Intervju/Miss BiH Lana Jahić iz Tuzle pred odlazak u Vijetnam: ‘Ne nosim samo krunu – nosim i zastavu svoje zemlje’

Miss Bosne i Hercegovine, Tuzlanka Lana Jahić, predstavljat će Bosnu i Hercegovinu na prestižnom Festivalu Miss World 2026 od 09.08. – 06.09.2026 godine u Vijetnamu.

Nakon završene Srednje medicinske škole, upisala je Medicinski fakultet u Tuzli. Lana trenira latinoameričke i standardne plesove, a predstavljajući se u takmičenju otkrila je da je aktivno uključena u volonterski rad s djecom s poteškoćama u razvoju i volonterski radi u Crvenom križu.

Prije ove, Lana je na izboru za Miss Federacije Bosne i Hercegovine ponijela titulu Miss ABC Models Search. Zahvaljujući toj tituli je osigurala mjesto među finalistkinjama takmičenja za Miss BiH.

Lana, kada danas pogledate svoj život prije i poslije osvajanja titule Miss BiH, šta se najviše promijenilo?

Kada sam proglašena za Miss Bosne i Hercegovine, moj život se promijenio u svakom smislu. Dobila sam veliku odgovornost, ali i ogromnu priliku da predstavljam Bosnu i Hercegovinu na najljepši mogući način. Svaki dan donosi nove izazove, obaveze i iskustva koja me čine zrelijom i boljom osobom. Ipak, bez obzira na sve što se promijenilo, trudim se da ostanem ista Lana – djevojka iz Tuzle koja je odlična učenica srednje Medicinske škole, voli ples, rad s ljudima i pomaganje drugima.

Koliko Vam je sama titula promijenila pogled na odgovornost koju imate prema sebi, ali i prema zemlji koju predstavljate?

Titula Miss Bosne i Hercegovine za mene je istovremeno velika privilegija i velika odgovornost. Privilegija je nositi krunu i imati priliku predstavljati svoju zemlju pred međunarodnom javnošću, ali odgovornost je još veća. Svjesna sam da se u Vijetnamu neću predstavljati samo kao Lana Jahić, nego kao Miss Bosne i Hercegovine. Želim dostojno predstaviti našu zemlju, naš narod, kulturu, tradiciju i vrijednosti. Također želim biti pozitivan primjer mladima i pokazati da ljepota može imati svrhu.

Kada jednog dana budete govorili o svom učešću na Miss Worldu, šta biste voljeli da bude ono po čemu će vas ljudi najviše pamtiti?

Voljela bih da me pamte po iskrenosti, humanosti, osmijehu i energiji koju sam širila među ljudima. Želim da ljudi zapamte da iza jedne krune postoji osoba koja želi pomoći drugima. Za mene ljepota ima najveću vrijednost kada je prati dobro srce, karakter i spremnost da nešto učinimo za zajednicu. Ako nakon Miss Worlda neko kaže: „Lana je bila djevojka koja je zaista željela nešto dobro učiniti“, smatrat ću da sam ostvarila jedan od svojih najvažnijih ciljeva.

Pred Vama je veliki međunarodni izazov. Kako izgledaju posljednje pripreme i na koje segmente trenutno stavljate najveći fokus?

Pripreme za odlazak na Festival Miss World u Vijetnam su veoma intenzivne. Od 9. augusta do 6. septembra očekuje me gotovo mjesec dana međunarodnog programa. Radim na javnom nastupu, komunikaciji i engleskom jeziku, fizičkoj spremi, koreografijama, ali i na pripremi svega što je potrebno za predstavljanje Bosne i Hercegovine. Posebno pripremam svoj projekat „Ruke nade – PRIDRUŽI SE I VOLONTIRAJ“, jer želim da on bude važan dio mog međunarodnog predstavljanja.

