Bh. brend za osam mjeseci osvojio 15 svjetskih tržišta – priča o čovjeku koji stoji iza uspjeha

Bosanskohercegovački poduzetnik Armin Osmančević u svom radu je prošao kroz četiri karijere radeći u filmskoj industriji, digitalnom marketingu, online trgovini i modnom dizajnu. Između ostalog, bio je i kreativni direktor na globalnim kampanjama velikih kompanija i brendova kao što su H&M, Pepsi, Adidas, Mercedes i drugi. Sva ova profesionalna iskustva kao i ona životna koja je stekao radeći i živeći na nekoliko svjetskih adresa, od Štokholma, preko Kuala Lumpura, do Dubaija, ovaj rođeni Banjalučanin, objedinio je, stvarajući u BiH vlastiti luksuzni muški modni brend AROS, koji danas ima svoje kupce na 15 svjetskih tržišta.

U ateljeu koji je otvorio u srcu Sarajeva svaki detalj; od enterijera do modne ponude, nosi rukopis luksuznog segmenta, osmišljen do najsitnijih detalja. Prostor je opremljen ručno rađenim namještajem renomiranih bh. proizvođača, čime se već na prvi pogled ističe posvećenost kvaliteti i eleganciji.

“Jedan od ključnih razloga što sam odlučio da napravim svoj modni brend bio je upravo naš dizajnerski, odnosno konkretno artizanski zanat”, govori nam. “Svaka ova stvar je dobila svjetsku nagradu. Stolica na kojoj ja i vi sjedimo dobila je Red Dot, najveću dizajnersku nagradu na svijetu. Dakle, meni je to odmah dalo do znanja da mi možemo odavde praviti stvari koje su svjetske. Ja sam to u biti uvijek znao”, ističe.

Strateška odluka

Odluka da pokrene biznis iz Sarajeva bila je strateška, kaže nam. Rezultati koje je postigao za samo osam mjeseci otkako je pokrenuo vlastiti modni brend, iznad su njegovih očekivanja. “Mislio sam da ću ovo dostići za minimalno dvije godine”, priznaje dodajući: “Naša država i naš glavni grad imaju posebnu šansu, posebnu mogućnost, u današnjem vremenu da uspiju i da se ovakvi biznisi, poput moga, i u drugim branšama i industrijama, pokrenu i razviju prema cijelom svijetu. Nalazimo se u srcu Evrope, naginjemo se veoma blisko i na istok i na zapad, i na sjever i jug”, objašnjava Osmančević.

Kaže i da je Sarajevo izabrao jer je grad u kojem se prepliću biznis, kultura i dešavanja svih vrsta, od Sarajevo Film Festivala, preko rok scene po kojoj je grad poznat, do filmske industrije i velikih imena prepoznatih u svijetu.

“Zaista, ako se odnekud može ostvariti globalna svjetska priča, to je Sarajevo. Dakako, za njim ne zaostaju ni Mostar ni Banja Luka…”, kaže Osmančević i dodaje: “Nekako doživljavam da su Sarajevo i Bosna i Hercegovina danas onakvi kakvih ih se sjećam s kraja osamdesetih, iz vremena Markovića, kada je zaista bilo dobro. Nismo kao Njemačka ili Austrija, ili neke druge zapadne zemlje, ali nismo ni daleko, jer naši ljudi jako puno putuju, imaju priliku da nauče brzo, da odu, vide i donesu nove ideje. Uz to, imamo fantastičnu dijasporu koja i ekonomski i znanjem može poduprijeti razvoj ovakvih biznisa.”

Izbjeglištvo i život na nekoliko svjetskih adresa

Put Osmančevića poput mnogih iz BiH obilježilo je izbjeglištvo. Devedesetih godina s porodicom se skrasio u Švedskoj, da bi kasnije osim u Štokholmu živio i radio i na nekoliko drugih svjetskih adresa. I nema sumnje da je izbjeglički put na neki način oblikovao i njegov profesionalni karakter i odnos prema radu.

“Biti izbjeglica nije nimalo laka stvar. To zna svih onih više od milion i dvije stotine hiljada ljudi koji su pošli tim putem iz naše prelijepe domovine. Međutim, sa druge strane, to možete gledati i kao jednu veliku šansu u životu”, kaže.

