Upozorenje: ako ste roditelj – pogotovo rođeni otprilike u periodu 1975-1990 – tekst vam se vjerovatno neće svidjeti. Nije napisan politički korektno, nema eufemizama I vrlo moguće, duboko je uvredljiv. Kognitivna disonanca ce učiniti da ne vidite tj. ne složite se sa činjenicama (dokazive brojnim studijama ali i prostim promatranjem). Emotivni, kakvi kao ljudi jesmo, reagovat ćete defanzivno I uvredljivo. To je dobro, ljudski, očekivano. Nece pak učiniti rečeno imalo manje faktualno tačnim. 

Današnji teenageri I studenti, zvani još I Z generacija, su većim dijelom u kategoriji osoba sa posebnim potrebama. Grublji termin ne bih koristio budući da je ovaj dovoljno degradirajući“. Dokazi su neumoljivi, bez obzira koliko racionalizacija koristili. Da, kao roditelj volite svoje dijete i nećete dopustiti da neko kaze kako je deficitarne inteligencije (riskirajkte, pitajte ga za znacenje prve riječi) kad je u pitanju pravi mali genij ili buduća doktorica neurohirurgije (makar!). Ima sve petice, nije nekulturan/na, pazi na svoj izgled i nema problema s policijom. Istina, pohvalno. Šta je onda problem? Zašto su takva djeca, u koje je toliko uloženo i toliko im pruženo (maltene sve moguće) – “osobe s posebnim potrebama”? Eto, odmah neke gluposti i kontradikcije u tekstu. 

Eh sad, neugodna istina. Pomenuta generacija (17-27 starosti) je MAHOM (cast izuzecima) razmažena i lijena. Kao neko s 20 godina rada u obrazovanju, koliko god subjektivno navodi mogli biti, koreliraju (nek probaju bez telefona objasniti I ovu “tešku riječ) sa informacijama drugih zaposlenih u obrazovanju – nebitno kojoj dobi predaju. Činjenica da vlada “bijela kuga” pojačana skoro nikakvim ograničenjima svojih roditelja (moji vršnjaci ili nešto mlađi/stariji) učinila je od svakog djeteta “pobjednika” tj odličnog učenika. Dvocifren je broj slučajeva za koje sam čuo u kojima su roditelji potezali do ministarstva obrazovanja (!) jer im je princ ili princeza ‘žrtva nastavnika koji ga ne voli”. Naime, dobio/la je jedinicu. Ako se to ponovi, definitivno nastavnik/ili profesor ima nesto protiv njega ili njegovog djeteta. Poređenja radi, pokušajte biti objektivni i sjetite se svojih jedinica iz osnovne ili srednje škole; da li je vaš otac bijesno išao pravit pakao u pedagoški zavod ili mama “obojena ratnim bojama” kao furija zapalila put ministarstva ili škole tražiti otkaz, smjenu direktora, spaljivanje na lomači? Kladim se da nije. E pa.. Danas to radite, dragi vršnjaci – priznali ili ne. 

To što djeci radite zadaću, pomažete s pisanjem sastava je pohvalno – mada  I pomalo sretni sada preuzima AI (chat gpt) dok se vi možete pozabaviti skrolanjem na krevetu. Iako ste djetetu obezbijedili svu tehniku (laptop, smart TV, tablet I preskup telefon) NIJE, zao mi je zbog ovoga, od vas učinilo dobre roditelje. Kako to?

Vaša djeca mahom ne znaju engleski – ovo je činjenica. Ugasite im autocorrect ili tražite da sastave prostoproširenu rečenicu kao komandu tražilici na engleskom I… Razočarajte se mucanjem I neznanjem. Dobar broj njih NE ZNA osnovne operacije u office programu. Svjedočio sam kako punoljetni mladi ne znaju spojiti Bluetooth slušalice na laptop, govore “kut” I “undo” onako kako se piše na engeskom.. Začudo, imali su petice iz engleskog, non-stop su konektovani, moderni,online.. Nemoguće..? 

