Novinarka BHRT-a Maja Nikolić istraživala je kakva su očekivanja mladih u Bosni i Hercegovini, a koji izazovi sa kojima se suočavaju, te grade li budućnost kakvu žele.

Ramo Tučić rođen je 10. ožujka 1992. godine u Zvorniku, samo nekoliko dana nakon što je Bosna i Hercegovina postala slobodna i neovisna zemlja. Kao novorođenče krenuo je u izbjeglištvo jer su se u travnju iste godine u Zvorniku dogodili najteži ratni zločini. Sve što je u životu postigao, postizao je sam sa svojih deset prstiju, vjerujući se i nadajući nekoj boljoj zemlji.

“Kakva je to budućnost u kojoj nemam pravde, ukoliko nemam sigurnosti, ukoliko nemam prosperiteta. Mi se još uvijek koškamo oko toga kako se ko zove, kako se ko moli. Meni je svejedno ko će mi biti predsjednik. Može mi biti i Švicarac. Može mi biti bilo ko, samo da nam bude dobro”, kaže umjetnik i aktivist Ramo Tučić.

Ramo se kroz umjetnost i aktivizam i ljudske priče bori protiv svakog vida nepravde. Nedavno je njegova izložba o femicidu izazvala veliku pažnju u javnosti i pokrenula brojna pitanja. Ali, Ramo je prije nekoliko dana ostao bez posla. Pitamo ga kako prolaze mladi koji ne pripadaju nijednoj stranci.

“Pa evo ja sam ostao bez posla zbog politike. Na kraju je moja egzistencija ugrožena jer su meni trebali da daju saglasnost neko ko ne zna ni da se potpiše. To je politika”, upozorava Tučić.

Anisa Mahmutović je rođena u izbjeglištvu, ali njena obitelj je među prvim povratnicima u Vitinicu u Sapnu. Za razliku od svoje generacije koja je u zapadnoeuropskim zemljama, Anisa i dalje živi u ovoj maloj općini i to na samoj entitetskoj liniji. Prilike za posao za njenu generaciju tu gotovo da ne postoje.

“Nema nikakvih prilika, zbog toga se mladi iseljavaju. Ne postoji fabrika, ne postoji stabilan privredni subjekt. Postoje samo male firmice koje su pokušavale da rade”, ističe novinarka i aktivistica Anisa Mahmutović.

A 1992. godine rođen je i Adi Selman, predvodnik Karton revolucije, aktivističkog pokreta čija je borba protiv sistema prepoznata ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u zemljama regije. Nema šta im se nije spočitavalo, politička pripadnost, nazivani su stranim plaćenicima. Ali, u borbi protiv korupcije u zemlji nisu se dali obeshrabriti.

“Negdje sam pročitao da društvo propada onog trenutka kada nedostojni dobiju ulogu u tom istom društvu. Kada neobrazovani, kada ljudi bez znanja, bez morala postanu nosioci odgovornih funkcija. Mi živimo u takvom društvu”, napominje Adi Selman iz Karton revolucije.

I Almasa Bečić je svoju energiju usmjerila na izgradnju boljeg života za mlade. Smatra da je to njena dužnost, a tako, kaže nam, većina mladih razmišlja. Samo im odrasli ne daju prilike. Uvijek im je nedostajalo međugeneracijske solidarnosti da bi svoje ideje doveli do kraja.

“Ljutilo me najviše to što nismo radili na radu institucija, što smo propustili priliku da ono što je bilo garant mira i očuvanja teritorijalnog integriteta pretočimo u funkcionalan rad, gdje će se politička odgovornost mjeriti rezultatima, a ne samo obećanjima”, mišljenja je aktivistica Almasa Bečić.

Iako je mladih sve manje u Bosni i Hercegovini, ovi koji su ostali, žive za trenutak kada će stvoriti uvjete da se stotine i tisuće njihovih drugara vrati iz zapadnoeuropskih zemalja. Oni bi se htjeli vratiti jer ljepše zemlje za njih nema.

(TIP/Izvor: bhrt.ba/Autorica: Maja Nikolić/Foto: Ilustracija/AI)