Merima Delić je trgovkinja i mjesečno zaradi oko 300 eura. Kaže da joj to nije dovoljno ni za osnovne životne potrebe.

„Dok platim struju, vodu, telefon, šta mi ostaje za život? Naravno da osjetim povećanje cijena. Ljudi su bez para. Ja sam samohrana majka, dvoje djece imam, trudim se da im svaki dan skuham, da pojedu neko povrće, voće. Meso jedemo na svaka tri, četiri dana. Teško je, meni se čini nikad gore. Sramota je kako se u ovoj zemlji živi“, kaže Merima Delić.

Sa oko 200 eura penzije mjesečno živi i Jasminka Omerović.

„Prije neki dan vidjela sam da su ulje i brašno poskupjeli za skoro pola marke. Svaki dan kupujem po jedno mlijeko, hljeb, dvije- tri mrkve za supu, glavicu kupusa. Sa svojih 400 konvertibilnih maraka (200 eura) penzije nemam mnogo izbora. Cijene svaki dan rastu. Nemam ti šta reći, teško se živi, loše, a mi tu ne možemo ništa“, priča Jasminka Omerović, penzionerka iz Sarajeva.

Mjesečna primanja Jasminke i Merime ne dostižu ni pola potrošačke korpe u Bosni i Hercegovini (BiH), koja je u januaru ove godine iznosila više od 2.000 konvertibilnih maraka (1.000 eura).

Prema podacima Saveza samostalnih sindikata BiH, u odnosu na kraj 2020. godine, za osnovne životne namirnice građani moraju da izdvoje skoro 200 KM više (oko 100 eura). Ove namirnice su poskupjele između šest i 15 posto.

„U BiH postoji jedan trend izražen posljednjih nekoliko godina, a to je kontinuirano stihijsko povećanje cijena. Za istu količinu novca možete sada kupiti mnogo manje stvari nego prije mjesec, dva. U samo prethodnih mjesec dana najviše je poskupjelo ulje, za skoro 15 posto, brašno i šećer. Najavljuje se poskupljenje i nafte, što samim tim znači da možemo očekivati u narednom periodu još veća poskupljenja“, kaže za Radio Slobodna Evropa Lejla Čaušević–Sućeska iz Saveza samostalnih sindikata BiH.

Prema podacima zavoda za statistiku Federacije BiH (FBiH), jednog od dva entiteta u Bosni i Hercegovini, prosječna plata u ovom bh.entitetu za novembar 2020. godine iznosila je 966 konvertibilnih maraka (oko 480 eura), što ne pokriva ni 50 posto potrošačke korpe koju građani mjesečno potroše.

„Posebno zabrinjava činjenica da u potrošačkoj korpi nemate nikakvih luksuznih artikala. Ovdje su stvari koje su minimum minimuma, bez ljetovanja, zimovanja, cigareta, o drugim stvarima neću ni da pričam. Kad imate i dvije prosječne plate u FBiH, koje najveći broj radnika, nažalost, ne prima – vi i dalje ne možete pokriti minimalne i osnovne troškove života“, upozorava Čaušević-Sućeska.

Iz Udruženja potrošača FBiH napominju da osim osnovnih životnih namirnica, zabrinjava i rast cijena nafte i naftnih derivata, posebno izraženih u posljednja dva mjeseca.

„Te cijene značajno utiču na cijene svih drugih proizvoda. O tome se malo priča u BiH. Državne institucije, iako ne mogu poduzeti značajnije akcije, s obzirom na slobodno formiranje cijena, mogu nas bar informisati o tome kakve su uvozne cijene, šta se sa njima dešava i zbog čega naši distributeri i uvoznici nafte podižu cijene – da li je to želja da se namakne ekstra profit, ili je to zaista opravdano? Pogotovo što dolazi poljoprivredna sezona i povećana potreba za naftnim derivatima“, napominje Gordana Bulić iz Udruženja potrošača FBiH.

Poskupljenja i u Republici Srpskoj

„Pitate me kako preživljavam mjesec sa penzijom od 400 konvertibilnih maraka (oko 200 eura)? Ne znam ni sama. Kupujem sve na komad i kupujem samo ono što moram. Imam utisak kao da je neka nevidljiva ruka u mom džepu, koja stalno nešto uzima i ja je nikako iz džepa ne mogu izvaditi“, kaže penzionerka Gorica Hutrić iz Banje Luke.

