Izborni bh. paradoks: Skeneri otežali krađu glasova, birači ostali kod kuće, a nacionalno ponovo pobijedilo građansko

Prvi opći izbori u Bosni i Hercegovini uz biometrijsku identifikaciju i skeniranje glasačkih listića donijeli su znatno manju izlaznost nego prije četiri godine, ali nisu donijeli promjenu osnovnog političkog obrasca. Nacionalne političke opcije ostale su dominantne, dok se građanska i multietnička ideja ponovo suočila s ograničenim dometom.

Opći izbori održani 4. oktobra pokazali su dvije naizgled suprotne slike Bosne i Hercegovine.

S jedne strane, izborni proces je prvi put u cijeloj zemlji proveden uz nove tehnologije – biometrijsku identifikaciju birača i optičko skeniranje glasačkih listića. Tehnologija je uvedena upravo s ciljem da se smanji prostor za izborne zloupotrebe, poveća sigurnost procesa i omogući brža obrada rezultata.

S druge strane, politička slika koja je izašla iz biračkih kutija nije doživjela veliki zaokret.

Tri dominantne etničke političke struje zadržale su ključne pozicije, dok je izlaznost pala na oko 42 posto, u odnosu na približno 50 posto na Općim izborima 2022. godine. Reuters je izlaznost od 42,02 posto ocijenio niskom, dok je više međunarodnih medija izbore opisalo kroz pojmove etničkih podjela, nacionalizma i političkog statusa quo. 

Skoro deset posto manje birača

Prema preliminarnim podacima CIK-a, na ovogodišnje izbore izašlo je oko 1,43 miliona birača, odnosno nešto više od 42 posto upisanih.

Na izborima 2022. godine glasalo je oko 50 posto birača. Konačni podaci za tadašnje izbore pokazuju 1.733.206 obrađenih glasačkih listića, dok je u Federaciji BiH glasalo 50,07 posto birača, a u Republici Srpskoj 53,8 posto.

Drugim riječima, ovogodišnja izlaznost manja je za približno osam procentnih poena, odnosno za oko desetinu ukupnog biračkog tijela u odnosu na prethodne izbore.

Al Jazeera je taj pad opisala kao „gotovo deset posto“ i kao jedan od ključnih elemenata ovogodišnjih izbora. Profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Elmir Sadiković kao jedan od razloga slabijeg odziva navodi nepovjerenje građana prema političkim strankama i njihovoj sposobnosti da donesu promjene. U drugoj analizi ističe i nedostatak novih političkih lica i ponude. 

To je, međutim, samo jedan dio priče.

Jesu li skeneri pokazali stvaran broj birača?

Uvođenje novih tehnologija otvorilo je i pitanje koje bi moglo biti mnogo važnije od samog procenta izlaznosti.

Prvi put svaki birač morao je biti biometrijski identificiran, dok je glasački listić nakon glasanja prolazio kroz skener. CIK je tehnologiju uveo kako bi otežao manipulacije biračkim procesom i povećao integritet izbora. OSCE je još prije izbora upravo nove tehnologije, izborni integritet i povjerenje javnosti označio kao jednu od ključnih tema izbornog procesa. 

Tokom samog izbornog dana bilo je tehničkih problema. Na pojedinim mjestima skeneri nisu radili, neka biračka mjesta otvarana su sa zakašnjenjem, a na nekim lokacijama glasanje je privremeno prekidano.

Ipak, prema podacima Koalicije „Pod lupom“, na gotovo svim posmatranim biračkim mjestima uređaji nisu bili izostavljeni iz upotrebe: identifikacija birača korištena je na 99,4 posto posmatranih mjesta, a skeneri na 99,9 posto. Istovremeno, problemi sa identifikacijom zabilježeni su na 9,8 posto biračkih mjesta, a problemi sa skenerima na 16 posto. 

To znači da tehnologija nije bila bez problema, ali je, uprkos njima, u velikoj mjeri ostala sastavni dio izbornog procesa.

Upravo zbog toga u javnosti se pojavila i drugačija interpretacija pada izlaznosti: da je moguće da su raniji izborni sistemi dopuštali određeni broj glasova koji danas više ne mogu biti evidentirani na isti način.

Raport je ovu mogućnost otvorio pitanjem da li su biometrija i skeneri „napokon prikazali stvarno stanje na terenu“, odnosno jesu li raniji procenti izlaznosti djelimično bili posljedica fiktivnih ili drugačije evidentiranih glasova. 

To je važna hipoteza, ali još nije dokazana činjenica.

Novi sistem može pouzdanije evidentirati stvarnog birača i otežati višestruko ili neovlašteno glasanje, ali samo poređenje izlaznosti 2022. i 2026. godine nije dovoljno da bi se zaključilo koliko je eventualnih nepravilnosti ranije postojalo.

