U historiji bivše Jugoslavije malo je imena koja simbolizuju radničku čast i skromnost kao što je to Alija Sirotanović. Rudar iz Breze, koji je 1949. godine sa svojom brigadom srušio svjetski rekord u iskopu uglja, postao je živa legenda, ali je do kraja života ostao dosljedan svom jednostavnom porijeklu. Iako ga mnogi pamte po kultnoj rečenici upućenoj Titu, stvarna priča o Aliji krije detalje koji su impresivniji od svake urbane legende.

Svjetski rekord: 152 tone za jednu smjenu

Tog sudbonosnog 24. jula 1949. godine, Alija i njegovi drugovi su u rudniku Breza iskopali nevjerovatne 152 tone uglja za samo osam sati. Tim poduhvatom su nadmašili dotadašnji sovjetski rekord Alekseja Stahanova za čak 50 tona. Za ovaj podvig, Alija je odlikovan titulom Heroja socijalističkog rada.

Mit o lopati i skromni zahtjevi

Najpoznatija anegdota kaže da je na Titovo pitanje „treba li mu šta“, Alija skromno odgovorio: „Samo veća lopata“. Ipak, istina je da Alija nije bio lopataš već kopač, a njegov alat je bila pneumatska bušilica.

Njegova skromnost se ogledala u mnogo važnijim stvarima. Priča se da je odbio ponuđeni stan u Brezi, tražeći da se on dodijeli onima koji nemaju krov nad glavom. Kada mu je ponuđen automobil po želji, Alija je navodno zatražio samo mali automobil, prilagođen njegovim potrebama.

Novčanica od 20.000 dinara i zaborav

Mnogi miješaju Aliju sa rudarom Arifom Heralićem koji se nalazio na novčanici od 10 dinara (čuveni „rudar“). Alija Sirotanović je svoju čast dobio tek 1987. godine, kada se njegov lik pojavio na novčanici od 20.000 dinara. Nažalost, tu čast nije dugo uživao – monetarna reforma Ante Markovića ubrzo je povukla ovu novčanicu iz opticaja.

Odlazak u tišini

Alija je cijeli radni vijek proveo kao rudarski poslovođa, penzionisavši se sredinom sedamdesetih godina. Umro je u siromaštvu, neposredno pred raspad Jugoslavije, živeći od skromne rudarske penzije.

Danas, njegovo ime nosi ulica u rodnim Trtorićima, spomenik mu ponosno stoji pored rudnika u Brezi, a pjesma Zabranjenog pušenja „Srce, ruke i lopata“ ostaje vječni spomenik vremenu u kojem su heroji bili ljudi sa žuljevitim rukama.

(TIP/Izvor: N1)