Temu koristi oslobađanje od dažbina do 300 KM, dok domaće firme plaćaju sve namete. Trgovci upozoravaju na pad prodaje i otkaze.

Dok domaće firme u Bosni i Hercegovini plaćaju carinu, PDV, skladišta, doprinose i sve skuplju radnu snagu, kineska platforma Temu na tržište ulazi kroz kanal koji je, po slovu propisa, oslobođen uvoznih dažbina za pošiljke male vrijednosti. Rezultat je tržište s dva seta pravila: jedan za domaće trgovce, drugi za prekogranične platforme.

A račun već stiže — kroz pad prodaje, zatvaranje radnji i strah od otpuštanja.

Prema dostupnim podacima iz Uprave za indirektno oporezivanje, u BiH je tokom 2025. godine vrijednost ocarinjene robe u poštanskom prometu, pri Carinskim referatima u Banjaluci, Mostaru i Sarajevu iznosila je oko 3,8 miliona KM. U pitanju su pošiljke koje podliježu uvoznom carinjenju i to: vrijednost robe preko 300 KM koje naruči fizičko lice od pravnog lica, odnosno vrijednost robe preko 90 KM koje naruči fizičko lice od drugog fizičkog lica iz inostranstva.

U praksi, veliki broj pošiljki stiže kao pojedinačne narudžbe građana, često ispod praga oslobađanja od dažbina. Prema važećim pravilima, kada fizičko lice u BiH naručuje robu iz inostranstva i plaća je prilikom narudžbe, oslobađanje od uvoznih dažbina se vrši za pošiljke “zanemarive vrijednosti” do 300 KM. Kod pošiljki koje fizičko lice dobija od fizičkog lica bez plaćanja, prag oslobađanja je do 90 KM, uz uslov da je roba za lične potrebe i da količine ne ukazuju na dalju prodaju.

To je okvir koji je, formalno, napravljen za sporadične pošiljke. U realnosti, na tržište BiH dolaze stotine hiljada paketa, a domaći trgovci tvrde da se sistem pretvorio u autoput za robu koja de facto konkuriše domaćem maloprodajnom i veleprodajnom lancu, ali bez troškova koje domaći moraju platiti.

Ne možemo biti konkurentni

Direktor kompanije AN-KA d.o.o. Elektronik centar Adnan Manso, čija firma posluje u Sarajevu, Tuzli i Banjoj Luci i zapošljava 25 radnika, kaže da je problem već prerastao u egzistencijalnu krizu sektora.

“Mi plaćamo carinu, porez, radnike, skladište. Sve to nas košta 80 do 100 posto od nabavne cijene. Temu prodaje robu kineskim cijenama bez tih dodatnih troškova. Mi ne možemo biti nikako konkurentni. Realno — nikako“, kaže Manso za Akta.ba.

AN-KA se bavi nabavkom i prodajom opreme za mobitele, računare, video nadzor, alarmne sisteme, auto-opremu, LED rasvjetu i drugu tehničku robu. Kao veleprodaja, snabdijevaju široku mrežu kupaca.

“Imam 500 svojih kupaca koje snabdijevam i oni su sad svi ugroženi. Bio sam cijelu sedmicu na terenu i svi su rekli isto, krajnji kupac kupuje na Temu i više ne kupuje ovdje“, navodi Manso.

Dok platforme funkcionišu na modelu direktne isporuke i masovne logistike, domaće firme nose troškovnu strukturu koja se ne može “izbrisati”: carina i PDV na uvoz, transport, skladištenje, komunalije, radna snaga, doprinosi, fiskalizacija, zakup, servis i reklamacije.

“Radnik sa minimalnom platom danas nas sa doprinosima košta oko 2.500 KM. Ja imam 25 zaposlenih. Kad prodaja pada, ja nemam iz čega da ‘utvrđujem’ te troškove. Svi su ugroženi“, upozorava Manso.

U prevodu, domaći trgovac mora formirati cijenu koja pokriva realne troškove poslovanja u BiH. Platforma koja prodaje direktno, a velik dio pošiljki ulazi u režim oslobađanja, može držati cijene koje domaći ne mogu pratiti, čak i kada nabavljaju robu iz istih zemalja.

Ko kontroliše sigurnost robe?

Domaći sektor ne upozorava samo na finansijsku štetu. Uvoz robe bez jasne tržišne kontrole otvara i pitanje standarda, deklaracija i zdravstvene ispravnosti, posebno kod elektronike, punjača, baterija, igračaka, plastike i posuđa.

Na terenu se sve češće čuje pitanje: ako domaći trgovac mora ispuniti obaveze prema propisima i potrošačima, ko preuzima odgovornost za robu koja ulazi kroz masovne individualne pošiljke?

Turska kao presedan

Manso navodi primjer Turske, gdje je tržište reagovalo zahtjevom za formalnim prisustvom i pravilima koja važe i za domaće.

“Natjerali su ih da otvore kancelariju u Turskoj. Onda su rekli – možete raditi, nikakav problem, ali pod istim uslovima kao turski online trgovci. Ne možeš iz Kine doći ovamo i prodavati bez troškova”, kaže Manso.

Hoće li BiH uopšte reagovati?

U ovom trenutku, suštinsko pitanje nije da li će građani kupovati online, već da li država može dopustiti tržište na kojem domaći subjekti rade pod punim fiskalnim i regulatornim opterećenjem, dok se konkurencija oslanja na izuzeća predviđena za male i sporadične pošiljke.

Ako se sistem ne promijeni, upozoravaju trgovci, posljedice neće biti samo pad prometa. To znači zatvaranje radnji, gašenje veleprodajnih lanaca, gubitak radnih mjesta i dodatno isisavanje novca iz domaće ekonomije.

“Ovo je stvarno velik udar na našu ekonomiju. Ne tražimo zabranu — tražimo ista pravila za sve“, poručuje Manso.

(TIP/Izvor: Akta.ba/Foto: Ilustracija)