Put dr. Tanje Josić od ratnog djetinjstva u Tuzli do operacijskih sala najmodernijih njemačkih klinika priča je o znanju, upornosti i hrabrosti da se ide protiv ustaljenih pravila. Danas je uspješna kardiokirurginja  u Helios Klinikum Siegburg u Njemačkoj, u profesiji koja se i dalje smatra gotovo isključivo muškom.

Rođena u Tuzli, djetinjstvo joj je obilježio rat. Prvi razred započela je u rodnom gradu, a ratne okolnosti su obitelj odvele u Njemačku, gdje je nastavila školovanje. Nakon završetka rata, vraća se u Bosnu i Hercegovinu, gdje završava osnovnu i srednju školu, a potom započinje studij medicine u Tuzli. Ipak, želja za znanjem i izazovima vodi je ponovo u Njemačku – na studij medicine u Frankfurtu.

Ključnu ulogu u tom putu imalo je obrazovanje stečeno u Gimnaziji Katoličkog školskog centra „Sveti Franjo“ u Tuzli. Upravo to znanje, kako sama ističe, bilo je temelj koji joj je omogućio da bez poteškoća nastavi školovanje u Njemačkoj.

„Imala sam izvrsne profesore, snažnu disciplinu i širinu znanja. To me dočekalo spremnu za sve izazove koji su slijedili“, kaže za Hrvatski glasnik dr. Josić.

Još kao studentica počinje raditi na kardiokirurgiji Univerzitetske klinike u Frankfurtu. Fascinacija srcem, organom koji je motor života odredila je njen profesionalni pravac. Dok su je mnogi odvraćali, govoreći da je kardiokirurgija „preteška“ za ženu, ona je birala suprotno. Što su prepreke bile veće, njena odlučnost je bila jača.

Danas, u Njemačkoj, od 81 klinike za kardiokirurgiju samo dvije vode žene. U vrijeme njenog specijalističkog usavršavanja, žena gotovo da i nije bilo u toj oblasti. Ipak, uz podršku nekoliko kolegica i vlastitu istrajnost, uspjela je izboriti svoje mjesto.

„Nema muških i ženskih snova. Postoje samo snovi koje slijedimo ili od kojih odustanemo“, poručuje.

Kardiokirurgija, kako ističe, nije samo profesija. To je poziv. Odgovornost za ljudski život, trenuci kada operacija krene nepredvidivim tijekom i kada odluke moraju biti donesene u sekundi, ostavljaju dubok trag. Posebno pamti pacijenticu koja je, pred operaciju, mirno govorila o smrti i ponovnom susretu sa sinom koji je ranije preminuo. Ishod te operacije i danas nosi u sebi.

Radni dani često traju mnogo duže od propisanog vremena, a balans privatnog i profesionalnog života moguć je, kaže, samo uz snažnu podršku obitelji i voljene osobe.

„Bez razumijevanja okoline, ovaj posao je gotovo nemoguće raditi.“

Iako karijeru gradi u Njemačkoj, vezu s Bosnom i Hercegovinom nikada nije prekinula. Naprotiv, planira suradnju s liječnicima u Sarajevu i Tuzli, posebno u oblasti minimalno invazivne i endovaskularne hirurgije. Njena želja je jasna: prenos znanja, povezivanje i ohrabrivanje mladih, posebno djevojaka – da se usude sanjati velike snove.

„Svijet treba hrabre žene“, poručuje dr. Tanja Josić. Njena priča dokaz je da se, bez obzira na rat, prepreke i stereotipe, znanjem i upornošću može stići do samog vrha. I ostati čovjek.

(TIP/Izvor: hrvatskiglasnik.ba/Autorica: Maja Nikolić)