Na Festivalu Miss World upoznat ćete djevojke iz oko 130 zemalja. Šta želite da one, ali i ljudi koji će pratiti izbor, saznaju o Bosni i Hercegovini?

Želim da svijet upozna Bosnu i Hercegovinu kao zemlju dobrih ljudi, bogate kulture, prekrasne prirode i velikog srca. Imat ću priliku razgovarati s djevojkama i pred medijima i publikom iz 130 zemalja. To je za mene ogromna prilika da nekome ko možda nikada nije bio u Bosni i Hercegovini ispričam lijepu priču o našoj zemlji. Želim govoriti o našim gradovima, prirodnim ljepotama, kulturi, tradiciji, gastronomiji, modi i talentovanim ljudima. Na kraju, želim da ljudi koji upoznaju mene požele upoznati i Bosnu i Hercegovinu.

Kada biste Bosnu i Hercegovinu morali predstaviti kroz nekoliko riječi – šta biste željeli da svijet prvo prepozna u našoj zemlji?

Rekla bih: ljudi, srce, gostoprimstvo, kultura i prirodna ljepota. Bosna i Hercegovina možda nije velika zemlja po teritoriji, ali ima ogromno bogatstvo u ljudima, tradiciji i kulturnoj raznolikosti. Želim pokazati da smo zemlja koja ima šta ponuditi svijetu i da posebno naši mladi ljudi mogu biti najbolji ambasadori svoje zemlje.

Koliko je danas, u vremenu kada se od kandidatkinja očekuje mnogo više od fizičkog izgleda, važno imati obrazovanje, stav, karakter i društvenu odgovornost?

Danas je to presudno. Miss World odavno nije samo izbor ljepote. Ljepota može privući pažnju, ali znanje, karakter, stav i djela ostavljaju trag. Upravo zato mi je važno obrazovanje, ali i humanitarni i volonterski rad. Smatram da kao predstavnica svoje zemlje imam puno toga za reći, znam slušati druge i spremna sam nešto konkretno učiniti za zajednicu.

Ako izuzmemo samu krunu i eventualni plasman, šta bi za vas predstavljalo najveću pobjedu na Miss Worldu?

Najveća pobjeda bila bi mi da moj projekat „Ruke nade – PRIDRUŽI SE I VOLONTIRAJ“ inspiriše mlade ljude da počnu volontirati i pomagati drugima. Ako makar nekoliko mladih ljudi nakon moje priče odluči izdvojiti svoje vrijeme za nekoga kome je pomoć potrebna, za mene je to velika pobjeda. „Ruke nade“ nisu samo moje ruke. To su ruke svih nas koji odlučimo pomoći.

OBRAZOVANJE I MEDICINA

Odlučili ste svoj profesionalni put usmjeriti prema medicini. Šta vas je privuklo upravo tom pozivu?

Nakon srednje Medicinske škole Tuzla odlučila sam upisati Medicinski fakultet. Oduvijek sam željela pomagati ljudima. Medicina za mene spaja znanje, humanost i odgovornost, a upravo su to vrijednosti kojima težim. Želim raditi posao u kojem mogu svojim znanjem nekome pomoći, olakšati mu život ili mu jednostavno vratiti nadu u teškom trenutku.

Medicina zahtijeva mnogo vremena, discipline i odricanja. Kako zamišljate da ćete uskladiti fakultet sa obavezama koje nosi titula Miss BiH?

Bit će izazovno, toga sam svjesna. Ali vjerujem da se uz dobru organizaciju, disciplinu i ljubav prema onome što radite mnogo toga može postići. Ples me je već naučio disciplini i organizaciji vremena. Godinama sam usklađivala školu, treninge i rad s djecom. Ne očekujem da će uvijek biti lako, ali izazove ne doživljavam kao razlog da odustanem, nego kao priliku da postanem bolja.

Da li je odluka da se bavite medicinom na neki način povezana i s vašom željom da pomažete ljudima?

