Husein Mahmutović iz Bihaća danas živi miran penzionerski život nakon dugogodišnje službe u zdravstvu, obilježene predanošću, hrabrošću i toplinom prema ljudima. Najteže stranice njegove karijere ispisane su tokom ratnih godina u opkoljenom Bihaću, kada je svakodnevno obilazio teško ranjene pacijente na kućnom liječenju. Poslijeratni rad u laboratoriji Doma zdravlja donio mu je godine profesionalnog mira, kolegijalnosti i bliskosti s pacijentima, posebno s djecom.

Tokom 1993. i 1994. bio je među medicinarima zaduženim za ranjene koji nisu mogli ostati u bolnici. Njegov rejon obuhvatao je široko područje — od Poliklinike i Prekounja, preko Brklje i Željezničke stanice, do Malog Luga i Založja. Kada je nestalo prevoza, obilazio je pacijente pješice, prelazeći i do 30 kilometara dnevno.

„Granate padaju, meci frcaju, ljudi viču da se sklonim. Ali ako se ja sklonim, niko neće dobiti pomoć. Nikad nisam potrčao. Ako je suđeno – desiće se”, prisjeća se Mahmutović, dodajući da mu je posebno urezan u pamćenje slučaj pacijenta s gasnom gangrenom, rijetkom i teškom infekcijom koju je uspio sanirati upornim višesatnim radom.

Bolna mu je i uspomena na izbjeglice koje su 1992. godine, iscrpljene i ranjene, preko okupiranih dijelova Hrvatske stigle do Gate. „To su slike koje te prate cijeli život“, kaže.

Uprkos opasnostima, nijedan pacijent kojeg je zbrinjavao nije vraćen u bolnicu zbog komplikacija. Svaki zahvat obavljao je, kako ističe, „kao da radi na vlastitoj rani“.

Nakon rata vraća se radu u laboratoriji Doma zdravlja Bihać, gdje počinje najmirniji i najljepši period njegove karijere. Kolektiv opisuje kao porodicu, a rad s djecom kao posebno inspirativan.

„Roditelji bi mi govorili da me dijete prepoznaje po rukama i da samo kod mene ne plače. To su najljepše riječi“, kaže Mahmutović.

I danas ga ljudi prepoznaju na ulici — nekadašnji pacijenti prilaze mu sa osmijehom, sjećanjima, pa i suzama. „Pitajum e se sjećam li ih se, a ja se sjećam skoro svih. Ovaj posao te nauči da pamtiš ljude. To je najveća nagrada“, ističe.

Rad Huseina Mahmutovića ostao je trajan primjer medicinske posvećenosti, ali prije svega — humanosti.

(TIP/Izvor: Fena)