova, izgleda i putem svoje rodbine u sportskim institucijama ove zemlje.

Vico Zeljković, predsjednik Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine (N/FS BiH), inače po familijarnoj ”tituli” i sestrić Milorada Dodika, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, okupio je Odbor za hitnost ”državne fudbalske vlade”. Tema: ”Prijateljska utakmica s  Rusijom u novembru ove godine”. Nije šala, nego istina – prijateljska utakmica s državom čiji politički predstavnici nerijetko podrivaju suverenitet ove države, što sami, što putem svojih satelita na Balkanu, prije svih Dodika.

I Dodikov sestrić okupi ”ekipu” da glasaju, da igramo prijateljsku utakmicu s reprezentacijom države koja je pod sankcijama skoro cijelog demokratskog svijeta radi brutalne agresije na susjednu Ukrajinu. Logično ovdašnjim političkim  prilika, on je bio ”za”, pa i drugi iz entiteta Republika Srpska Miloš Brkić. Rusima u zagrljaj poletješe i zapadni Hercegovci Ivan Beus i Dragan Soldo, ali i sarajevski ugostitelj i pravnik Fuad Čolpa. Glasovima 5:1 (Irfan Durić, kojem je svojevremeno ”suđeno” u aferi VAR za indicije u namještanju utakmica u Bosni i Hercegovini bio je protiv) odlučiše ”Bosna i Hercegovina igrat će prijateljsku utakmicu s Rusijom 19. novembra u St. Petersburgu”.

”Mirna Bosna”, a Ukrajina?

Dakle, prema Statutu Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine presudio je glas Čolpe, jer da on nije glasao ”za” (imali i glas tzv. ”kantonalca”) prijateljske sa sankcionisanim Rusima ne bi bilo.

Ipak, postoji tračak nade za spas obraza i časti države Bosne i Hercegovine u međunarodnim kuloarima. Naime, član 39. Statuta N/FS BiH kaže da u roku od tri dana odluka Odbora za hitnost mora biti proslijeđena svim članovima Izvršnog odbora N/FS BiH (njih 15 među kojima i spomenuta šestorka). Da li će biti glasa ili glasova razuma tada, ipak, da se promijeni skandalozna odluka? Ostane li Čolpa pri stavu ”fudbaleri nisu krivi za agresiju na Ukrajinu” igrat će se prijateljska s Rusima, već sada je jasno u krnjem sastavu što bi moglo izazvati podjele i probleme u reprezentaciji BiH.

Mnogi od reprezentativaca Bosne i Hercegovine najavili su da ne žele u Rusiju. Među njima još u petak i dvije najveće zvijezde našeg nacionalnog tima Edin Džeko i Miralem Pjanić. Istakli su i da su to rekli čelnicima Saveza prije odluke.

”Uvijek sam za mir. Nisam taj koji donosi odluke s kim će BiH igrati, ali imam stav koji je jasan i u koji ne ulazi igranje ove utakmice, dok nevini ljudi stradaju. Solidarišem se sa narodom Ukrajine u ovim teškim trenucima za njih”, kazao je Džeko.

Pjanić je naglasio da mu nije jasno zašto su odlučili da s Rusijom igramo u ovom momentu.

Sportisti i kosmopoliti koji govori, čini mi se, sedam svjetskih jezika nije jasno. To je razumljivo. Ne može Pjanić, odgajan i odrastao u Luksemburgu, pojmiti da je ovo svjetsko dno, po svemu sudeći dobro sračunata i skuhana predizborna igra, na osnovu koje će biti i novca za Savez. I, ”mirna Bosna”.

Ali? Šta je sa mirom u Ukrajini?! O tome nisu mislili ovi što su glasali da idemo igrati u agresorsku zemlju pod sankcijama? Ili su mislili. I (koaliciono) smislili. Međutim, šta bi s čovjekom iz Sarajeva, istog onog grada koji je ne tako davno stradao u četverogodišnjoj opsadi, i to po istoj matrici na osnovu koje stradaju Ukrajinci.

Nije sve u politici, ima nešto i u parama

Hiljadu kilometara dalje Ukrajinci su u šoku.

”Bosno i Hercegovino, da li zaista želiš igrati protiv nacionalnog tima terorističke države?”, pišu uz objavljene slike užasa posljedica ruske agresije na Ukrajinu.

Uz sve to, dok eksplozije ruskog moćnog oružja odjekuju njihovim gradovima, na društvenim mrežama i medijima zahvaljivali su se svima u Bosni i Hercegovini koji su se usprotivili stupidnoj odluci ”Zeljkovićeve družine”.

I Vahid Halilhodžić, najbolji bosanskohercegovački trener ostade ”bez teksta”:

”Bosna i Hercegovina protiv Rusije? Tu nešto smrdi”.

Da. Vaha, u ovom slučaju ne bi imao daha u Banjoj Luci, Hercegovini, Sarajevu…

I još jedan velikan fudbala u Bosni i Hercegovini se oglasio. Ustvari, među navijačima Bosne i Hercegovine nekadašnji velikan. Zvjezdan Misimović, savjetnik Vice Zeljkovića, održa bukvicu ogromnoj većini javnosti u ovoj zemlji koja se usprotivila igranju s od strane FIFA-e i UEFA-e suspendovanom reprezentacijom.

”Nisam glasao sad za da ili ne, nemam ni pravo glasa. Mjerimo svoje snage na terenu, a nek se drugi bave politikom i drugim stvarima”, reče Misimović.

Ne bavite se politikom? Kako i zašto je onda baš predsjednik saveza baš sestrić od politički jednog od najmoćnijih ljudi u zemlji, Putinovog miljenika na ovim prostorima? Zašto baš sada kada je Rusija pod sankcijama i međunarodnom izolacijom igramo protiv nje, i to u zemlji koja je agresor u ratu na našem evropskom tlu.

Rekoše negdje ovi iz N/FS BiH, poigravši se s inteligencijom ovdašnjih ljudi, (i) ”dobra novčana ponuda za meč”. Dakle, ima nešto i u parama? Ili je samo (lokalna i globalna) politika?

Prijateljska utakmica sada s Rusima – ”нет”!

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autor: Bakir Tiro/Foto: Reuters)