Porodice žrtava nakon smrti Mladića: Presude ostaju, istina također

Vijest o smrti Ratka Mladića u Srebrenici je dočekana bez zaborava i bez iluzije da njegov odlazak može promijeniti bilo šta što je ostalo iza njega. Porodice žrtava podsjećaju da se život završio, ali presuda ostaje, kao i sjećanje na hiljade ubijenih i obaveza da se istina o genocidu nikada ne prepusti zaboravu.

Umro kao pravosnažno osuđeni ratni zločinac

Za porodice žrtava najvažnija činjenica nije kako je Ratko Mladić završio život, već da je umro kao pravosnažno osuđeni ratni zločinac, osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

„Umro je Ratko Mladić, koji je sramno živio kao jedan poseban zločinac, osuđen na doživotnu kaznu. Tako je i umro – u pritvoru, nije oslobođen, nije pomilovan. Zahvaljujem Haškom tribunalu što su održali riječ da ostane u kazni do kraja života, kako je i osuđen. Njegova smrt nije bila određena kada će umrijeti, bitna je njegova kazna doživotna, koja će ostati u arhivi, koja će ostati da se pamti da je jedan takav zločinac doživio takvu kaznu i tako sramno umro pod takvom kaznom“, kazala je Kada Hotić, potpredsjednica Udruženja Pokret „Majke enklave Srebrenica i Žepa“.

Životi koje ništa ne vraća

Iza presude ostaje ono što nijedna sudska odluka ne može vratiti – životi prekinuti u julu 1995. godine. Majke koje su izgubile najbliže i danas žive s posljedicama zločina.

„Neka je, da je on još bogdom duže živio, a da pati kao što i majke pate iz Srebrenice, kao što majke žive, a ne žive, umiru, ali nema smrti. Njemu je lijepo bilo, imao je liječenje, imao je sve uvjete za život, a šta mi majke imamo? Pobili su nam sve i opet nas proganjaju da nema mira ni ovdje. Moja tri sina ne može ništa zamijeniti, ni moga muža ni moga unuka“, kazala je Mejra Đogaz, članica porodice žrtava.

Presude ostaju kao utvrđene činjenica

Za porodice žrtava pravosnažne presude imaju posebnu težinu. One ostaju zapisane kao činjenice o zločinima počinjenim u Srebrenici, dok potraga za posmrtnim ostacima njihovih najmilijih za neke porodice još traje.

„Danas kada sam čula tu informaciju, pomiješale su mi se emocije. Na samo to ime – čovjek se sav sledi, ali se osjetilo u jednom momentu olakšanje što je sad otišao tamo gdje će mu se na najbolji mogući način suditi, pred tim sudom u koji svi vjerujemo. Pravosnažne presude svakako da su nam jako bitne i one su na neki način satisfakcija za svu našu borbu u traženju kostiju naših najmilijih, među njima i traženju kostiju mog oca, kojeg još uvijek nismo našli i ukopali“, kazala je Begija Smajić, članica porodice žrtava.

„Ono što je važno za buduće generacije jeste da postoje međunarodne presude za zločin genocida koji je počinjen na ovim prostorima, kako bi se znala istina o onome što se dešavalo ovdje“, naglasila je Smajić.

Ratko Mladić je umro. Ali ono što je ostalo iza njega ne završava njegovom smrću. Ostaju presude, svjedočenja, imena žrtava i sjećanje na genocid.

(TIP/Izvor: federalna.ba)