Preko 65 posto presuda izrečenih za nasilje u porodici nad partnericama u zadnjih deset godina u Tuzlanskom kantonu bile su uslovne kazne zatvora. Ranije prijave žrtava ili prisustvo djece nasilju najčešće nisu uticali na visinu kazne, pokazuje istraživanje Detektora.

Piše: Azra Husarić Omerović

Hana je u ljeto 2020. godine iz kuće svoje majke pozvala policiju zbog straha od supruga koji ju je vrijeđao i prijetio. Dan poslije, umjesto udaljavanja nasilnika od žrtve, Hana je pretučena na javnom mjestu.

Foto: Najčešće izrečene sankcije za nasilje u porodici u TK

Drugi dan od prijave policiji njen suprug je sjekirom razbio staklo automobila koji je vozila i izvukao je iz vozila, držeći joj nož pod vratom. Kada se otrgnula i počela bježati, udario ju je automobilom, nastavio tući u kanalu, a potom ubacio u svoj automobil. Nije mu smetala ni prolaznici koja joj je pokušala pomoći.

“Počeo je udarati rukama i nogama po raznim dijelovima tijela, udarivši je jedanput bokserom u usta dok je ležala u kanalu”, navodi se između ostalog u presudi, čije sve detalje Detektor ne iznosi zbog okrutnosti opisa počinjenog djela.

Hana, što nije njeno pravo ime, u tom automobilu je pretučena i silovana dva puta, od čega jednom dok je bila bez svijesti.

Ona je jedna od desetina žrtava nasilja u porodici koje je sistem u Tuzlanskom kantonu iznevjerio.

Njen, kao i identitet drugih žrtava iz presuda, Detektor je zaštitio kako ne bi bile izložene osudama, pritiscima ili novim prijetnjama. Žrtve iz ovih predmeta nisu kontaktirane za razgovor.

Detektor je analizirao 258 pravosnažnih presuda za nasilje u porodici u kojima je žrtva bila partnerica, a koje je izreklo sedam općinskih sudova u Tuzlanskom kantonu u zadnjih deset godina, počevši od 2015. godine.

Višemjesečno istraživanje tokom kojeg je prikupljeno i analizirano preko 300 presuda svih slučajeva nasilja u porodici pred sudovima u Tuzlanskom kantonu, otkrilo je da je svaka četvrta žena iz 258 slučajeva prijavljivala nasilje u porodici prije nego što se ono ponovilo ili pogoršalo

Istraživanje je pokazalo i da su nasilnici u porodici u više od 38 posto slučajeva bili već ranije kažnjavani, što im je cijenjeno kao otežavajuća okolnost, ali su sudovi u preko 65 posto slučajeva izricali uslovne kazne, što ih je ostavilo na slobodi.

U 37 posto slučajeva djeca su bila prisutna nasilju ili su direktne žrtve nasilja, što sudovi nisu uvijek cijenili kao otežavajuću okolnost.

“Za žrtve je ovo dokaz onoga čime im je nasilnik prijetio i što im je govorio ‘Ne bojim se ni policije, ni suda. Meni niko ništa ne može’. Jer žrtva ne može da razumije težinu i sporost dokazivanja krivičnog djela i poštovanje procedura”, kazala je Danijela Huremović, voditeljica sigurne kuće Vive žene Tuzla na nalaze istraživanja.

Ružica Jukić, sutkinja Općinskog suda u Tuzli, čiju je praksu rada Detektor također analizirao, priznaje da je dosadašnja praksa sudova bila loša, ali za to krivi isključivo Kantonalni sud koji je krojio kaznenu politiku umanjivanjem presuda općinskih sudova u žalbenom postupku.

“Općinski sud ne može odrediti kaznenu politiku, nego to mora kantonalni sud zauzeti stav da se oštrije kažnjavaju. Jedino, po meni, na takav način se može (…) učiniti da se poboljša položaj žrtve, to je ta kazna, jer kod uvjetnih osuda onda se žrtve plaše i ponovo da prijave ako će ponovo dobijati uvjetnu osudu”, kazala je ona.

Jukić je mišljenja da se visina sankcija mora pooštriti, ali i da društvo treba obezbijediti zaštitu žrtvama.

“Svim žrtvama bih rekla ako ste jednom prijavili, nikad nemojte biti s tom osobom, nikad, jer nasilnici ne praštaju prijavljivanje policiji. To je dokazano. Oni samo mogu biti još gori”, kazala je ona.

