Globalne geopolitičke tenzije na Bliskom istoku ponovo otvaraju pitanja stabilnosti energetskih tržišta, inflacije i sigurnosti globalnih lanaca snabdijevanja. Sukob između SAD-a i Izraela s jedne strane, te Irana s druge, već izaziva snažne reakcije na svjetskim tržištima nafte i gasa, dok rast cijena energenata dodatno pojačava zabrinutost zbog mogućih poremećaja u ključnim transportnim rutama energije. U takvim okolnostima posebno su ranjive male, uvozne ekonomije koje su snažno povezane sa globalnim tržištima.

Nova geopolitička eskalacija potencijalno bi mogla imati ozbiljne posljedice na evropsku ekonomiju, ali i na ekonomsku stabilnost Bosne i Hercegovine. Otvara se pitanje ulazi li svijet u novu fazu energetskog i inflatornog pritiska, kao i koliko su države regiona spremne suočiti se s takvim scenarijem.

O mogućim ekonomskim implikacijama za Forbes BiH govori prof. dr. Bahrija Umihanić, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, koji upozorava da se efekti globalnih tenzija već jasno vide na tržištu energije.

“Prema Reutersu, Brent nafta je skočila na 119,5 dolara po barelu, što je najviši nivo od 2022. godine. Međunarodna agencija za energiju navodi da je do 6. marta Brent nafta porasla za 27%. Istovremeno svjedočimo informacijama koje nam dolaze o rastu gasa u procentima, koji se spominju i do 70%. To znači da tržište energije već ugrađuje geopolitički rizik u cijene energenata”, kaže Umihanić dodajući da što se tiče energetskog šoka, on ne počinje onda kada fizički nestane energenata, nego kada tržište procijeni da je snabdijevanje ugroženo.

“Svjedočimo da je to upravo sada. Ako se kriza produži ili proširi na šire područje Zaljeva, postoji realna mogućnost novog energetskog šoka i dodatnog rasta cijena goriva, transporta i industrijskih inputa.”

BiH izložena riziku

Posebno su ranjive male i uvozne ekonomije poput Bosne i Hercegovine, koje nemaju mogućnost utjecaja na globalne cijene energenata, ali vrlo brzo osjete njihove posljedice kroz rast troškova.

“Kada govorimo o BiH, ona je baš tipičan primjer male i uvozne ekonomije koja ne može utjecati na svjetske cijene, ali njene posljedice osjeti odmah. Kada cijene rastu, što se tiče nafte i gasa, to se odmah prelijeva na troškove goriva, na transport energije, a posebno na cijene roba široke potrošnje i kasnije na ukupne troškove poslovanja. Zato, kada govorimo o rastu cijena nafte i gasa, mi kao mala uvozna ekonomija ne govorimo samo o uvozu nafte i gasa, nego govorimo i o uvozu inflacije. Ono što je za BiH loša situacija jeste da je Agencija za statistiku BiH izvijestila da je u januaru 2026. godine zabilježen mjesečni rast potrošačkih cijena od 0,9 posto, a dostupni agregirani pokazatelji pokazuju godišnju inflaciju od 3,6 posto. To znači da BiH u ovu situaciju ne ulazi sa stabilnim cjenovnim ambijentom, već sa već prisutnim inflatornim pritiscima”, kaže Umihanić za Forbes BiH.

Produžavanje ili širenje sukoba na Bliskom istoku moglo bi dodatno povećati inflatorni pritisak u Evropi, što bi se vrlo brzo odrazilo i na životni standard građana u regionu.

“Naravno da će osjetiti. Evropa je, kao što znamo, energetski siromašna i poskupljenje energenata u Evropi znači direktno poskupljenje prevoza, a to se kasnije prenosi na troškove hrane, usluga i na ukupne životne troškove. Mi već imamo situacije da zbog rasta cijena energenata imamo reakciju finansijskih tržišta, jer su ona pokazatelj kako postoji bojazan da bi centralne banke evropskih zemalja mogle sporije snižavati kamatne stope zbog novog inflatornog rizika. Za građane regiona je to posebno važno zato što je udio hrane i energije u kućnim budžetima relativno visok, jer se radi o zemljama gdje je relativno nizak BDP po glavi stanovnika. Drugim riječima, čak i umjereni globalni poremećaj kod ovih ekonomija, gdje ubrajamo i BiH, proizvodi jači udar na životni standard nego u razvijenim ekonomijama. Zato će građani prvo osjetiti, vjerovatno, rast cijena na pumpama, zatim će poskupjeti osnovni životni troškovi.”

