U prazničnom jutru, uprkos snijegu i otežanim vezama, iz Tuzle je stigla topla ljudska priča o vjeri, tradiciji i komšijskoj slozi.

Najradosniji hrišćanski praznik, Božić, u Tuzli se dočekuje svečano, u krugu porodice, ali i u duhu otvorenog suživota koji krasi ovaj grad. O duhovnom značaju praznika, putovanju u Svetu zemlju i prenošenju vrijednosti na mlađe generacije, za N1 govorio je Hadži Aleksandar Vasiljević.

Duhovni preporod u Svetoj zemlji

Vasiljević nosi titulu hadžije, koja svjedoči o njegovom hodočašću na najsvetija mjesta hrišćanstva. Prisjećajući se tog iskustva, ističe kako je posjeta Vitlejemu i Jerusalimu trajno oblikovala njegov duhovni život.

“Na Krstovdan 2023. godine hodočastio sam u Svetu zemlju. U Vitlejemu smo posjetili Pećinu Hristovog rođenja, a u Jerusalimu se poklonili najvećim svetinjama. Od jerusalimskog patrijarha Teofila III dobio sam gramatu, hadžijsku povelju, koja mi daje pravo da ispred svog imena nosim prefiks hadžija, a moji potomci ispred prezimena,” pojašnjava Vasiljević.

Za njega, to putovanje nije bilo samo turistički obilazak, već čin duboke lične promjene: “To čovjeka mijenja iz korijena. Duhovno sam se uzdigao i utvrdio svoju vjeru. Morate proći tim stazama da biste osjetili tu energiju i shvatili težinu i ljepotu mjesta gdje je Hristos živio i čuda činio.”

Božić u Tuzli: Praznik koji spaja komšije

Govoreći o proslavi Božića u Tuzli, Vasiljević naglašava da se, pored tradicionalnih vjerskih običaja, u ovom gradu njeguje i posebna vrsta zajedništva.

“Božić je porodični praznik, ali mi ovdje živimo život zajedno sa našim sugrađanima drugih vjeroispovijesti. Sinoć, na Badnje veče, u porti našeg Sabornog hrama bilo je mnogo vjernika, ali su nam se pridružile i naše komšije Hrvati i Bošnjaci da s nama podijele radost i uveličaju naš najradosniji praznik,” kaže Vasiljević, dodajući da su ljubav, mir i tolerancija temelji života u Tuzli.

Običaji su, kako kaže, slični kao i u drugim krajevima. Dan počinje ranom liturgijom, nakon čega slijedi porodični ručak. Posebna pažnja posvećuje se “polazniku” – prvoj osobi koja uđe u kuću na Božić.

“Polaznik treba da bude draga i bliska osoba koja donosi mir, radost i ljubav u dom. Dočekuje se bogatom trpezom i daruje, jer simbolizuje blagostanje za narednu godinu,” pojašnjava on.

“Voli svoje, poštuj tuđe”

U vremenu kada društvene mreže i ubrzan tempo života često udaljavaju mlade od tradicije, Vasiljević ističe važnost roditeljskog primjera. Smatra da se vrijednosti ne uče samo riječima, već djelima.

“Nažalost, internet i moderno doba nose svoje izazove, ali na nama je da djecu učimo onome što smo mi naslijedili od svojih roditelja. Ja svoju djecu od malih nogu vodim u hram, učim ih našoj vjeri, ali i tome da poštuju druge. Ključna poruka koju im prenosim je: voli svoje, a poštuj tuđe. Ako istinski voliš i poznaješ svoje, znaćeš poštovati i tuđe svetinje,” poručuje Hadži Aleksandar.

Naglašava i da se duh Božića ne smije zadržati samo na prazničnim danima: “Treba da obilazimo ne samo rodbinu, već i starije komšije, one čija su djeca u inostranstvu i koji su usamljeni. Ljubav i pažnja prema bližnjem, posebno prema prvom komšiji s kojim dijelimo i dobro i zlo, treba da traje cijele godine.”

Dječija radost kao suština praznika

Razgovoru se pridružio i Aleksandrov sin, Nikola, koji je s ocem prisustvovao jutarnjoj liturgiji. Njegove riječi na najiskreniji način sažimaju suštinu praznika.

“Bio sam na liturgiji, bilo je jako fino. Za mene je najradosniji trenutak kada slavimo Božić sa porodicom i kumovima. Igramo se, zezamo i zajedno ručamo,” rekao je Nikola, podsjećajući da su dječija radost i zajedništvo najljepši ukras svakog Božića.

(TIP/Foto: N1)