Ovo istraživanje započeto je nakon tri stravična ubistva u Tuzlanskom kantonu – Nizame Hećimović u Gradačcu u augustu 2023. godine, Amre Kahrimanović u Tuzli u februaru 2024., te Inele Selimović u Kalesiji u februaru 2025. godine. Istrage u predmetima Hećimović i Selimović su pokazale da su žrtve nasilnike ranije prijavljivale institucijama, ali nisu dobile zaštitu.

Istraživanje je urađeno na osnovu presuda dobijenih po zahtjevima za slobodan pristup informacijama svim sudovima u Tuzlanskom kantonu. Općinski sud u Gradačcu je jedini sud koji je odbio zahtjev za dostavljanje presuda. Taj sud je odobrio uvid isključivo u listu predmeta, bez uvida u detalje presude, što je onemogućilo njihovu analizu.

Drugo silovanje Hane je uslijedilo uprkos upornom opiranju, nakon što je odbijala da se pomiri sa suprugom u automobilu, u šumovitom dijelu naselja gdje ih je odvezao. U presudi se opisuje visok stepen brutalnosti koju je nasilnik upotrebio prema žrtvi, što je Detektor odlučio da ne objavi.

Propisana kazna, tada važećim Krivičnim zakonom Federacije BiH, za silovanje je u rasponu od godinu do deset godina zatvora. U slučajevima gdje je nasilje izvršeno na posebno okrutan ili ponižavajući način, ili ako je učinjeno više spolnih radnji, kazna je od tri do 15 godina zatvora.

U Haninom predmetu sud je u junu 2021. godine nasilniku izrekao kaznu od dvije godine za silovanje i godinu dana za nasilje u porodici, i u objedinjavanju počinioca osudio na dvije i po godine zatvora.

Sudija Ibrahim Bubić je u ovom slučaju, kako se navodi u presudi, kao olakšavajuću okolnost uzeo to što je bio emotivno vezan za žrtvu i što je imao potrebu za održavanjem seksualnih odnosa jer su, kako se navodi u presudi, žrtva i nasilnik u periodu prekida bračne zajednice imali seksualne odnose.

“Što je očito kod optuženog stvorilo potrebu za održavanjem takvih odnosa i u momentu kada oštećena nije bila voljna”, navodi se u olakšavajućim okolnostima ove presude.

U žalbenom postupku na ovu presudu Kantonalni sud u Tuzli je povećao kaznu za četiri mjeseca – na dvije godine i deset mjeseci.

“Sama činjenica da i sudije koje, recimo, izriču takve vrste kazni očigledno ne poznaju dovoljno jasno taj problem i onda to je zapravo i uzrok takvih mjera i takvih slabijih kazni koji ne pogađaju cilj i ne rješavaju zapravo u srži pitanje nasilja u porodici”, smatra Elmir Ibralić, psiholog u sigurnoj kući Vive žene Tuzla.

On dodaje da iz prakse rada u sigurnoj kući primjećuju značajno povećanje prijava nasilja u porodici, napominjući da cijelo društvo ima odgovornost u prijavljivanju i sprečavanju nasilja.

“Radi se i o tome da su žene ohrabrene, ali mislim da se radi o tome da je generalno nasilje povećano na svim nivoima društva od individualnom porodičnom nivou, pa na nekom sistemskom nivou u institucijama”, kazao je on.

BiH je od 2013. godine potpisnica Istanbulske konvencije, što je čini jednom od prvih država članica Vijeća Evrope koja je preuzela obaveze konvencije koja nalaže uvođenje konkretnih mjera kako bi zaštitile žene, žrtve nasilja.

Nadzor nad primjenom Konvencije je u rukama Stručne grupe Vijeća Evrope za borbu protiv nasilja nad ženama (GREVIO), koja je u svom izvještaju za BiH iz 2022. pohvalila zemlju za usvajanje zakona, ali je žestoko kritikovala zbog njihove loše primjene u praksi.

U izvještaju se posebno skreće pažnja na tužilačke i sudske prakse u kojima su rasprostranjeni upotreba sporazuma o priznanju krivice, blage kazne za počinitelje, obustavljanje istraga nakon što žrtva povuče svoju izjavu, kao i česte uslovne osude.

