Aktueliziranje priče o izgradnji Južne gasne interkonekcije dovelo je i do raznih analiza, stručnjaka i političara, vezanih za najavljenu i moguću izgradnju termo blokova za proizvodnju električne energije sagorijevanjem plina. Uglavnom, velika većina njih se slaže kako je to pravi potez, nekada i degutantno glorificirajući korištenje plina kao takvog. Želja nam je predstaviti realne podatke, uključujući i one ekonomske, vezane za proizvodnju električne energije sagorijevanjem uglja i plina a prema uslovima koje imamo za ugalj i koji se mogu očekivati za plin.

Već je manje ili više poznato da je upotreba plina u proizvodnji električne energije ekološki znatno prihvatljivija od uglja. Kod proizvodnje jednog MW električne energije sagorijevanjem plina emisija ugljen-dioksida je duplo manja nego kod spaljivanja uglja. Pepela i prašine nema a prisustvo azonih gasova i sumpora je skoro beznačajno. Takođe, upotreba plina u zemljama EU još uvijek se promoviše i prihvatljiva je, i tako će to biti sigurno još nekoliko narednih decenija.

Međutim, ekonomska strana primjene jednog ili drugog energenta, odnosno fosilnog goriva u proizvodnji električne energije daje potpuno drugačiju sliku.

Kod proizvodnje električne energije sagorijevanjem uglja u već postojećem termo bloku 6 TE Tuzla, koristi se banovički mrki ugalj prosječne kalorijske vrijednosti 15 GJ/t, za proizvodnju jednog MW električne energije potrebno je 800 kg. Jednu tonu ovakvog uglja Elektroprivreda BiH plaća RMU Banovići po cijeni od 132,63 KM/t. Znači trošak za ugalj pri proizvodnji jednog MW električne energije iznosi 106,10 KM. Troškovi uglja su glavni troškovi u proizvodnji električne energije, kreću se oko 70 % svih troškova. Ostalih 30 % su troškovi radne snage, tehnološki troškovi (zaštita okoliša, tehnoloških voda, transporta i skladištenja šljake …) i troškovi održavanja. Kada i njih uzmemo u obzir onda dolazimo da cijena proizvodnje 1 MW električne energije spaljivanjem banovičkog mrkog uglja u bloku 6 TE Tuzla iznosi 138 KM/MW, odnosno 70,55 EURA/MW.

Kod proizvodnje električne energije spaljivanjem plina koristit ćemo podatke za trenutno najsavremenije termo blokove na plin sa stepenom iskorištenja 60 %. Kod ovakvih blokova za proizvodnju 1 MW električne energije potrebno je 150 metara kubnih slobodnog plina, odnosno plina pri normalnom pritisku i temperaturi. Prema podacima sa referentne berze plina za EU, TTF čvorište i digitalna berza u Nizozemskoj, danas jedan metar kubni plina košta 0,38 EURA/m³. Ako pretpostavimo da bi ova cijena mogla biti i za američki ukapljeni plin na Krku, ostaju još troškovi njegovog transporta do potrošača u F BiH, a koji jesu trenutno jedina nepoznanica. Danas troškovi transporta plina kroz BiH, ruski plin koji dolazi iz Srbije, čine 50 % troškova njegove cijene i transporta do BiH. Odnosno, oko 100 miliona KM košta sav plin koji potroši F BiH na ulazu u BiH, a oko 50 miliona KM njegov transport kroz BiH do krajnjih potrošača, domaćinstava. Ili, u zemljama EU prosječna cijena plina za domaćinstva iznosi 1,2 EURA/m³. U najpovoljnijem slučaju, jedan metar kubni plina isporučen Južnom gasnom interkonekcijom do potrošača u Zenici ili Sarajevu ne bi bio manji od 1 EURA/m³. Ako je to tako, onda bi jedan MW električne energije proizveden u nekoj novoj plinskoj elektrani koštao 150 EURA/MW. U odnosu na ugalj, razlika u cijeni je drastična. Poređenja radi, danas u Njemačkoj proizvodnja jednog MW električne energije u najsavremenijim elektranama na plin košta 110 EURA/MW, ali ne traba zaboraviti da Njemačka ima svoje terminale za ukapljeni plin i svoje davno izgrađene plinovode.

Znamo da posebno danas niko nema hrabrosti reći amerikancima ne i da odavno, bar zadnjih dvadesetak godina, postoji lobi koji nastoji da istisne ugalj iz proizvodnje električne energije u F BiH i zamijeni ga sa plinom, valjda je danas došlo vrijeme i za to. Znamo i da ćemo kroz ciijenu plina a onda i kroz cijenu električne energije proizvedene sagorijevanjem plina plaćati neki vid sigurnosti, a ova sigurnost i jeste najveća dobit Južne gasne interkonekcije.

Proizvodnja električne energije spaljivanjem plina značajno je skuplja od one iz uglja, pogotovo u uslovima kada još ne plaćamo takse na emisiju ugljen-dioksida.

A za one koji danas vode naš energetski sektor pravi uspjeh bi bio što duže očuvanje našeg energenta u proizvodnji električne energije. Tu oni trebaju napraviti pravi dil sa amerikancima. Tek onda bi se imali čime pohvaliti.

(TIP/Autor: dr.sc. Safer Demirović, dipl.inž.rudarstva/Foto: Ilustracija)