Gricin sugrađanin, Zare Dimitrijević, ističe da od penzije može da preživi 15 dana u mjesecu.

„Petnaest dana u mjesecu, toliko mogu da izdržim. Ostali dio mjeseca ne znam kako izguram. Kao i svi penzioneri u RS-u, pola mjeseca jedemo, drugu polovinu smo na hljebu i vodi“, priča Zare Dimitrijević.

Potrošačka korpa, prema podacima Udruženja sindikata Republike Srpske (RS), jedan od dva entiteta u Bosni i Hercegovini, u januaru je iznosila 1950 konvertibilnih maraka (oko 980 eura). Kako navode u sindikatu, nedostižna je za 80 posto stanovništva ovog bh.eniteta.

„Sa platom od 550 konvertibilnih maraka (oko 225 eura) ili penzijom od 300 maraka (oko 150 eura), teško da možemo pričati o bilo čemu osim mogućnosti da građani uredno plate svoje režije, koje mjesečno iznose oko 200 konvertibilnih maraka (oko 100 eura) i da im ostane par maraka dnevno da prežive cijeli mjesec. To je život u velikom siromaštvu i nije dostojan bilo čega“, ističe Murisa Marić iz Udruženja potrošača RS-a.

Socijalno raslojavanje u državi

Analitičar Žarko Papić navodi da se talas poskupljenja u BiH dijelom mogao predvidjeti, s obzirom na sezonska kretanja cijena. S druge strane, ističe on, riječ je o posljedicama pandemije korona virusa, ali radi se , kako navodi, i o dokazu da u državi sve više dolazi do socijalnog raslojavanja.

„Prema procjenama koje sam radio, u BiH ima 600 milijardera, a ukupna štednja u bh. bankama bila je 10 milijardi konvertibilnih maraka (oko pet milijardi eura). Pola te štednje su depoziti od preko milion maraka (pola miliona eura). Dakle, pet hiljada ljudi drži polovinu štednje. To znači da 0,0002 posto stanovništva drži polovinu ukupne devizne štednje, a onih drugih, skoro tri miliona, drže drugu polovinu. To je egzaktan indikator socijalnog raslojavanja, pri čemu treba razumjeti, naravno, da pravi tajkuni ne drže sav kapital u štednji, već i u nekretninama, automobilima, u inostranim bankama, itd.“, objašnjava Papić za RSE.

Papić dodaje i da u BiH postoje tri vrste plata. One u privatnom sektoru sa vrlo niskim primanjima, u javnom, sa relativno visokim, te plate političara koji imaju ekstremno visoke cifre.

“Vladajuće strukture u zemlji se hvale kako su prosječne plate porasle. I jesu, ali niko ne kaže zašto? Zato što je skoro 40.000 radnika sa najnižim primanjima ostalo bez posla, pa je automatski prosjek plata povećan. To će donijeti i nova poskupljenja, a prosječni građani će sve imati manje novca i sa svojim platama i penzijama neće preživjeti ni 15 dana u mjesecu“, kaže Papić.

Ekonomski analitičar Žarko Papić ističe za RSE, da prema podacima Svjetske banke stopa siromaštva u BiH ide i do 23 posto, te da vlasti u zemlji čuvaju socijalni mir krijući podatke o siromaštvu u Bosni i Hercegovini.

„Po metodologiji koja se u BiH sprovodi, skoro 17 posto stanovnika je ispod linije relativnog siromaštva, što nije stvarna istina. Prema tim podacima ispada da smo manje siromašni nego Evropska unija, što je, naravno, glupost. S druge strane, vidimo kako rastu redovi ispred javnih kuhinja, kako stanovništvo traži hranu po kontejnerima. Znači, vlast nas laže i krije stvarno stanje, vodeći se mišlju da ako ne pokažete problem, onda ga, kobajagi, ne trebate ni rješavati“, smatra ekonomski analitičar Papić.

Na osnovu rezultata Redovnog ekonomskog izvještaja, Svjetska banka je 22. oktobra 2020.godine ocijenila da će Bosnu i Hercegovinu zahvatiti najteža recesija u posljednjih 25 godina.

Projicirano je smanjenje realnog BDP-a za 3,2 procenta zbog usporavanja u većini proizvodnih sektora, slabije potražnje iz okruženja i političke neizvjesnosti.

(TIP/Izvor: RSE/Autori: Dragana Erjavec, Milorad Milojević)