Kućni budžeti u Bosni i Hercegovini i u 2026. godini biće pod stalnim pritiskom rastućih cijena. Povećanja se osjećaju svuda – od struje, vode, odvoza smeća i kanalizacije, do grijanja. Negdje su cijene već znatno porasle, negdje se poskupljenja tek očekuju. Inflacija nastavlja da raste, a najviše pogađa osnovne životne proizvode poput hljeba i pekarskih proizvoda. Cijene hrane i drugih proizvoda široke potrošnje gotovo stalno skaču, prisiljavajući građane da se odriču mnogih stvari koje su ranije bile svakodnevna potreba.

I pored svega, izostaje bilo kakva javna reakcija, dok društvene mreže „gore“ od komentara i frustracija.

Udruženja potrošača „DON“ više puta su ukazivala na pasivnost građana i javno postavljala pitanje zašto građani radije gladuju nego da podignu svoj glas.

Kako napominju, dok je, po svjetskim agencijama, cijena barela nafte u padu, kod nas se taj pad ne osjeti na benzinskim pumpama.

„Ako ne raste cijena goriva, raste cijena brašna i hljeba, kako najavljuju naši mlinari, koji su se veoma lako dogovorili o podizanju cijena. Naravno, podizanju cijena proizvoda od brašna raduju se i pekari koji, kako kažu, ‘moraju’ podići cijene hljeba. Reakcija na ovakvu pojavu dolazi samo iz udruženja potrošača, dok građana kojima ovo smeta gotovo da nema. Važno je, dragi građani i potrošači, da se odričemo svega, u svoje ime i u ime naše djece, da ćutimo i trpimo. Dobro nam je dok se loše hranimo, obrazujemo i liječimo, a o kulturi i sportu – ma koga briga, dobro je sve ovo jer može biti i gore“, poručili su iz udruženja, upozoravajući javnost da krupnim koracima ulazimo u dužničko ropstvo, kako bismo samo imali hljeba na tanjiru.

„Najugroženiji smo u ostvarivanju kolektivnih prava vezanih za električnu energiju, telekom operatere, komunalna preduzeća, vodovode, javni transport i dr. Da li razmišljate koliko ste ugroženi ako idete u sudski spor protiv bilo kojeg preduzeća? Da li imate zaštitu u odlukama politike koju podržavate? Mogli bismo o ovome nadugo i naširoko, ali nećemo stići pobrojati sve što vam se dešava i zbog čega radije gladujete nego da reagujete, pišete ili podignete svoj glas. Kako dalje… da li smo saglasni da je dobro da gladujemo?“

Socijolog Sead Pašić za BUKU je ranije isticao da je pristajanje građana na sve rezultat situacije u kojoj stanovnici Zapadnog Balkana žive posljednjih 30 godina, izloženi snažnoj medijskoj propagandi koja vladajućim strukturama omogućava da nanose štetu i bogate se, uvjeravajući glasačko tijelo da živi u „najboljem od svih mogućih svjetova“. To je, kako navodi, klasična kleronacionalistička ideološka prevara, koja uspijeva jer društvo nikada nije razvijeno na principu individue, već je prošireno kroz zadruge.

„Sa politikom 19-vjekovnih zadruga došao je i sistem vrijednosti koji je teško izbaciti, jer priča o strahu je moćna i dinamična te sprječava svaki pokušaj kritike i dobronamjerne opservacije. Nemamo kapacitet ni da se približimo EU, a kamo li da budemo član ili kandidat. Niko ne želi dobrovoljno da u kuću unese bacil kuge – onaj isti koji je Evropu bacao na koljena dva puta u 20. vijeku. Evropa je naučila lekciju, mi nismo. Naša javnost je socijalno inertna, politički anestetizirana i društveno eutanizirana, jer smo od vibrantnog i potentnog prijeratnog društva napravili tri autistične političke zajednice. Budućnost tih zajednica je izvjesna: autokanibalizacija i političko implodiranje“, ističe Pašić, zaključujući da je upravo to razlog zašto kod nas neće biti socijalnog bunta, makar inflacija bila kao u Njemačkoj 1922–1923, kada je vekna hljeba koštala tri milijarde maraka.

Jednostavno, naše društveno tkivo je uništeno i potrebni su izuzetni napori da se ono obnovi. „Sa ovdašnjim vladajućim i ‘intelektualnim elitama’ to nije moguće, niti se treba nadati bilo čemu. Kad ovdašnji tzv. političari odu u Brisel na razgovore sa aparatom Unije, oni sa sobom nose ono što misle da je normalno i čudom se čude kako ih niko ne razumije. Zbog nepremostive razlike u sistemu vrijednosti, na njih se gleda kao na prodavce zmijskog ulja ili šarlatane koji ubjeđuju da leukemiju liječi soda bikarbona, a rak kože petrolej. Državljani BiH su kolateral, ali njihovi narodi nisu, jer se takva kolektivistička politička i kulturna agenda tako ispunjava iz godine u godinu. Zbog toga dobijaju sve izbore. Do implozije.“

(TIP/Izvor: Buka/Autorica: Tatjana Čalić/Foto: Ilustracija)