Kada je došao u Švedsku imao je 16 i po godina i već je, sjeća se, na neki način bio formirana osoba. U Banjaluci, koju je zbog rata napustio početkom juna 1993.godine, uspio je završiti prvi razred srednje elektro tehničke škole.

Ulazak u poslovni život i rad na kampanji sa Beckhamom

“Po dolasku u Švedsku gledao sam da što prije, kao i svi naši ljudi, naučim jezik, morao sam da pohađam ponovo srednju školu, što me je dovelo do toga da odmah promijenim svoj pravac, te odem u estetsku gimnaziju. To je u stvari srednja škola gdje imate matematiku, engleski jezik. historiju i geografiju, ali većina predmeta su estetski. Dakle, kod nas je bilo slikarstvo, kiparstvo, muzika i teatar, odnosno drama. Odmah sam se fokusirao na taj dio slikarstva, kiparstva, jer sam namjeravao upisati njihovu likovnu školu, odnosno Univerzitet Konstfack, koji sam kasnije i pohađao. Dakle, već u tim godinama sam se odlučio da idem u tim nekim kreativnim pravcima”, priča Osmančević.

Nakon statusa izbjeglice, naučivši jezik, pohađajući školu, gledao je kaže, da što prije uđe u poslovni život.

“Ušao sam u svijet filma jer sam veliki cineasta. Tu sam proveo pet godina. Prvo kao storyboard crtač, a kasnije kao scenograf. Međutim, kako sam mlad stekao svoju porodicu, a porodica mi je u stvari najveći pokretač i razlog mog djelovanja, smatram da čovjek treba da bude primjer u smislu da ne čeka da mu se sudbina desi, nego da sam svojim radom i trudom pokuša da kreira svoj život i sudbinu, tako sam se i ja prebacio u digitalni marketing. Prvi posao mi je bio kampanja za Adidas, odnosno 16 kampanja, jer su bili sponzor Svjetskog fudbalskog prvenstva 2006. Tako sam sa nekih 25, 26 godina radio kampanju sa Davidom Beckhamom u Barceloni. Prvo budete dijete iz Bosne koje ode vani i pokušava komad hljeba da obezbijedi, a onda nakon nekoliko godina radite sa svjetskim zvijezdama do kojih ne možete doći da dobijete autogram, a da ne govorimo da dobijete pola sata da mu kažete kako će stajati i kako će se okrenuti prema kameri. To iskustvo me dovelo do spoznaje da sve možete postići u životu što želite, ukoliko uložite dovoljno truda i vremena i ukoliko se fokusirate na kvalitet, a ne na kvantitet”, govori naš sagovornik.

Iz digitalnog maketinga započinje karijeru u online prodaji.

“Nakon deset godina marketinške karijere i rada sa Pepsijem, Mercedesom i Ikeom i mnogim drugim brendovima, shvatio sam da su u stvari mali poduzetnici kičma svake ekonomije. U bilo kojim razvijenim zemljama jako je bitno da se mali poduzetnici podrže, jer oni su prvi koji dobiju udar kada ekonomija ide dole, a zadnji koji dobiju pomoć kada ekonomija ide gore. Tako sam sa poslovnim partnerom razvio aplikaciju u Maleziji koja se odnosi na male prodavače, poduzetnike koji žive u džungli, koji prave korpe od bambusovog drveta, čips od mango-voća itd., i prodaju ga u velikim gradovima. Ista stvar se može primijeniti ovdje kod nas, recimo, prodaja travničkog sira, suhog mesa u velike gradove iz sela. Međutim, to je vrlo brzo shvatila jedna velika kineska firma iz Singapura i jednostavno nas je svojim budžetom i svojim besplatnim shippingom i neuzimanjem nikakvog troška od prodavača, poklopila. Nakon što je počela korona, već sam se bio vratio u Švedsku tražeći novi posao.”

