U zagonetnim prvim poglavljima ljudske priče postoji nepoznati predak koji je napravio ključan prelaz sa hodanja na sve četiri na uspravno stajanje – čin koji je postao definicija čovjeka, iznosi The Guardian.

Šanse da se naiđe na fosilne dokaze za takvu evolucijsku prekretnicu su male, ali nova istraživanja sugerišu da je majmunolika životinja koja je živjela u Africi prije 7 miliona godina trenutno najbolji kandidat.

Analiza kostiju Sahelanthropus tchadensis

Nakon svježe analize kostiju pripadnika vrste Sahelanthropus tchadensis, istraživači su zaključili da, iako je sličila majmunu, kosti pokazuju prilagođenost za hodanje uspravno, a ne na sve četiri noge. Smatra se najstarijim poznatim homininom, članom ljudske loze od vremena evolucijskog razdvajanja sa čimpanzama.

„Na osnovu karakteristika koje smo pronašli, ovo bi izgledalo kao dvonožni majmun, najbliži čimpanzi ili bonobu“, rekao je Dr Scott Williams, vanredni profesor na Univerzitetu New York i vodeći autor studije. Dok čimpanze i bonobi mogu hodati uspravno na kratke udaljenosti, uglavnom hodaju oslonjeni na šake.

Debata oko uspravnog hodanja

Ovo istraživanje je najnoviji dodatak debati koja traje od 2001., kada je nekoliko fosila Sahelanthropus-a otkriveno u pustinji Djurab u Čadu. Tada je glavni istraživač, Prof Michel Brunet sa Univerziteta u Poitiers, Francuska, sugerirao da je Sahelanthropus hodao uspravno zbog načina na koji je držao glavu, nazivajući ga „pretkom cijelog čovječanstva“.

Međutim, drugi naučnici nisu bili uvjereni da ova vrsta pripada ljudskoj lozi. Bez dodatnih kostiju, posebno donjih udova, teško je bilo potvrditi način kretanja. Kasnije su pronađene djelimične kosti butine i podlaktice, ali debate nisu razriješene.

Nova analiza kostiju

U posljednjem istraživanju, Williams i kolege ponovo su analizirali butnu i podlaktničnu kost koristeći nove metode, uspoređujući veličinu, proporcije i 3D konture s kostima poznatih hominina i majmuna.

Posebno je upao u oči tuber femoris, ispupčenje na butnoj kosti Sahelanthropus-a. „To je tačka pripoja najvećeg i najjačeg ligamenta u tijelu“, rekao je Williams. „Kada sjedimo, ligament je opušten, a kad stojimo, zateže se. Sprječava da torzo padne unazad ili u stranu dok hodamo, što je ključna prilagodba za dvonožno hodanje. Koliko ja znam, ovo je identifikovano samo kod dvonožnih hominina.“

Analiza je otkrila i druge znakove uspravnog hodanja: prirodno uvijanje butne kosti koje pomaže da noga bude usmjerena naprijed te mišići stražnjice koji stabilizuju kukove i pomažu u stajanju, hodanju i trčanju. Detalji su objavljeni u Science Advances.

Williams smatra da dokazi ukazuju na majmunoliku životinju koja je živjela oko vremena evolucijskog razdvajanja ljudi i čimpanzi i hodala uspravno, makar ne stalno. „Mislimo da su najraniji hominini prilagođavali dvonožno hodanje na zemlji, ali su i dalje koristili drveće za ishranu i zaštitu“, rekao je.

Skepticizam među naučnicima

Dr Marine Cazenave sa Max Planck instituta za evolucijsku antropologiju u Njemačkoj tvrdi da većina dokaza ukazuje na sličnost sa afričkim velikim majmunima ili izumrlim majmunima te da je dokaz za uspravno hodanje „slab“. Tuber femoris joj također nije uvjerljiv jer nije direktno vezan za dvonožno hodanje.

Dr Rhianna Drummond-Clarke sa istog instituta smatra neke dokaze uvjerljivim, ali ističe da je potrebno više istraživanja kako bi se razjasnilo da li je hodanje na dvije noge služilo kretanju po drveću ili po tlu – ovo drugo je definicija ljudske loze.

Konsenzus o potrebnim fosilima

Dr Guillaume Daver i Dr Franck Guy sa Univerziteta u Poitiers, koji dugo tvrde da je Sahelanthropus dvonožan, pozdravili su nove dokaze, ali ističu da debate neće biti završene bez novih fosila. Tim Čad-Francuska planira povratak na lokalitet ove godine, što je nešto oko čega se svi slažu. „Mislim da je problem u premalo fosila i previše istraživača“, rekao je Williams.

(TIP/Izvor: federalna.ba/Foto: Discovery Institute)