To nažalost nije sve. Fond riječi koje razumiju na našem jeziku je očajan. Studenti ne znaju sta znaci “anualno”, tipove fajlova, proste funkcije u wordu. Nerijetko osnovna gramatika i pravopis imaju kardinalne greške – DA, KRIV JE NASTAVNIK KOJI IH NIJE NAUČIO. Nakon dvije loše ocjene i nikakvog napretka (jer dijete zaboli ona stvar za učenjem budući da ga čeka 9 sati skrolanja ili igrica) te opomene od direktora jer je uporni tata ipak znao nekog u ministarstvu, nastavnik je upisivao petice I četvorke mrzeci sebe. I da – za slučaj da niste znali – ne čitaju. Vi ste kao roditelj pročitali za godinu srednje više knjiga nego oni za prvih 20 godina života. Doduse, možda mislite da se skrolanje Instagrama, tik-toka, YouTuba I chat broji kao “čitanje”. Ako da, izvinjavam se, do mene je. 

Pored neznanja engleskog, nezainteresiranost za nova saznanja i učenje uz trud (lektiru I esej će svakako bolje napisati Chat GPT), rukopis im je skoro necitljiv u otprilike 70% slučajeva. Motiviranost im je skoro nikakva jer imaju sve sto žele – I još gore uz to osjećaj povlaštenosti…(opet, testirajte svoje dijete zna li sta entitlement znači?). Radne navike skoro da nemaju (čast izuzecima) ali se ne osjećaju loše zbog toga. Svjedok sam nekoliko slučajeva u kojima su studenti odbili NEFIZICKE poslove (rad za računarom) za početnu platu od 1200 KM uz moguće bonuse, ugovor na određeno – legalni poslovi, normalno radno vrijeme. Vjerovatno mama i tata ili daju isto toliko dzeparca svakako ili u planu uskoro imaju makar duplo bolje startno radno mjesto. Ne bih onda rekao da se u Bosni loše živi ili da “nema para”. 

Dolazimo I do krajnje stavke. Novca ne fali. Nemojte krenuti od sebe ovaj put: pogledajte malo sta voze jedva punoljetni – nerijetko su to novi ili skoro novi automobili ili dzipovi (neki premium). Ako to nije slučaj onda je dobra šansa da “samo” u džepu ima najnoviji iPhone ili sličan telefon. Nedavno sam svjedočio takvom slučaju: roditelj radi za skoro minimalnu platu ali je (racionalizacija koju svi roditelji vjerovatno rade) počastila za 18. rođendan dijete novim iPhone-om. Da šokiram dodatno – gotovina, ne na rate.. Radi provjere koliko sam “ažuriran”, provjera cijene na bh telecomu kaže da je cijena oko 5500 KM. Dobro, to je najskuplji model; možda je poslije dosta suza i utjehe, obećanja i ko zna čega, nesretno dijete pristalo na bjedniju verziju od 4000 KM. A to nije rijetkost u našem malom gradu. 

Svaki roditelj će reći kako će svom djetetu pružiti sve. SVE. “Nek ima ono sto ja nisam mogao/mogla imati”. Neki moguće liječe I komplekse (statusni simbol, moje dijete je “skuplje od tvog”?)… Kako je roditeljska uslov uistinu bezuslovna, roditelj ne očekuje “povrat”. Bez pesimističnih prognoza, sačekat cemo epilog. Ali, šta je sa početnim “indikatorima”? Koliko je vaše punoljetno (ili koju godinu gore-dole) neovisno? Zna li sebi napraviti obrok ako “nema ništa gotovo”? Pomaže li sa suđem, vešom, usisavanjem, pranjem prozora? Zaradi Ii dzeparac (kao što smo mi, ” zaostali”) ili ga očekuje? Zove li vas za svaku sitnicu poput Online kupovine nekog add-ona za igricu na onom jeftinom telefonu? 

Odgovore zadržite za sebe. Mene, kao autora „s očito velikim problemima“, sad spalite. Preporučujem, za početak: “Sigurno nemas djece pa tako se*es“. Logično, povećajte malo emocije sa “Nadam se da se takav kao ti ne razmnozava, čini nam uslugu“. Dijelom se slažem, s tim što mi je drago sto neću imati potomka s posebnim potrebama kao većina čitalaca. Za grand finale moze “*ebanje mame zaostale koja bolje da me pobacila”…i ostale šarolike varijacije našeg jezika. Vama će pomoći da se osjećate bolje, djeca će vam ostati krasna, dobrim dijelom polupismena I nesposobna i živjeti uz vas do sredine pa i kraja 30-tih godina starosti . Bas kao sto  većina vas…nije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku TIP:ba.

(TIP/Autor: D.H./Foto: Ilustracija/Fena)