Dočekuje nas u kasarni Dubrave, u Živinicama. Simbolika tog mjesta posebno je snažna: upravo u krug ove kasarne Mesud je u julu 1995. stigao kao osmogodišnje dijete – izbjeglica iz Srebrenice. Na istom tom mjestu, 30 godina kasnije, služi u uniformi OSBiH.

Ponosan na mene bi bio. Ovom kratkom rečenicom Mesud Selimović, Srebreničanin čiji je otac ubijen u genocidu u julu 1995. godine, obilježio je dan kada je ostvario svoj dječački san i bio promovisan u oficira Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.

Fotografija u uniformi, objavljena na njegovom profilu bez dugog objašnjenja i bez patetike, u svega pet riječi sažela je čitav jedan život – kao tiha, ali snažna posveta dječaka iz Srebrenice koji je, odrastajući bez oca, odlučio da njegova lična tragedija ne ostane samo breme i bolno sjećanje, već polazna tačka iz koje će graditi unutrašnju snagu i pobjednički mentalitet, piše Anadolija.

Nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine, u genocidu je ubijeno više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Među njima su bili i Mesudov otac Sakib Selimović, njegov djed, dajdža i brojni drugi članovi uže i šire porodice. Mesud je, zajedno s majkom Hajrijom, sestrom Melisom i bratom Asimom, izbjegao iz Srebrenice i utočište pronašao u Tuzli, gdje je započeo život u izbjeglištvu. Porodica Selimović i danas živi u Tuzli, izuzev sestre Melise, koja je preminula godinu nakon napuštanja Srebrenice.

Odrastanje bez oca

Odrastanje bez oca, uz majku koja je sama nosila teret porodice, snažno je obilježilo Selimovićev životni put i oblikovalo njegov karakter. Paralelno sa školovanjem, od mladih dana aktivno trenira kick-boks i danas važi za jednog od najuspješnijih kick-boksera Bosne i Hercegovine i šire, što potvrđuje i ugovor s Gloryjem, najjačom svjetskom kick-bokserskom organizacijom, potpisan prošle godine.

Oružanim snagama Bosne i Hercegovine priključio se 2012. godine. Nakon godina službe kao vojnik, u decembru 2025. zvanično je promovisan u oficira – čin o kojem je maštao još kao dječak.

Dočekuje nas u kasarni Dubrave, u Živinicama. Simbolika tog mjesta posebno je snažna: upravo u krug ove kasarne Mesud je u julu 1995. godine stigao kao osmogodišnje dijete – izbjeglica iz Srebrenice.

Na istom tom mjestu, tri decenije kasnije, danas služi u uniformi oficira Oružanih snaga BiH. Uspravan, vitak, fokusiranog pogleda i atletskog stasa, sa izraženim vojničkim držanjem, ostavlja utisak profesionalca čiju su fizičku i mentalnu snagu dodatno oblikovale godine bavljenja borilačkim sportom.

– Moj dječački san bio je da budem vojnik, i taj san se ostvario – kaže Selimović, na početku razgovora za Anadoliju.

Kao i kod većine njegove generacije ratne djece, dječački uzori bili su vojnici. Oca Sakiba, kaže, ne pamti drugačije nego u uniformi, pa otuda i ljubav prema vojsci.

– Uvijek sam bio vođen pričama o našim vojnicima. U narodu se govorilo o njihovoj hrabrosti i cijela ta generacija je nekako željela da bude kao oni. Kod mene je ta ljubav prema vojsci uvijek postojala, a s vremenom se samo produbljivala – priča Selimović.

Odrastanje bez oca, priznaje, bilo je teško i ostavilo je dubok trag.

– Tek danas, kada imam svoje dijete, vidim koliko bi njemu bilo teško da nema mene. Sav taj teret nosila je moja majka – kaže Selimović, ističući da je očeva figura nedostajala u brojnim životnim trenucima.

– Mnogo je situacija u kojima otac nedostaje – ta podrška, muška ruka, osjećaj sigurnosti i zaštite. Otac mi je puno nedostajao. Nedostaje i danas – kazao je.

Veza sa Srebrenicom, naglašava, nikada nije prekinuta.

– Moj otac je ukopan u Potočarima, u Memorijalnom centru. Ta veza me stalno vuče da se vraćam u Srebrenicu, da obilazim mezare oca, dede, dajdže i ostale rodbine koja je ubijena – rekao je.

Najljepši trenutak u životu

Posebno emotivan bio je dan kada je promovisan u oficira Oružanih snaga BiH – dan kada je, kako kaže, ostvaren san “dječaka iz Srebrenice”.

– Svi koje volim bili su tu, ali cijelo vrijeme sam mislio na oca. Siguran sam da bi tog dana bio najponosniji na mene – kaže Selimović.

Dok su kolege i prijatelji tog dana na društvenim mrežama objavljivali fotografije s porodicama i pisali duge emotivne poruke, Selimović je dugo razmišljao kako da opiše trenutak koji, priznaje, smatra najljepšim u životu.

– Želio sam svima objasniti koliko bi moj rahmetli otac volio da me vidi ovakvog kakav sam danas. I napisao sam: ponosan na mene bi bio. Mislim da je u toj rečenici sve stalo – govori Selimović.

Dodaje da vjeruje kako je tom porukom ispričao vlastitu priču, ali i poslao poruku svima koji su odrastali bez roditelja – da se vrijedi boriti i da bi njihovi roditelji, gdje god bili, bili ponosni na njih.

Služiti državi velika je čast

Nositi danas uniformu Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, za Selimovića, kao Srebreničanina i pripadnika bošnjačkog naroda kojem je bio namijenjen nestanak, predstavlja ogromnu čast.

– Čast mi je služiti svojoj državi i nositi ovu uniformu. Ova uniforma je simbol odbrane. Stojim iza zakletve da ću braniti suverenitet i integritet Bosne i Hercegovine i velika mi je čast biti pripadnik Oružanih snaga BiH – ističe Selimović.

Osim kao vojnik, široj javnosti poznat je i kao vrhunski kick-bokser, s više od 20 godina aktivnog bavljenja ovim sportom. Njegov kvalitet potvrđuje i ugovor s Gloryjem, najvećom svjetskom kick-bokserskom organizacijom.

Foto: AA

Vojsku i sport vidi kao neraskidivo povezane.

– Kick-boks mi je pomogao da mentalno ojačam i da se nosim sa svime što sam prošao. I u sportu i u vojsci učite kako da izdržite pritisak i ostanete jaki – kaže Selimović i dodaje:

– Kick-boks vas uči da primite i najjače udarce, da ih izdržite i da nastavite dalje – jer samo tako možete izaći kao pobjednik.

Upravo ovih dana priprema se i za prestižni Super Cup Kickboxing u njemačkom Darmstadtu, 14. februara, gdje će predvoditi bh. ekspediciju.

Na kraju, njegova poruka mladima jednostavna je i jasna: Nikada ne odustajte.

– Sve što zacrtamo u glavi može se ostvariti. Ne postoji prepreka koja vas može zaustaviti ako ste odlučni. Pitanje je samo koliko ste jaki i spremni da koračate tim putem. A ključ svega je pobjednički mentalitet – zaključuje Selimović.

(TIP/Izvor: AA/Autor: Kemal Zorlak/Foto: Samir Jordamović/AA)