Definitivno jeste. Moje volontiranje i želja da pomažem drugima dodatno su učvrstili odluku da se bavim medicinom. Mislim da je pomaganje drugima dio mene. Vjerujem da humanost nije samo zanimanje ili profesija. To je način na koji se odnosimo prema ljudima svaki dan.

Kada zamislite sebe za deset godina, vidite li se prije svega kao doktoricu ili kao osobu koja će djelovati kroz međunarodne humanitarne projekte?

Voljela bih da ne moram birati. Za deset godina vidim se i u ordinaciji i na nekoj međunarodnoj humanitarnoj sceni. Nadam se da ću uspjeti spojiti medicinu i humanitarni rad. Voljela bih da jednog dana svoje medicinsko znanje mogu koristiti i kroz međunarodne projekte i pomagati ljudima kojima je pomoć najpotrebnija.

HUMANOST I VOLONTIRANJE

Već ste uključeni u rad udruženja Hrabro srce i radite s djecom s posebnim potrebama. Sjećate li se trenutka kada ste shvatili da upravo takav vid pomaganja želite imati kao dio svog života?

Već dvije godine sam uključena u rad Udruženja Hrabro srce Tuzla. Njihova iskrenost, snaga i način na koji se raduju malim stvarima najviše su me motivisali da postanem dio njihove priče.

Željela sam svojim vremenom, pažnjom i prisustvom uljepšati njihove dane. Vremenom sam shvatila da i ja kroz taj rad dobijam mnogo više nego što možda dajem.

Susreti s djecom i njihovim porodicama sigurno ostavljaju trag. Koja je najvažnija životna lekcija koju ste iz tih iskustava ponijeli sa sobom?

Naučili su me da sreća nije u materijalnim stvarima.  Najvažniji su ljubav, podrška, razumijevanje i zajedništvo. Naučila sam cijeniti ono što često uzimamo zdravo za gotovo. Djeca su me naučila da nekome nekada nije potrebno mnogo – ponekad su dovoljni osmijeh, zagrljaj, razgovor ili nekoliko sati vašeg vremena.

Često slušamo kako su današnje generacije mladih nezainteresovane za društvo i volontiranje. Da li se vi, kroz vlastito iskustvo, slažete s tom slikom?

Ne mislim da su mladi danas pasivni. Mislim da među mladima postoji mnogo energije, želje i ideja, ali im često nedostaju prilike, podrška i neko ko će im pokazati kako mogu napraviti prvi korak. Zato mislim da im treba dati prostor da djeluju, a ne samo govoriti da su pasivni.

Šta biste promijenili ili ponudili mladima kako bi volontiranje doživjeli kao priliku za razvoj, a ne samo kao obavezu?

Mislim da je najbolji način lični primjer. Kada mlada osoba vidi da jedna mala gesta može nekome uljepšati dan ili čak promijeniti život, onda volontiranje više ne izgleda kao obaveza. Zato želim kroz „Ruke nade – PRIDRUŽI SE I VOLONTIRAJ“ pokazati mladima da ne moraju imati mnogo novca ili slobodnog vremena. Svako može dati nešto – svoje vrijeme, znanje, talenat, pažnju ili osmijeh.

Smatrate li da popularnost i javna prepoznatljivost sa sobom nose i određenu odgovornost da se govori o važnim društvenim temama?

Da, apsolutno.Ako već imamo priliku da nas ljudi čuju, mislim da je važno taj prostor iskoristiti za nešto dobro. Popularnost ima najveću vrijednost kada se koristi za dobrobit zajednice. Zato želim da svoju titulu iskoristim za promociju volontiranja, humanosti, mladih i Bosne i Hercegovine.

Kada biste danas dobili mogućnost da pokrenete jedan veliki projekat namijenjen mladima u BiH, koji problem biste željeli riješiti?

