Istraživači sa Tehničkog univerziteta (TU Wien) u Beču razvili su sa tehnološkom kompanijom Cerabyte najmanji QR kod ikada proizveden, koji je uspješno očitan i zvanično upisan u Guinnessovu knjigu rekorda.

37 posto manji od prethodnog svjetskog rekordera

Novi rekorder ima površinu od svega 1,98 kvadratnih mikrometara, što znači da je manji od većine bakterija, a zanimljivo je da je čak 37 posto manji od prethodnog svjetskog rekordera. Rekord je potvrđen uz prisustvo svjedoka, a nezavisnu verifikaciju izvršio je Univerzitet u Beču. Posebnu ulogu u projektu odigrao je i USTEM – Centar za elektronsku mikroskopiju pri TU Wien, gdje je obavljeno očitavanje koda. 

Profesor Paul Mayrhofer s Instituta za nauku i tehnologiju materijala pri TU Wien objasnio je da mikrometarske strukture danas nisu rijetkost, pa čak je moguće manipulisati i pojedinačnim atomima.

Austrijski tim razvio izuzetno mali, ali stabilan i višestruko čitljiv QR kod

Kaže da problem nastaje kada strukture treba učiniti stabilnim i dugoročno čitljivim. Atomi se s vremenom pomjeraju, praznine se popunjavaju, a informacije nestaju, te je „austrijski tim razvio je izuzetno mali, ali stabilan i višestruko čitljiv QR kod“.

Ključ uspjeha leži u materijalu. Naučnici su koristili tanke keramičke filmove, kakvi se inače primjenjuju u zaštitnim premazima za visokoperformansne alate i koji podnose ekstremne uslove.

Ova tehnologija otvara vrata klimatski prihvatljivijoj budućnosti digitalne pohrane

QR kod je ugraviran fokusiranim ionskim zrakama u tanki sloj keramike, a svaka “tačka” koda ima samo 49 nanometara,  deset puta manje od talasne dužine vidljive svjetlosti. Kod je golim okom nevidljiv, ali se precizno očitava elektronskim mikroskopom.  

U vremenu kada podatkovni centri troše ogromne količine energije i povećavaju emisiju CO₂, ova tehnologija otvara vrata klimatski prihvatljivijoj budućnosti digitalne pohrane.

Moguća pohrana više od 2 terabajta podataka

Potencijal je impresivan: na površini A4 stranice moglo bi se pohraniti više od 2 terabajta podataka. Za razliku od klasičnih medija, keramički zapisi ne zahtijevaju energiju i mogu trajati stoljećima, pa čak i milenijima.

Istraživači planiraju testirati nove materijale, povećati brzinu upisa i omogućiti industrijsku primjenu keramičkih memorijskih sistema, čime bi dugoročno pohranjivanje podataka postalo praktično i ekološki prihvatljivo,  saopćeno je iz Ureda Grada Beča u Sarajevu..

(TIP/Izvor: Fena/Foto: TU Wien)