Statistika je čudna i opasna stvar, ponovo nas je učinila ponosnim – nismo ni znali da smo baš toliko dobrostojeći. Bosna i Hercegovina je na vrhu liste zemalja u svijetu sa najvećim procentualnim rastom plata, objavila je svjetska platforma Trading Economics. Plate su porasle za čak 16,2 posto u oktobru 2025. u odnosu na isti mjesec 2024. godine, što bi ovako, iz pozicije običnog radnog insana, trebalo da znači kako nam je kupovna moć veća i kako za iznos povećanja plate možemo kupiti više proizvoda. Njemački radnici nam nisu ni do koljena s njihovim mizernim rastom plata, toliko brzo napredujemo u toj statističkoj idiličnoj bajci.

Ekonomisti u našoj zemlji tvrde kako su podaci tačni, a poznati talijanski finansijski ekspert Depozito Camata kaže kako nam idilu kvari samo jedna sitnica – nije isto kad za 16,2 posto skoči primanje nekoga ko prima tri-četiri hiljade eura i kad za toliko skoči nečija crkavica od koju stotinicu maraka.

Matematički i statistički dobro zvuči sve dok radni čoek sa povećanom platom ne zakorači u neki prodajni centar. Razmaše se dotični uposlenik sretan što mu je život bogatiji, pa počne ubacivati u korpu ja ‘l u kolica svega za 16 ,2 posto – supe, salate, sapuna, mandarina, travničkog sira, a kad se već možemo rasipati zagrabimo i kakve teletine, sve misleći da su nam se dometi povećali. Kad jes’ đavola, tetka na kasi nas oglobi uzduž i poprijeko – nismo ni slutili da će nam se račun baš toliko vinuti u nebesa, božemeoprosti k’o Domen Prevc na turneji “Četiri skakaonice”. I kad vidimo, što bi se stručno reklo, disbalans onoga što nosimo u kesama i onoga što smo izvrnuli iz novčanika, skontamo u nevakat da smo se dobro izradili i da je statistika jedna opasna prevarancija, koja poštenog i naivnog čovjeka začas uvuče u ništa manje opasan opasan grijeh – da troši iznad svojih mogućnosti.

E baš tu, na kasi, svodimo se na našu pravu mjeru. Kad su nam se plate baš toliko povećale, kako onda za te pare možemo kupiti manje proizvoda nego kad nam nisu bile povećane, zapitao bi se svaki zabrinuti i zbunjeni potrošač, kojeg izjedaju legitimne sumnje: đe je onda isparilo to povećanje?

Ispade po svoj prilici da nas je u tom uživanju povećanja primanja izradilo – vrijeme. Dok smo mi razmišljali u šta da investiramo taj rapidni rast plata od 16,2 posto – da li da kupujemo nekretnine, placeve, automobile ili da ulažemo u zlato – prišunjala nam se odnekud inflacija, iznenada kako to samo ona zna, i pojela nam te naše investicijske planove. Dok smo mi skontali taj podli i podmukli napad inflacije, istopilo nam se ne samo povećanje, nego i dobar dio osnovice naših čemernih zarada, pa uprkos povećanju sad možemo kupiti još manje nego ranije.

Tako se ispostavilo da u Bosni i Hercegovini postoje dva tipa povećanja plata, kakva ne poznaju ni najsuptilnije ekonomske i finansijske čitanke. Jedno je statističko, ono koje se odnosi na plate nas, ubogih građana, i koje se vidi samo u finansijskim projekcijama tamo nekih ekonomskih agencija, a da se za to ništa ne može kupiti u stvarnom životu. Drugo povećanje plata je realno, ono koje se odnosi na primanja funkcionera i raznih drugih kategorija ljudi iz vlasti  i za koje se, bogme, svašta može kupiti. Dok se mi zamlaćujemo našim statističkim uvećanjem koje možemo objesiti mačku o rep u prodajnim centrima i na pijacama, naši uvaženi vlastodršci su, kažu mediji, opet povećali plate, i to na prvi pogled povećavajući sve plate, samo što to za čovjeka na minimalcu znači povećanje od 27, a za nekog budžovana u, recimo Fedeeraciji, za više od 500 maraka.

Đavo je uvijek u osnovici, u onome od čega se povećanje primanja računa. Zato mi statistički tako dobro i stojimo na tim tamo finansijskim grafikonima jer 16 posto od haman ničega je golemo u brojkama, a gola sirotinja u stvarnosti. Al’ zato kad se računa osnovica naših funkcionera, k’o da nije isti onaj naš sirotinjski postotak – ode u visine. Otkako nam se društvo damatično socijalno rascijepilo na enormne tranzicijske političko-tajkunske bogataše i još enormniju tranzicijsku sirotinju raju, ni postotak više nije što je nekad bio. I on je preš’o na stranu onih, što bi rek’o jedan pretendent na titulu oca nacije, koji su se snašli.

(TIP/Izvor: bhrt.ba/Autor: Amir Sužanj/Foto: Ilustracija)