Voljela bih nastaviti razvijati projekat „Ruke nade – PRIDRUŽI SE I VOLONTIRAJ“. Cilj bi bio povezati što veći broj mladih sa organizacijama, ustanovama i projektima u kojima mogu volontirati. Posebno bih željela da mladi više budu uključeni u rad sa djecom s posebnim potrebama, jer upravo takvo iskustvo razvija empatiju, odgovornost i osjećaj zajedništva.

MLADI I BOSNA I HERCEGOVINA

Mladi su najveći potencijal Bosne i Hercegovine, ali mislim da prema njima moramo biti mnogo iskreniji. Koje je vaše mišljenje o tome?

Godinama slušamo velika obećanja tokom izbornih kampanja – da će se otvarati nova radna mjesta, stvarati bolje prilike, podržavati obrazovanje, uspješni mladi ljudi i njihovi talenti. Međutim, kada izbori prođu, često izostane ono najvažnije – konkretna podrška i stvarne prilike. Mislim da uspješni mladi ljudi u Bosni i Hercegovini ne traže privilegije. Traže priliku da svojim znanjem, radom i talentom doprinesu društvu. Žele da mogu graditi karijeru u svojoj zemlji, a ne da je jedini način za uspjeh odlazak u inostranstvo. Kao mlada osoba koja predstavlja Bosnu i Hercegovinu na međunarodnoj sceni, vjerujem da naša zemlja ima ogroman potencijal. Imamo talentovane, obrazovane, kreativne i vrijedne mlade ljude. Ono što im često nedostaje jeste sistem koji će ih prepoznati, podržati i omogućiti im da svoje ideje pretvore u rezultate. Zato mislim da politika prema mladima ne smije biti samo lijepa priča pred izbore. Ona mora biti dugoročna državna politika – sa konkretnim programima, finansijskom podrškom, stipendijama, praksama, prilikama za zapošljavanje i podrškom mladim ljudima koji već postižu rezultate. Ne trebamo mladima samo govoriti da su budućnost Bosne i Hercegovine. Treba im omogućiti da budućnost Bosne i Hercegovine počnu graditi već danas.

Koji je, po Vašem mišljenju, najveći problem s kojim se danas suočavaju mladi ljudi u Bosni i Hercegovini?

Mislim da je najveći izazov sačuvati vjeru u sebe u svijetu koji mladima često nameće nerealna očekivanja. Društvene mreže stvaraju osjećaj da svi drugi žive savršen život, da su svi uspješni, lijepi i ostvareni. A stvarnost je potpuno drugačija. Mladi trebaju shvatiti da svako ima svoj put i da uspjeh zahtijeva vrijeme, rad i strpljenje.

Kada razgovarate sa svojim vršnjacima, šta im najviše nedostaje da ostanu i grade budućnost u BiH?

Mislim da su potrebni i prilike, i podrška, i vjera u vlastite mogućnosti. Ali podrška je posebno važna – podrška porodice, škole, institucija i društva. Kada mlada osoba zna da neko vjeruje u nju, mnogo je lakše napraviti prvi korak.

Mnoge mlade osobe razmišljaju o odlasku iz zemlje. Šta biste poručili djevojci ili mladiću koji danas vjeruju da svoju budućnost mogu pronaći samo negdje drugo?

Razumijem razloge zbog kojih mladi odlaze i ne mislim da ih treba osuđivati. Ali vjerujem da Bosna i Hercegovina ima mnogo potencijala. Ako imamo mogućnost da svoje snove ostvarimo ovdje, da se obrazujemo, radimo i doprinosimo društvu, mislim da vrijedi pokušati. Ja želim biti primjer da se može sanjati veliko i dolaziti iz Bosne i Hercegovine.

Vi ste vrlo mladi, a već imate veliki broj obaveza i očekivanja. Šta vas pokreće kada dođe period u kojem stvari ne idu prema planu?