Drugim riječima, moguće je da je dio pada izlaznosti posljedica stvarno manjeg interesa građana, moguće je da je dio posljedica preciznije evidencije, a moguće je i da su oba faktora istovremeno djelovala.

Tehnologija je otežala neke zloupotrebe, ali nije riješila sve

Ono što se već sada može reći jeste da novi sistem nije učinio izborne nepravilnosti nemogućim.

Koalicija „Pod lupom“ je tokom izbornog dana evidentirala 61 teži oblik kršenja izbornih pravila. Među njima su bili problemi s novim tehnologijama, ometanje posmatrača, problemi s izbornim materijalom, narušavanje tajnosti glasanja i nepravilnosti tokom glasanja. 

Posebno je zanimljiv podatak o takozvanom porodičnom glasanju, koje je zabilježeno na 37,9 posto posmatranih biračkih mjesta, što pokazuje da tehnologija može kontrolirati identitet birača, ali ne može sama po sebi eliminirati sve oblike pritiska ili pomaganja prilikom glasanja.

Zato bi bilo previše jednostavno reći da je sa skenerima „nemoguće krasti glasove“.

Preciznije je reći da su neki tradicionalni načini manipulacije postali znatno teži, dok su drugi oblici izbornih nepravilnosti i dalje mogući.

A šta su zapravo građani birali?

Možda je najvažnija politička poruka izbora upravo u tome što tehnološka promjena nije proizvela političku promjenu.

U Predsjedništvu BiH, prema preliminarnim rezultatima, vode Denis Bećirović, Darijana Filipović i Željka Cvijanović.

Reuters je rezultate opisao kroz tri politička profila: lijevo orijentiranijeg Bošnjaka Bećirovića, pro-ruskog srpskog nacionalistu Cvijanović i hrvatsku nacionalističku kandidatkinju Filipović. 

Njemački DW je naslovio izvještaj o izborima riječima „Nationalists top Bosnia-Herzegovina’s divisive election“, uz ocjenu da bi tročlanim Predsjedništvom trebali dominirati predstavnici tri glavna etnička politička bloka. 

Guardian je, izvještavajući putem Associated Pressa, izbore opisao kao glasanje oblikovano ekonomskim pritiscima, evropskim integracijama i etničkim tenzijama koje zemlju prate od rata 1992–1995. godine.

Al Jazeera je, također, naglasila da je kampanja bila obilježena ratnom retorikom i podjelama, dok je jedan od sagovornika iz građanskog sektora upozorio na frustraciju ponavljanjem istih političkih poruka. 

Drugim riječima, međunarodna slika izbora uglavnom nije bila slika političkog raskida s dosadašnjim modelom.

Nacionalno ili građansko?

Tu dolazimo do možda najzanimljivijeg pitanja ovih izbora.

Može li se iz rezultata zaključiti da je građanima BiH „važnije nacionalno od građanskog“?

Kao apsolutna tvrdnja – ne.

Ali rezultati svakako daju osnovu za tvrdnju da etnička politička pripadnost i dalje ima izuzetno snažnu izbornu težinu.

To nije samo posljedica ovogodišnje kampanje. Sam ustavni i izborni sistem Bosne i Hercegovine napravljen je na principu podjele vlasti između konstitutivnih naroda i teritorijalnih jedinica.

Jedna novija akademska analiza zaključuje da su upravo kombinacija izbornih pravila, rezerviranih mjesta i etničkih kvota kroz godine učvrstile etničku prirodu političke utakmice. Autori upozoravaju da je sistem koji je nakon rata trebao osigurati zastupljenost različitih grupa istovremeno stvorio snažne poticaje političkim strankama da se obraćaju prvenstveno vlastitim etničkim biračima. 

I istraživanje rezultata izbora 2022. pokazalo je koliko je etnička struktura biračkog tijela bila važna za rezultate kandidata koji su sebe predstavljali kao građanske ili multietničke.

Analiza Višeslava Raosa pokazala je da je etnička struktura općina bila jedan od najsnažnijih prediktora rezultata kandidata i stranaka koje su se predstavljale kao neetničke ili građanske. Kod Denisa Bećirovića i Željka Komšića etnička struktura prostora u kojem su osvajali glasove također je imala vrlo značajnu ulogu. 

To pokazuje koliko je granica između „nacionalnog“ i „građanskog“ u BiH složena.

Stranka može formalno biti multietnička, kandidat može govoriti o građanskoj državi, a ipak najveći dio njegove podrške može dolaziti iz jednog dominantnog etničkog biračkog korpusa.

Problem nije samo u biračima

Zato bi bilo pogrešno zaključiti da građani jednostavno „ne žele građansku državu“.

Izborni sistem snažno utiče na političko ponašanje.

