Neki vozači iz nužde, a drugi s psihološkim igrama svjesno dosipaju male količine goriva za 20 ili 30 “maraka” misleći da tako kontrolišu troškove. Međutim, ova prividna ušteda dovodi do česte vožnje na rezervi, a to je loša navika koja se može pretvoriti u mnogo veći trošak.

Šale na račun točenja goriva za male iznose neiscrpna su inspiracija. Jedna od najpopularnijih je: Kod mene auto uvijek isto troši – “cvaju”!

Sad šalu na stranu, ali kad lampica rezerve često svijetli, a mi nastavljamo voziti i ne mijenjamo praksu, to nije dobro. Često se pali, jer među vozačima, čak i luksuznih automobila dosipanje za 20 ili 30 KM postaje rutina. Ovakva praksa, iako djeluje kao pametno upravljanje budžetom, u stvarnosti se pretvara u veliku finansijsku grešku.

Gorivo nije povoljno kao nekada prije i logično da za manje iznose novca ne možemo dobiti bog zna neku veliku količinu goriva. Za 20 KM možemo dobiti oko osam, a za 30 KM oko 12 litara litara goriva, zavisno gdje točimo. Na prosječnom kapacitetu rezervoara od 50 litara ova količina ne može pokriti ni četvrtinu. Tačnije, najčešće slijepo pokrije rezervu i nakon stotinjak kilometara opet smo u potrebi da dosipamo gorivo.

Radnici na benzinskim pumpama komentarišu: “To je postala praksa. Ima ih, dođu s 5 KM i natoče dva litra”.

Drugi dodaje: “Ima i onih što više plate za ‘cigare’ nego za gorivo!”

Svjesni smo da nizak standard ne ostavlja svima prostor za točenje “do čepa”. Ali, svaki vozač bi trebao gledati širu sliku. Kad se dese kvarovi općenito i loši scenariji vezani za vožnju na rezervi, većina vozača se “snađe” za opravku. Zašto onda štedimo tamo gdje ne bi trebali?

Pumpa za gorivo je najosjetljivija

Pumpa za gorivo ne voli prazne rezervoare. Njena uloga nije samo transport goriva do motora, već i vlastito hlađenje i podmazivanje – a za to joj treba da bude uronjena u gorivo.

Kada je nivo goriva stalno ispod četvrtine kapaciteta rezervoara, pumpa više nije potpuno prekrivena gorivom. To dovodi do pregrijavanja i preranog kvara. Ako se to desi, prvo što ćete čuti je zujanje iz zadnjeg dijela automobila. Zamjena pumpe košta nekoliko stotina maraka – daleko više od “ušteđenog” novca na malim točenjima.

Sitne čestice, hrđa i opiljci

Svaki rezervoar, bez obzira koliko star bio automobil, sadrži talog – sitne čestice, hrđu i opiljke koji se talože na dnu. Dok je rezervoar dovoljno pun, ovaj talog miruje na dnu.

Međutim, kada vozite na rezervi, pumpa usisava direktno sa dna, povlačeći sve te nečistoće u sistem goriva. Rezultat? Začepljen filter goriva, oštećeni injektori, neujednačen rad motora, a sve to završava skupim popravcima.

Gubitak vremena – gubitak novca

Paradoksalno, česta točenja malih količina goriva znače više vremena provedenog na benzinskim pumpama. Svako zaustavljanje traje minimalno 5-10 minuta, a vikendom i posebno nedjeljom još duže zbog ogromnih redova.

Dodatno, stalna vožnja sa upaljenom lampicom povećava rizik da vam nestane goriva usred vožnje. Za moderne dizel motore, potpuno pražnjenje rezervoara zahtijeva odzračivanje sistema goriva u servisu – još jedan nepotreban trošak.

Prividna ušteda, stvarni gubici

Točenje malih količina za manje iznose stvara iluziju kontrole nad troškovima, ali dugoročno košta mnogo više. Preporuka stručnjaka je jasna: vozite s minimalno pola ili barem s četvrtinom napunjenog rezervoara.

Ne čekajte da lampica zasvijetli. Ono što danas izgleda kao mala ušteda, sutra može postati veliki račun za popravku.

(TIP/Izvor: Klix.ba/Foto: Ilustracija/Klix)