U Evropi se radna sedmica skraćuje, a u Bosni i Hercegovini – produžava, pokazalo je to najnovije istraživanje. Naši radnici rade više nego skoro svi u Evropi, ali tamo gdje su poslodavci pokušali četverodnevni model, rezultati su iznenadili i njih same.

U Evropi je prosjek 36 radnih sati. U BiH – više od 41. Razlika djeluje mala dok ne shvatimo da je to pet sati više sedmično, da je to mjesec i po dodatnog rada – bez ijedne plate više. Godišnje – to znači da smo 250 sati duže na poslu.

Od građana Bosne i Hercegovine u cijeloj Evropi više rade samo građani Turske i Srbije – dok se Unija okreće u suprotnom smjeru. U većini evropskih zemalja radna sedmica se skraćuje, a pojedine države uvode i četverodnevni radni model. Nizozemska je već na prosjeku od svega 32 radna sata sedmično, a Danska, Njemačka i Austrija odavno testiraju fleksibilnije rasporede koji pokazuju bolje zdravlje radnika. Skraćivanje radnog vremena više nije eksperiment.

“Kada gledamo analize i predikcije vezane za budućnost rada, veliki broj izvještaja pokazuje da su kompanije toga svjesne i da su se na globalnom nivou krenule pripremati pružajući različite fleksibilne modele rada, fokusirajući se na well-being. To su različite vrste mjera – od skraćivanja radnog vremena, do kliznog radnog vremena, ali i integracije nekih drugih modela koji pružaju podršku ljudima koji imaju porodicu”, kazala nam je Mersiha Mima Mehić, stručnjakinja za tržište rada.

Iznimno mali broj kompanija u Bosni i Hercegovini je donio takve odluke. Oni koji jesu – ne žale. Jedna od sarajevskih IT kompanija koja radnu sedmicu od četiri dana praktikuje već tri godine bilježi sjajnu produktivnost bez ijednog otkaza.

“Nismo imali odlazaka iz dijelova kompanije koji su bili zahvaćeni tom promjenom. Ono što je također dobro je što potencijalni kandidati iskazuju interes za rad u kompaniji i taj jedan dodatni neradni dan je veliki dio njihovog interesa”, pojasnio je Dževdet Dautbegović, direktor IT kompanije.

Slobodan petak uz neradni vikend za radnike na je snazi već tri godine i u livanjskoj firmi koja se bavi distribucijom lijekova. Radi se o regiji koju već decenijama muči odliv stanovništva i nedostatak radnika. Direktor poručuje: Ako mislimo zadržati ljude – čovjeka moramo staviti na prvo mjesto.

“Što se tiče same produktivnosti definitivno nismo ništa osjetili – samo smo dobili na atmosferi. Bez čovjeka ne može nijedna firma, niti mašina, stroj, raditi. Tako da – nama svima u fokusu mora biti čovjek. Mislim da ne smijemo dopuštati da naši dobri ljudi odlaze van granica Bosne i Hercegovine, nego da mi svi kao privrednici moramo napraviti najbolje moguće uslove”, istakao je Mario Pavlinović, direktor kompanije iz Livna.

“Mi zaboravljamo čovjeka, da je čovjek taj koji, sa sociološkog aspekta, ostaje negdje na kraju. Jako lako se daju otkazi, jako lako se vi riješite pet, deset hiljada ljudi, a šta se onda desi vrlo često – onog ko je otpustio nagrade milionima jer je kompaniji donio dodatni profit”, poručio je Amer Osmić, sociolog i profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

Ne mogu sve kompanije istim putem. Ali testiranje kraćih i fleksibilnijih modela rada moralo bi postati pravilo, a ne rijetka iznimka. Jer samo tamo gdje se štiti čovjek – ostaje i radnik.

(TIP/Izvor: Forbes BiH/Foto: Ilustracija)