Istraživanje Detektora pokazuje da je Hana među skoro 25 posto žrtava koje su prijavljivale nasilje u porodici prije nego što se ono ponovilo ili pogoršalo. Sudija Bubić nije odgovorio na zahtjev Detektora za razgovor o ovoj presudi.

slučajeva institucije nisu reagovale na prijave žena za nasilje i prijetnje, pokazuje istraživanje Detektora.

U predmetu iz 2023. godine koji je Detektor analizirao, nasilnik je svoju suprugu zaključao u toalet, te je uz riječi da će zajedno umrijeti izbo nožem po vratu, a potom i sebe. Supruga je uspjela pronaći ključ i pobjeći iz kuće, nakon čega je preživjela uz brzu medicinsku intervenciju, kao i nasilnik.

Njega je Kantonalni sud u Tuzli kaznio na godinu dana zatvora zbog pokušaja ubistva, koristeći institut ublažene kazne zbog olakšavajućih okolnosti, između ostalog da je prilikom izvršenja djela bio neosuđivan i smanjeno uračunljiv.

U presudi se navodi da sud nije pronašao otežavajuće okolnosti, iako je žrtva nasilje i strah ranije prijavljivala policiji. Presuda navodi i da je u jednoj izjavi, nakon što je rekla da se boji zbog prijetnje nožem i zatražila pomoć, policajac žrtvi odgovorio da bi se trebala “malo smiriti”.

Ove presude se u razgovoru za Detektor sjetio sudija Kantonalnog suda Samir Jusičić, objašnjavajući da je on postupao u tom predmetu. On objašnjava da na izrečenu kaznu nije bilo žalbe.

“Kada govorite recimo o tom konkretnom slučaju, tu se radilo o pokušaju ubojstva i ja bih sad napravio tu jednu razliku jer u odnosu na, kako mi u našoj terminologiji krivičnopravnoj govorimo, o svršenom krivičnom djelu ubistva, kazne za pokušaj su znatno manje”, kazao je Jusičić.

Prema Krivičnom zakonu FBiH, za ubistvo u pokušaju kazna se određuje kombinacijom odredbi o ubistvu i pokušaju, odnosno kaznit će se u granicama kazne za ubistvo ili blaže.

Elmir Ibralić, pravnik Vive žene, smatra da bi se većim kaznama mogli spriječiti pokušaji ubistva i ubistva.

O propustu sistema govori i slučaj sredinom februara 2025. godine, kada je Emir Selimović iz Kalesije ubio suprugu Inelu i njihovog maloljetnog sina. Uhapšen je nekoliko dana kasnije, a tokom krivičnog prvostepenog postupka negirao je krivicu. Njega je Kantonalni sud u Tuzli presudom početkom septembra osudio na 45 godina.

Inela je dvije sedmice prije ubistva policiji prijavila supruga zbog nasilja u porodici, a policajci Samir Valjevac i Mensur Nuhanović su izašli na teren. Trenutno je postupak u toku protiv njih da nisu preduzeli radnje koje su obavezne s ciljem provođenja zaštitnih mjera.

Istraživanje je pokazalo i da je sedam nasilnika osuđenih za ubistvo ili pokušaj bilo ranije osuđivano.

Broj ubistava žena u ovom kantonu je veći jer se u posljednjih deset godina dogodilo i najmanje pet ubistava nakon kojih su počinioci izvršili samoubistvo, zbog čega nije došlo do postupka, pokazuje istraživanje Fondacije Cure.

Jedan od slučajeva u ovoj statistici bilo je ubistvo Nizame Hećimović 11. augusta 2023. godine, koje su uživo putem društvene mreže Instagram gledale desetine hiljada ljudi. Ubica Nermin Sulejmanović nikada nije odgovarao jer je izvršio samoubistvo.

Nizama je ranije prijavljivala nasilje, ali je sutkinja Općinskog suda u Gradačcu Lejla Numanović odbacila zahtjev policije koja je tražila da se Sulejmanoviću izrekne mjera zabrane prilaska žrtvi.

Ured disciplinskog tužioca formirao je predmet protiv sutkinje Numanović zbog nemara u izradi, gdje su kopirani dijelovi iz druge odluke činjenično sličnog predmeta, ali je disciplinska komisija Visokog sudskog i tužilačkog odbila kao neosnovanu. Ova odluka je konačna.

(TIP/Izvor: Detektor.ba/Autorica: Azra Husarić Omerović/Foto: Ilustracija)