Safer Demirović: Čiji ugalj bolje gori?

Kada su se nekada projektovale i gradile termoelektrane po Bosni i Hercegovini za njihov rad bio je planiran isključivo ugalj iz naših rudnika, kojeg smo imali i još uvijek imamo, hvala Bogu. Međutim, sa promjenom društvenog sistema i redanja kadrova koji vode energetski sistem na neki novi način, ovi iz Elektroprivrede prvo su se počeli žaliti na kvalitet uglja iz naših rudnika, a onda i na njegov nedostatak. I kao rezultat počeli su snažno promovisati kupovinu uglja iz rudnika koji nisu u državnom vlasništvu. I to rade svi kada dođu na vlast, bez obzira na stranačku pripadnost. Odjednom je mrki ugalj iz Miljevine-Foča ili Kamengrada-Lager bio bolji od onog iz Banovića ili iz Kaknja.

To što imaju znatno više sumpora i manju kaloričnu vrijednost se ne spominje. Lignit iz Stanara je bolji od onog iz Kreke, ima bolju granulaciju i čistoću što je ključno za njegovo bolje sagorijevanje kako kažu, dok njegovu veću vlažnost ili značajno manju kaloričnost prešućuju. 

A onda se priča oko korištenja novih energenata u termoelektranama pokušala proširiti. Eksperimetisalo se sa spaljivanjem ostataka nastalih sječom i preradom drveta, ali i uvezenog djelimično prerađenog otpada sumnjivog porijekla i kvalitete. O kakvom otpadu se radi kazuju nam aktuelna iskustva iz Gospića, susjedna nam Hrvatska, uz indicije da je jedan dio takvog otpada vjerovatno završio i u BiH.

Kada je ugalj iz privatnih BiH rudnika postao skup, zbog bolje cijene počeli su ga izvoziti izvan BiH, rješenje je nađeno u uvozu visokokaloričnog kamenog uglja. Ovaj ugalj se miješa sa lignitom i spaljuje u blokovima. Kameni ugalj je prema izjavama jednih iz Slovačke a po drugima iz Češke. Slovačka već izvjestan period ne eksploatiše ugalj, a Češka je početkom ove godine prestala sa eksploatacijom kamenog uglja. Vjerovatno se radi o uglju iz Indonezije koji uvozi i susjedna nam Srbija, a koji se preko Crnog mora i Dunava transportuje do luke u Brčkom.

Upotreba uvezenog uglja ili otpada i njihovo spaljivanje u našim termoelektranama uzrokovalo je jedan novi problem, skoro obavezno je praćeno ekološkim incidentima. To je bilo i za očekivati, naši blokovi nisu projektovani i građeni za ovakvu vrstu energenta, a sa njihovim trenutnim stanjem i nivoom održavanja to je i neminovno.

I onda, sklapanje aranžmana za kupovinu uglja iz BiH privatnih rudnika, ali po cijenama koje oni odrede, se nameće danas kao jedino rješenje. Zbog bojazni, da ovakav aranžman pojedincima iz Elektroprivrede itekako štima, plašimo se da je pred našim rudnicima trenutno ambis. Naravno, i rudnici i rudari su značajno tome doprinijeli. Ma tko sutra da dođe na vlast, ne vidimo hrabrost i odlučnost da se naši rudnici dramatično reorganizuju. Probleme znaju svi, lako ih je pobrojati, znaju se i mjere koje treba poduzeti, samo je pitanje ima li iko hrabrosti, volje ali i podrške da se uhvati u koštac sa njima.

(TIP/Autor: dr.sc. Safer Demirović, dipl.inž.rudarstva/Foto. Ilustracija/Fena)