Slučajevi u kojima odrasli predatori vrbuju djecu putem interneta šokirali su i uznemirili javnost, pogotovo nakon akcija policija u kojima su ranije uhapšene osobe i policijski službenici koji se terete za iskorištavanje i seksualne odnose s djecom. Ko su ti ljudi iza ekrana? Kako prepoznati njihove zamke? Kakve su posljedice za djecu i kolika je odgovornost društva i institucija? Na ova, ali i druga pitanja odgovorili su Vahidin Džaltur, stručnjaku za sigurnost, i Adnan Kadribašić, pravnik.

Stručnjak za sigurnost Vahidin Džaltur kazao je za N1 kako trenutno radi na slučaju u kojem je predator također slao poruke sa 13-godišnjom djevojčicom. U Novom danu ističe kako svaki takav slučaj budi grozne osjećaje i njemu, ali da kao profesionalac mora zadržati “hladnu glavu” i ostaviti emocije po strani kako bi obavio zadatak i proveo naredbu. Cilj je da nalaz bude objektivan i potkrijepljen dokazima kako bi se mogao upotrijebiti na sudu.

Đaltur: Imamo 10-20 puta više takvih stvari koje ne izađu u javnost ili se ne prijave

Advokat Adnan Kadribašić kazao je kako mu je jako teško prihvatiti da ne postoji svijest, primarno kod muškaraca da je riječ o krivičnom djelu, ali i da je to apsolutno društveno neprihvatljivo.

“Kad vidimo te poruke i generalno sve informacije koje smo dobili u zadnje vrijeme o zloupotrebljavanju djece za seksualne potrebe, seksualne iskorištavanje, ukazuje da zaista među nama žive građani koji nisu svjesni štete koje ostavljaju na djecu, na čitavo društvo. Zaista čitavo društvo biva traumatično kada saznamo za ovakve situacije. A s druge strane, oni su očigledno i vrlo svjesni. Riječ predator možda jeste pregruba, ali očigledno je da zloupotrebljavaju osjećaj ranjivosti, položaj ranjivosti djeteta i pokušavaju da na neki način kroz osjećaj srama zadrže tu ulogu gdje u stvari vrebaju, odnosno imaju tu jaču ulogu i pokušavaju da ostvare svoje želje”, kazao je Kadribašić u Novom danu.

Džaltur ističe kako je za njega riječ “predator” preblaga s obzirom na njegova dosadašnja iskustva i vještačenja koja je obavljao.

“Mi vidimo kada se pojavi u javnosti. Ispod radara, odnosno stvari koje se i ne prijave ili se prijave, a ne izađu u javnost, imamo 10-20 puta više takvih stvari. Tako da, kažem, stvari koje sam čitao, koje sam radio, su puno gore. Trebali biste biti sretni da to nikad ne vidite odnosno razmjenjivanje fotografija ili videa”, istakao je Džaltur.

Savjeti za djecu: Prijavite roditeljima svako sumnjivo javljanje odmah, fotografišite poruke

Poručio je kako je bitno da se kontinuirano vrši edukacija djece. Osvrnuo se na posljednji slučaj u kojem se muškarac iz Zenice javio djevojčici (13) na viber s neprikladnim porukama, a komunikaciju nastavio njen otac nakon što mu je rekla za poruke.

“U ovom konkretnom slučaju, ono što znamo iz medija je da je otac uzeo telefon, da je dijete možda bilo izloženo takvim stvarima, takvim fotografijama. U mnogim drugim slučajevima dijete nije izloženo takvim stvarima. To ostavlja veliku traumu za cijeli život. Pogotovo danas internet, bilo što dođe putem interneta, neko će napraviti screenshot – to stoji negdje zabilježeno. Toj curici može za 10, 15, 20 godina doći u situaciju da neko zlonamjerno ponovo zloupotrebljava takve fotografije, ponovo prijeti, ponovo ucjenjuje. Konstantna edukacija i rad se zaista su bitni i sa djecom i sa roditeljima. Roditelj djeci tu mora biti najbolji prijatelj i obratno, upravo iz razloga ukoliko dobije nešto, bilo kakvo škakljivo pitanje da kaže, da roditelj može odreagovati. Dijete ne može prijaviti policiji takve stvari jer mora to napraviti, dati izjavu, mora uraditi to u pratnji roditelja ili staratelja, znači neko punoljetan mora biti s tim djetetom. Savjeti koje dijelimo na edukacijama su da screenshotaju bukvalno sve što mogu. Ukoliko aplikacije koje koriste imaju zabranu screenshota, da uzmu telefon tate i mame da slikaju takve poruke. Jer onda kad vršite prijavu je totalno drugačija slika kad neko vidi šta se radi. odnosno kad vi kažete neko mene uznemirava šalje mi to i to, a vi nemate nikakav dokaz”, kazao je Džaltur.

Edukacije su ranije vršili u starijim razredima, no sada ih vrše i u 5. i 6. razredima.