Pitanje Hormuškog moreuza

Jedna od najvećih prijetnji globalnom energetskom tržištu je eventualna destabilizacija strateški važnih transportnih ruta poput Hormuškog moreuza, kroz koji prolazi značajan dio svjetske trgovine naftom.

“Što se tiče Hormuškog moreuza, treba znati da pokazatelji pokazuju da kroz ovu tačku praktično prolazi više od 20 % svjetske nafte i svaka ozbiljnija prijetnja na toj ruti automatski diže cijene na globalnom tržištu i prije nego dođe do potpune blokade. Nema sumnje da bi posljedice zatvaranja Hormuškog moreuza na BiH bile indirektne i vrlo konkretne. To bi zapravo značilo, a o čemu danas svjedočimo, skuplje naftne derivate, skuplje troškove logistike, dodatni pritisak na inflaciju, a ono što je posebno zabrinjavajuće, to će dovesti do slabljenja konkurentnosti preduzeća i veće neizvjesnosti za investicije. Dakle, mi ovdje ne govorimo samo o energiji, nego o usporavanju ukupnih ekonomskih aktivnosti u Evropi, a samim tim i u BiH”, ističe Umihanić.

Istovremeno, ovakve krize često ubrzavaju energetsku tranziciju, iako Bosna i Hercegovina u tom procesu, prema riječima profesora Umihanića, zaostaje zbog sporih procedura i institucionalnih prepreka.

“Mi se bavimo ovim pitanjem energetske transformacije, ali nažalost ona ide presporo kada je u pitanju BiH zbog komplikacija koje imamo, a vezanih za procedure. U svakom slučaju, rast cijena energenata dodatno će pojačati fokus na obnovljive izvore energije i energetsku efikasnost, a isto tako na pronalaženje mogućnosti skladištenja energije. Jako je važno da se sada u ovom trenutku poradi na tome da imamo bolju i pristupačniju mogućnost, da ubrzamo procedure za one prosumere i preduzeća, te fizička lica koja žele sama proizvoditi električnu energiju kako bi se izbjeglo nešto što je već velika opasnost za BiH, a što je očitovano u pokazateljima veličine uvoza električne energije. Pokazatelji ukazuju da smo u BiH u 2025. godini uvezli električnu energiju u vrijednosti od 629 miliona KM, odnosno 321 miliona eura. To je dvostruko više nego što smo to uradili 2024. godine, a nemojmo zaboraviti da smo do 2024. godine bili izvoznici električne energije. BiH je već suočena s pitanjem energetske sigurnosti i to je razvojno, ali i fiskalno važno pitanje koje treba otvoriti i držati otvoreno, te na njemu kontinuirano raditi u ovom periodu, ali i poslije ovog perioda koji će uslijediti kao inflatorni period nakon svih ovih događanja.”

Konkretne mjere vlasti u BiH

U takvom globalnom okruženju vlasti u Bosni i Hercegovini morale bi razmatrati konkretne mjere za ublažavanje potencijalnih ekonomskih i energetskih poremećaja.

“Trebali bi raditi ono što rade druge ekonomije iz našeg susjedstva, ali isto tako trebali bi gledati šta rade zemlje EU. Prvo i najvažnije, trebalo bi pojačati monitoring cijena energenata. Vidimo da to upravo čini Republika Hrvatska. Danas su objavili neke od tih svojih mjera. Trebalo bi kontrolisati zalihe i lanac snabdijevanja kako bi institucije mogle reagovati na vrijeme, a ne sa zakašnjenjem. Drugo, trebalo bi donijeti mjere koje bi bile ciljane i usmjerene prema najugroženijim domaćinstvima i energetski intenzivnim sektorima, a ne prema cijelom stanovništvu i privredi, jer su takve mjere preskupe i sigurno bi povukle značajna finansijska sredstva za koja budžeti u FBiH ili u BiH u ovom trenutku ne raspolažu sredstvima. Treće, BiH bi morala ubrzati ulaganje u obnovljive izvore energije, u energetsku efikasnost, u infrastrukturu i mora raditi na tome da ubrza diverzifikaciju izvora snabdijevanja. Ipak, najskuplja energija je ona za koju nemamo alternativu. Energetska politika više se ne može posmatrati samo kao tehničko pitanje sektora energetike, nego se mora početi posmatrati kao pitanje makroekonomske stabilnosti, konkurentnosti privrede, ali prije svega i sigurnosti građana”, zaključuje profesor Umihanić za Forbes BiH.

(TIP/Izvor: Forbes/Autor: Vedran Drljević)