Tada se podsjetim svog cilja i ljudi zbog kojih se trudim. Pokušavam svaki izazov posmatrati kao priliku za učenje. Ako nešto ne uspije iz prvog pokušaja, to ne znači da treba odustati. Ples me je naučio upravo tome – padneš, ustaneš, ponoviš i budeš bolji.

LANA I DRUŠTVENE MREŽE

Danas se uspjeh mladih često procjenjuje kroz broj pratitelja, lajkova i pregleda. Mislite li da društvene mreže stvaraju iskrivljenu sliku o tome šta znači biti uspješan?

Da, mislim da ponekad stvaraju takvu sliku. Broj pratilaca može pokazati popularnost, ali ne može pokazati kakva ste osoba, koliko ste dobri prema drugima ili koliko ste korisni zajednici. Za mene se pravi uspjeh mjeri utjecajem koji ostavljamo na živote drugih ljudi, a ne samo brojem pratilaca.

Kao Miss BiH, gotovo ste svakodnevno pred kamerama. Osjećate li pritisak da uvijek morate izgledati savršeno?

Naravno da postoji određeni pritisak. Ali trudim se da ne dozvolim da mi izgled postane najvažnija stvar. Važno mi je da njegujem sebe, ali još važnije mi je ono što nosim u sebi. Ne postoji savršena osoba. Želim pokazati da i Miss BiH može biti prirodna, nasmijana i svoja.

Koliko je teško u svijetu filtera, trendova i društvenih mreža sačuvati vlastitu autentičnost?

Nije uvijek lako. Društvene mreže često stvaraju pritisak da budemo ono što neko drugi očekuje od nas. Ali vjerujem da ljudi prepoznaju iskrenost. Zato nastojim biti ono što jesam. Ne želim glumiti savršenstvo. Želim da ljudi upoznaju pravu Lanu.

Kada se svjetla pozornice ugase i ostanete samo Lana, bez krune i titule, ko je osoba na koju se tada najviše oslanjate?

Najviše se oslanjam na svoju porodicu i ljude koji vjeruju u mene od samog početka i upravo zbog toga njihova podrška za mene ima posebnu vrijednost.

Ko je ono što vam daje najveću snagu kada imate težak dan?

Moja porodica, moji najbliži ljudi i svijest o tome zbog čega sam krenula ovim putem. Kada znam da svojim radom mogu nekoga inspirisati ili pomoći, to mi daje dodatnu snagu.

Koja je životna lekcija koju ste naučili ranije nego što ste očekivali?

Da uspjeh nikada ne dolazi preko noći. Svaki cilj zahtijeva rad, strpljenje, disciplinu i upornost. Ponekad ljudi vide samo trenutak kada osvojite neku nagradu ili titulu, ali ne vide godine rada koje su tome prethodile.

Kada biste sebe mogli opisati samo jednom riječju, koja bi to bila – i zašto?

Empatija. Mislim da me upravo empatija najviše određuje. Važno mi je kako se drugi ljudi osjećaju i želim razumjeti njihove potrebe.

I za kraj, šta biste voljeli reći djevojkama koje vas danas gledaju i možda prvi put pomisle da i one jednog dana mogu ostvariti svoj san?

Nikada nemojte odustati od svojih snova zato što vam neko kaže da su preveliki. Vjerujte u sebe, učite, budite vrijedne, uporne i dobre prema ljudima. Nemojte misliti da morate biti savršene da biste bile vrijedne. Budite svoje.I zapamtite – prava ljepota nije samo ono što se vidi spolja. Prava ljepota je ono što ostavite u srcima drugih ljudi. Ako ja, kao djevojka iz Tuzle, mogu dobiti priliku da predstavljam Bosnu i Hercegovinu i svoj grad među djevojkama, medijima i publikom iz 130 zemalja svijeta, onda želim vjerovati da svaka mlada djevojka može ostvariti svoj san ako dovoljno vjeruje u sebe i spremna je da radi na sebi.

(TIP)