Ako se članovi Predsjedništva biraju po principu koji je neposredno vezan za tri konstitutivna naroda, ako postoje etničke kvote i rezervirana mjesta, ako je politička moć raspoređena između entiteta i kantona, onda političke stranke imaju vrlo snažan motiv da se obraćaju upravo etničkim biračkim tijelima.

Jedna novija analiza pred izbore upozoravala je da su izborna kampanja i politički diskurs i dalje dominantno usmjereni prema identitetskim podjelama, strahu i međusobnom nepovjerenju, umjesto prema konkretnim programima i odgovornosti vlasti. 

Istovremeno, istraživanja i međunarodni posmatrači već godinama ukazuju da dio političkih stranaka nastupa s multietničkim ili građanskim programima, ali da je njihov prostor za političko djelovanje ograničen sistemom u kojem etnička pripadnost ostaje važan element političke reprezentacije. 

Niska izlaznost je možda važnija od samih rezultata

Zbog toga se ovogodišnji izbori ne bi trebali posmatrati samo kroz pitanje ko je dobio koliko glasova.

Mnogo važnije pitanje jeste ko nije glasao.

Ako je oko 42 posto birača izašlo na izbore, to znači da više od polovine registriranih birača nije učestvovalo u izboru vlasti.

To može značiti političku apatiju, nepovjerenje, razočaranje, odlazak stanovništva, nedostatak nove političke ponude ili osjećaj da se izborima ne može mnogo promijeniti.

Elmir Sadiković upravo nedostatak novih političkih lica i nepovjerenje prema političkim strankama navodi kao moguće razloge slabije izlaznosti. 

Istovremeno, strani mediji u prvi plan stavljaju i ekonomsku stagnaciju, usporen evropski put i dugotrajnu političku blokadu.

Reuters je prije izbora pisao o frustraciji građana ekonomskim zastojem, sporim napretkom prema EU i činjenicom da dominantne etničke stranke godinama blokiraju odluke slabe centralne vlasti. 

To daje sasvim drugačiji kontekst niskoj izlaznosti.

Možda građani nisu toliko glasali manje zato što ih ne zanimaju izbori, koliko zato što veliki dio njih više ne vjeruje da izbori mogu promijeniti ono što ih svakodnevno najviše pogađa – plaće, cijene, posao, korupciju, odlazak mladih i funkcioniranje institucija.

Ipak, postoji jedna važna promjena

Ako se ove izbore posmatra dugoročno, postoji jedan rezultat koji ne bi trebalo zanemariti. Bosna i Hercegovina je prvi put na općim izborima napravila veliki tehnološki iskorak.

Biometrijska identifikacija i skeniranje listića nisu riješili sve probleme, ali su promijenili način na koji se izborni proces može kontrolirati.

Istovremeno, činjenica da je tehnologija mogla pokazati nižu izlaznost nego ranije otvorila je legitimno pitanje o tome koliko su raniji podaci odražavali stvarnu biračku aktivnost.

Za konačan odgovor bit će potrebne detaljne analize CIK-a, poređenje biračkih mjesta, strukture izlaznosti i podataka o nevažećim listićima, kao i nezavisne posmatračke procjene.

Tek tada će se moći ozbiljnije odgovoriti na pitanje koliko je ovogodišnji pad stvarni pad političke motivacije, a koliko posljedica preciznije evidencije birača.

Izbori nisu donijeli kraj podjela

Ako bi se ovogodišnji izbori saželi u jednu rečenicu, ona bi mogla glasiti: Bosna i Hercegovina je tehnološki napravila korak naprijed, ali politički nije napravila jednak zaokret.

Birački proces je postao tehnološki kontroliraniji. Prostor za neke vrste izbornih manipulacija je sužen. Rezultati se obrađuju brže, a identitet birača preciznije provjerava.

Ali politički obrazac ostao je mnogo poznatiji.

Nacionalne stranke i kandidati koji se obraćaju prvenstveno etničkim biračkim tijelima i dalje imaju snažnu poziciju. Građanska opcija postoji i ima birače, ali izborni rezultati zasad ne pokazuju da je postala dominantan princip političkog organiziranja u zemlji.

Zato ovogodišnji izbori možda ne govore toliko o tome da su građani Bosne i Hercegovine „izabrali nacionalno umjesto građanskog“, koliko pokazuju da etnička pripadnost i dalje predstavlja jedan od najvažnijih političkih kriterija u sistemu koji je upravo na toj pripadnosti i konstruiran.

A možda je još važnija poruka činjenica da je više od polovine registriranih birača ostalo kod kuće.

Jer dok se političke stranke i dalje nadmeću oko nacionalnih pitanja, značajan dio društva očigledno nije pronašao dovoljno razloga da izađe i učestvuje u toj utakmici.

To je problem koji ni skeneri, ni biometrija, ni brže objavljivanje izbornih rezultata ne mogu riješiti.

(TIP/Izvor: federalna.ba/Autorica: Anisa Šetka/Foto: Fena)