Prvu 3D printanu kuću u Luksemburgu razvili su ODA Architects i ICE Industrial Services, u suradnji s općinom Niederanven…

Nedostatak dostupnog i cjenovno prihvatljivog stanovanja postao je jedan od ključnih izazova suvremenih društava. Porast cijena nekretnina, ograničeni prostorni resursi i sve veći pritisak na urbane sredine tjeraju gradove diljem svijeta da traže nova, brža i održivija rješenja gradnje. U tom kontekstu, tehnologije poput 3D printanja u građevinarstvu više nisu futuristički eksperiment, već se sve češće nameću kao realna alternativa klasičnoj gradnji. Jedan od najzanimljivijih primjera dolazi iz Luksemburga, koji se već godinama suočava s ozbiljnim stambenim manjkom.

Procjene govore da je toj državi potrebno oko 7000 novih stambenih jedinica godišnje, no izgradi ih se samo oko 3600. Posebno je problematičan nedostatak javnih i priuštivih stanova, kojih se godišnje realizira manje od 200. Istodobno, unutar postojećih naselja postoji niz malih, preostalih parcela – uskih, nepravilnih ili nezgodno smještenih – koje se uobičajeno smatraju neupotrebljivima za klasičnu gradnju.

Upravo se tim “otpisanim” parcelama bavi projekt Tiny House LUX, postavljajući jednostavno, ali ključno pitanje: Mogu li takvi prostori postati izvor kompaktnih, visokokvalitetnih domova koji ljudima omogućuju da ostanu živjeti u svojim zajednicama?

Projekt je inicirao arhitekt Bujar Hasani iz ureda ODA Architects, u bliskoj suradnji s općinom Niederanven. Cilj nije bio stvoriti privremeni ili eksperimentalni objekt, već trajnu kuću koja zadovoljava sve nacionalne statičke i energetske standarde, a pritom se može brzo isporučiti. Od samog početka tim je kao metodu gradnje odabrao 3D printanje betona na gradilištu, zbog njegove preciznosti, brzine i mogućnosti racionalnog korištenja materijala.

Kako bi se arhitektonska ideja mogla provesti u praksi, ODA Architects udružili su se s tvrtkom ICE Industrial Services i njezinim odjelom Coral Construction Technologies, specijaliziranim za automatiziranu gradnju. Coral je arhitektonski model pretvorio u digitalni zapis koji robotski sustav može precizno ispisivati na terenu, stvarajući izravnu vezu između projekta i izvedbe.

Prvi pilot-projekt nalazi se na dugom, uskom gradilištu na rubu stambenog naselja u Niederanvenu. Parcela je široka 3,5 metra i duboka 17,7 metara, što daje neto korisnu površinu kuće od samo 47 četvornih metara.

Tlocrt je organiziran uz jasno definiranu uzdužnu os, čime se zadržava vizualna protočnost prostora od ulaza do stražnjeg dijela kuće. Uz bočne zidove smješteni su spremišta, namještaj i servisne zone, čime se postiže dojam veće prostornosti unatoč vrlo kompaktnim dimenzijama.

Projekt donosi i važne tehničke inovacije. Riječ je o prvoj 3D printanoj stambenoj kući u Luksemburgu izrađenoj od betona s lokalnim agregatom, ali i o prvoj koja je ispisana na drvenoj podnoj platformi s vijčanim temeljima, umjesto klasičnih betonskih temelja. Takvo rješenje smanjuje ukupnu masu objekta, količinu zemljanih radova te omogućuje lakše buduće rastavljanje ili premještanje kuće.

Sam proces 3D printanja trajao je oko tjedan dana, dok je cijela kuća, uključujući završne radove, dovršena u približno četiri tjedna. Tijekom ispisivanja zidova integrirani su i pojedini tehnički elementi, poput niše za tuš ili prostora za ugradbeni WC, čime se dodatno smanjuje potreba za naknadnim intervencijama, rezanjem i prilagodbama.

Gornja konstrukcija kuće izrađena je od drva, uključujući nosivi okvir i krov, dok su izolacijski i konstruktivni slojevi u potpunosti na bazi minerala, bez sintetičkih komponenti. Na krovu su postavljeni solarni paneli koji osiguravaju električnu energiju za kuću i sustav podnog grijanja, a južno orijentirani prozori omogućuju pasivne solarne dobitke i smanjuju potrebu za dodatnim grijanjem.

Kako je izgledao proces izgradnje pogledajte u videu:

(TIP/Izvor: Jutarnji.hr/Foto: Boysplaynice)