Zahvaljujući novom krivičnom djelu “Mamljenja djece zbog zadovoljenja spolnih potreba” online predatori mogu biti kažnjeni

Advokata Kadribašić govorio je o zakonskim aspektima te o tome da li je, s pravne strane, otac djevojčice postupio ispravno kada uzeo mobitel i nastavio komunikaciju s predatorom te može li zakonski odgovarati.

“Još ćemo vidjeti kakav će biti sudski epilog ovog postupka, ali ono o čemu se radi i što je možda velika promjena koja se desila zaista ove godine sa izmjenama Krivičnog zakona, mi imamo definisano krivično djelo Mamljenja djece zbog zadovoljenja spolnih potreba. Da nije to krivično djelo uvedeno, Tužilaštvo bi bilo vrlo, vjerovatno, drugačije moralo da postupe u ovom predmetu”, naveo je advokat.

Zaprijećena kazna za KD mamljenje je do tri godine zatvora, a ukoliko se dokažu sva tri krivična djela, onda do osam godina zatvora. Oba naša gosta stava su da je dobro to što se otac odmah obratio nadležnim organima, a što je rekacija tužilaštva bila brza. No, naglašavaju da se neke stvari mogu uraditi bolje kako se postupak ne bi ugrozio. Zbog toga je, naglašavaju, bitna edukacija.

Roblox posebno opasan: Sve kreće od obične komunikacije, a kada izgrade povjerenje…

Djeca su postala, ističu, laka meta, a sve je više slučajeva u kojima su žrtve i dječaci. Džaltur je naveo primjer igrice Roblox za koju je rekao da je jedna “grozna platforma” putem koje predatori vrebaju djecu, odvajaju u sobe za dopisivanje i zajedno s njima igraju igru.

“Predator napravi lako fake profile. Od prijašnjih žrtava ima neke slikice koje su polugole, gole i on to ima spremno. Ili je razmijenio to ili je kupio. Uglavnom je spremano puno toga za razliku od djeteta. I vrlo je edukovan. Prvo prođe neko vrijeme dok se napravi neko povjerenje. To traje otprilike nekih četiri do šest mjeseci – dopisivanje, kako si, šta imaš, šta radiš. Vrlo su strpljivi. Jer ciljano idu da ostvare ono što žele. Na kraju ta osoba se dopisuje kojoj je 40 ili 50 godina sa dječakom od 15, 16, 17 godina. Pošalje mu neku slikicu sa bazena djevojčice, naravno, jer se tako i predstavlja. Njegov avatar, profilna slika je djevojčica. Njegovi postovi su od takve djevojčice. Jer je našao neki otvoreni profil, naprave screenshotove ili, kažem, koristi fotografije prošle žrtve. I takvog dječaka, jednostavno, namami da i on pošalje svoju fotografiju. Ovde se radi onda o krivičnim djelima iznude i ucjene, gdje, nakon takvih fotografija, zahtijeva da putem x bona djeca uplaćuju 50KM-100 KM i to ide u neki začarani krug. Kod djevojčica se traže nove fotografije koje su oskudnije, odnosno, čak i u različitim pozama, u različitom vešu. Zahtjevi su zaista jezivi”, kazao je Džaltur.

Advokat Kadribašić naglasio je kako rokovi za zastaru za krivična djela protiv maloljetnika počnu teči tek kada žrtve postanu punoljetne, te da oni i kao punoljetni mogu sami prijaviti da krivična djela koja su im se desila dok su bili maloljetni, u slučaju da nisu imali osobu od povjerenja u trenutku kada je vršeno krivično djelo nad njima.

Džaltur je naveo kako ovakvi slučajevi ostavljaju trajne traume žrtvama jer ih to prati cijeli život te je istakao kako je veoma bitno da sa žrtvama kontinuirano rade psiholozi.

Apel roditeljima: To su ljudi koje srećete svakodnevno i zaklinjali biste se da to nikada ne bi uradili

Apelovao je na roditelje da posvećuju pažnju svojoj djeci, nadziru im mreže, budu prijatelji djeci i pitaju za sve kontakte koji su im sumnjivi. Oba gosta upozoravaju da su predatori ljudi koji su u našoj okolini.

“Imali smo slučaj na predavanju u Banjaluci u jednoj školi. Da ne imenujemo osnovnu školu. Igrom slučaja, tu je bio pripadnik MUP-a Republike Srpske, koji nadležno isto radi na tom referatu. Razgovarali smo, objašnjavao sam taj modus operandi i kako rade, i dječak je podigao ruku i rekao ‘mi imamo komšiju, stari čiko, koji je kupio novi PlayStation, on nama obezbjeđuje igrice, onda mi poslije škole odletimo malo tu, igramo se’. Evo, dao sam vam primjer kako to može funkcionirati. A to su ljudi koje svakodnevno srećete, to nisu ljudi koji žive u bunkeru, nego vidite ih svaki dan, krećete se među njima i zaklinjali biste se da to nikada ne bi radili”, upozoprio je stručnjak.

(TIP/Izvor: N1/Autorica: Minela Jašar-Opardija/Foto: ILustracija/N1)