Rad u Švedskoj krojačkoj kući

Biografija Osmančevića je bila zavidna, a imao je i niz nagrada. Vjerovao je, priča nam, kako će posao kao i ranije pronaći brzo. Međutim, po povratku u Švedsku, zatekao je sasvim drugačiju Evropu. Zapadni dio kontinenta se, usljed rasta populizma i desničara, kaže, temeljno promijenio, a onda je, početkom 2020. godine uslijedila i korona. Poslao je, govori nam, mnogo prijava za posao, ali ga nije dobio.

“S obzirom na to da mi je majka bila šnajderica, oduvijek sam gajio smisao za lijepo odijevanje i osjećaj za materijale. Volio sam crtati, nešto što danas radim i profesionalno. Obilazeći radnje u kojima sam se ranije oblačio, došao sam do Švedske krojačke kuće i upitao vlasnike kako im ide posao. Bio je to juni ili juli 2020. godine, a odgovor je bio: “Ne ide nikako.” A, radilo se o firmi čiji su klijenti bili vlasnik H&M-a, kreativni direktor najveće švedske modne marke Acne, kraljevska porodica, te svi švedski premijeri unazad nekoliko decenija. Iako je Švedska tokom pandemije ostala otvorena, svi koji su to mogli povukli su se u vlastite domove, Španiju, Francusku i druge zemlje. Tada sam im predložio da im uradim online shop i potpunu digitalnu transformaciju poslovanja. Fizička i digitalna blagajna bile bi povezane; svaka online prodaja automatski bi se odražavala na stanje u fizičkoj radnji, i obrnuto. Sistem bi bio integrisan i s poreznom upravom, čime bi otpala potreba za angažovanjem knjigovođe koji ručno vodi papirologiju i pečate; dovoljno bi bilo da na kraju godine dovedu nekoga da provjeri sve brojke.
Zauzvrat, tražio sam da me nauče zanatu: kako se uzimaju mjere, kako funkcioniše ova branša, kolike su marginale, gdje se nabavljaju štofovi i kako dizajnirati stvari koje su aktuelne ne samo danas, nego više godina. To je bio naš dogovor. Ostao sam tu gotovo pet godina. Sam sam stajao iza 25 % sve prodaje, a proizvode smo prodavali online u čak 125 zemalja svijeta. Na kraju sam odlučio napustiti tu firmu i pokrenuti AROS – atelje u kojem danas sjedimo”, sjeća se Osmančević.

Danas kada razmišlja o ovom periodu ističe kako se od jedne porodične kompanije koja je preživjela generacije može naučiti izuzetno mnogo, ne samo o dizajnu već i biznisu.

“Naučite kako da jedna kompanija ostane, da kažem, vjerna sama sebi, svojoj DNK, ali da se razvija kroz vrijeme i prostor, da ostane relevantna, na kraju krajeva, prema svojoj klijenteli. Firma u kojoj sam radio danas je stara preko 75 godina i dalje je u porodičnom vlasništvu. I ono što sam ja naučio za gotovo pet godina što sam radio sa njima jeste da, ukoliko se fokusirate na kvalitet, na izgradnju svog brenda, onda su trendovi manje bitni. Trendovi će uvijek postojati. Danas je moderna, ne znam, casual, ležerna odjeća, sutra će opet biti moderno nešto drugo, pa će prekosutra biti moderan neki miks. Međutim, ukoliko vi znate ko ste i znate šta radite, to će uvijek pobijediti neke prolazne trendove. To je glavna stvar koju sam naučio. Druga je da se, bilo šta da radite, trebate odmah okretati prema cijelom svijetu. Bez obzira što je za nas, za BiH, Švedska relativno velika, ona je zapravo mala zemlja sa 10 miliona stanovnika, i oni, šta god da prave, bilo muziku, automobile ili tehnologiju, odmah se okreću ka cijelom svijetu. Na tom fonu, kada sam gradio njihovu online trgovinu, odmah sam gledao da prodajemo u cijelom svijetu. Taj primjer može slijediti i BiH.”

Saradnja sa Dugdaleom na ekskluzivnoj liniji odijela

Pokrećući vlastiti brend razmišljao je kaže na koji način će se postaviti na tržištu i biti drugačiji. “Nije mi bio cilj praviti modnu marku koja će ići brzo, takmičiti se sa bilo kime; bilo da je to Zara, Brunello Cucinelli, Ralph Lauren ili bilo koje drugo ime. Više sam razmišljao kako bi danas startao Rolex kao marka ili Hermes, kako bi se oni ponašali. Dakle, od samog početka su mi bile bitne tri stvari; prelijep dizajn, da je sve dizajnirano veoma smišljeno, da može da traje veoma dugo, da izbjegnem sve moguće trendove, da uvijek budem u trendu, odnosno blizu trenda, ali i dovoljno izvan, da prelazim te neke sezonske, da kažem prilike. Druga stvar koja mi je bila bitna su najbolji svjetski materijali”, kaže Osmančević.

Danas sarađuje sa preko 40 renomiranih svjetskih proizvođača štofova kao što su: Loro Piana, Zegna, Cerutti kao i Dugdale Bros & Co s kojim je nedavno predstavio ekskluzivnu liniju odijela, od materijala proizvedenih u Velikoj Britaniji, ali dizajniranih u Sarajevu, što je i svojevrsno otvaranje vrata za saradnju između Bosne i Hercegovine i Velike Britanije u modnoj industriji.

“Moram priznati da sam oduševljen pristupom i saradnjom sa Dugdale kao kompanijom. Svi znaju za Loro Piana, Zegnu i te neke velike druge brendove. Međutim, postoje brendovi, pogotovo iz Velike Britanije, kao i iz Francuske, koji su također porodične firme koje postoje po nekoliko stotina godina, koje prave fantastične materijale, koje još uvijek rade u gradu i u mjestu u kojem su počeli. Imao sam priliku da kontaktiram tu kompaniju tražeći da imam njihove materijale, odnosno štofove u mojoj kolekciji, jer nudimo preko 40 rijetkih brendova proizvođača štofova, i želio sam da pokažem koliko su u stvari britanski štofovi kvalitetni i drugačiji od, primjera radi, italijanskih, francuskih, švicarskih itd. Tako da smo napravili jednu mini kolekciju koju je podržala Britanska ambasada. Napravili smo predivan event ovdje gdje su došli diplomati iz različitih zemalja, medijske ličnosti, kulturne ličnosti itd. A, posebno bih izdvojio kampanju koju smo snimali u Hercegovini, u četiri grada; u Blagaju, Stocu, Počitelju i u Mostaru. To mi je stvarno bilo jedno prelijepo iskustvo, zato što naša zemlja nikad ne prestaje da iznenađuje svojim ljepotama. Vi odete u jedno Hutovo blato i mislite odjednom da ste u Južnoj Americi. Odete na jednu veliku planinu i doživite da ste u Alpama, da ste potpuno premješteni na neko drugo mjesto”, kaže Osmančević.

Šta je dobar stil

Definirajući dobar stil, naš sagovornik naglašava da on odražava ono što osoba nosi iznutra.

“Stil je daleko od mode. Moda je nešto što pratite, što je trend i interesantno danas, ali sutra, prekosutra, iduće godine već nije. Imati stil ne znači nositi odijelo i kravatu. Imati stil znači da ste vi zadovoljni sa onim što nosite, da ste to spojili na jedan način koji prelijepo izgleda. To može biti sportski šorts, majica i tenisice, a može biti i bilo šta drugo. Znači, imati stil, po meni, znači biti zadovoljan sam sa sobom, imati respekt prema samom sebi, imati respekt prema svojoj okolini”, kaže Osmančević.

Njegovi klijenti danas su i mnoge poznate ličnosti. Dok završavamo razgovor, pokazuje nam odijelo koje je specijalno dizajnirano za jednu od najvećih muzičkih zvijezda ovih prostora Zdravka Čolića. Ali luksuzna odijela sa bh. potpisom nose i klijenti iz Poljske, Skandinavije, Švicarske, određeni broj iz Njemačke, zemalja Beneluksa, kao i daleke Australije, Japana, Amerike…I dojam je, da ova bh. luksuzna modna priča, koja je krenula iz jedne male ekonomije na Balkanu, tek treba da eksplodira i na drugim svjetskim tržištima.

(TIP/Izvor: Forbes BiH/Autorica: Amela Keserović Polić/Foto: Ola Mork)