Nekada zapostavljeni vojni psihijatar zadužen za analizu linosti i ponašanja Hermanna Göringa – dogovorenog nasljednika Adolfa Hitlera i drugih nacista optuženih za ratne zločine dobija pažnju koju je tražio za života. Film “Nirnberg” (Nuremberg) u kojem glumi Russell Crowe kao Göring, fokusira se na razgovore nacističkog vojnog komandanta sa doktorom Douglasom M. Kelleyem, koga igra Rami Malek.

Kelleyev zadatak je bio da utvrdi da li su Göring i više od 20 drugih nacističkih zvaničnika zarobljenih na kraju Drugog svetskog rata bili sposobni da se pojave na suđenju u Nirnbergu 1945-46. godine.

Film je režirao James Vanderbilt, a zasnovan je na knjizi “Nacista i psihijatar” (The Nazi and the Psychiatrist) iz 2013. godine Jacka El-Haia koji je pomogao Vanderbiltu da napiše scenario.

Kroz mnoge sate u objektima u Luksemburgu i Nirnbergu Kelleya naizmjenično zaposjeda i plaši čovjek poznat po ulozi u pokušaju nacista da osvoje Evropu i veći dio svijeta. Göring se ispostavlja kao neočekivano dobro i pametno društvo, ali ne i ubjedljiv u svojoj tvrdnji da nije znao ništa o Hitlerovim najgorim zločinima i da mu je bilo stalo samo do toga da vrati Njemačkoj veličinu poslije njenog ponižavajućeg poraza u Prvom svjetskom ratu.

Kelley, ambiciozan i odlučan čovjek koji je sebi oduzeo život 1958. godine, možda nikada ne bi inspirisao veliku holivudsku produkciju da se njegovo ime nije pojavilo dok je El-Hai radio na prethodnoj knjizi. Dok je pisao o doktoru Walteru Freemanu koji je pomogao da lobotomija postane uobičajeni tretman, El-Hai je naišao na susret Freemana i Kelleya na skupu Američkog psihijatrijskog udruženja krajem 1930-ih.

“Ono što je Freemana pogodilo kod Kelleya jeste to što on nije bio tamo da predstavi rad ili uradi bilo šta slično. Bio je tamo da izvede magičnu predstavu na sceni kako bi zabavio sve svoje kolege psihijatre”, rekao je El-Hai za AP. “Zato sam nekoliko godina pošto sam završio ‘Lobotomiju’, odlučio da saznam šta mogu o priči dr Kelleya”, objasnio je on.

El-Hai je stupio u kontakt sa Kelleyevim najstarijim sinom, Dougom, koji mu je omogućio pristup riznici očeve arhive – 15 kutija koje su sadržavale sve, od medicinskih kartona do paketa kolačića koje je nacistički vođa Rudolf Hess odbio da jede iz straha da su otrovani.

U djelu “Nacista i psihijatar”, El-Hai prati Kelleyev život od njegovog uspona u psihijatrijskoj profesiji kroz kontroverze godina poslije povratka kući iz Evrope, počevši od njegove tvrdnje da u SAD ima ljudi koji bi, da bi stekli moć, “spremno prešli preko leševa polovine Amerikanaca”.

Kao profesor Kriminologije na Univerzitetu Kalifornije u Berkleyu, Kelley je bio showman u učionici koji je pričao viceve, crtao složene crteže i izvodio magične trikove. Kao konsultant policijske uprave Berkleya, otvoreno je dovodio u pitanje kompetentnost policajaca i na kraju ga je pratio FBI koji ga je sumnjičio za političku subverziju. Držao je predavanja širom SAD i objavio knjigu o svojim ratnim nalazima, “22 ćelije u Nirnbergu” koja je prodata u malom broju primjeraka i odavno se ne štampa.

Njegova smrt je bila kao odjek samoubistva Göringa koji je 12 godina ranije progutao pilulu cijanida koju je sakrio u svojoj ćeliji. Göringov život je završen u tajnosti, a Kelleyev pred njegovom porodicom. Nakon glasne svađe sa suprugom, odjurio je uz stepenice u svoju radnu sobu, vratio se sa kapsulom cijanida u ruci i viknuo: “Ne moram više ovo da trpim!”. Kelley nije ostavio nikakvo objašnjenje. Njegov sin, prema El-Haiu, vjerovao je da su ga savladale “emocije i unutrašnji bol”.

Tokom nedavnog intervjua za AP, El-Hai je govorio o Kelleyevim nalazima, paralelama između Kelleya i Göringa i zašto vjeruje da je ta priča i sada aktuelna.

El-Hai je rekao u intervjuu da je jedno od Kelleyevih centralnih pitanja bilo da li su ti ljudi koji su svi bili optuženi na prvom Nirnberškom suđenju, imali slične psihijatrijske poremećaje, bolesti, osobine ličnosti. Kelley je, na svoje razočaranje, otkrio da nisu – niko od njih, sa mogućim izuzetkom vođe Njemačkog radničkog fronta Roberta Leya, koji je izvršio samoubistvo prije suđenja.

Svakako su imali neuroze, ali to ima mnogi ljudi koji normalno funkcionišu. To je Kelleya uplašilo i navelo ga da povjeruje da takvih ljudi ima u stanovništvu u daleko većem broju nego što se vjeruje.

Svi ti nacisti su bili vjerovali da cilj opravdava sredstva, a većina je težila vlasti što im je bilo važnije od ideologije. Tako su se vezali za nacističku ideologiju koja im je omogućavala da se uzdignu i zgaze svakoga ko im se nađe na putu.

El-Hai je rekao da je po Kelleyu među njima bilo vrlo malo kajanja. Željeli su da se prema njemu postupa kao prema šefu države, što je i Göring smatrao. Rekao je nekima od svojih saoptuženih: “Ne brinite, uskoro će biti naših spomenika širom Njemačke”.

Autor knjige je rekao da su smatrali da je vješanje koje ih je očekivalo bilo metoda pogubljenja za običnog kriminalca. Tako je Kelley primjetio da je trovanjem neposredno prije pogubljenja Göring “stavio prst u oko” američkim vlastima.

“Nećete sa mnom uraditi ono što želite”, kao da je poručio Göring, a to je zaista odjeknulo kod Kelleya.

Kao rezultat sudskih scena u drugoj polovini filma, Göring gubi mnogo sjaja, kao što se i dogodilo na suđenju. 

“Kada sam pisao knjigu”, rekao je El-Hai, “često sam razgovarao sa sinom doktora Kelleya, Dougom, kako li im je moralo biti zajedno u zatvorskoj ćeliji, i uvijek smo ih u šali karakterisali kao King Konga protiv Godzile. Obojica su bili egomanijaci. Obojica su bili apsolutno sigurni u svoju ispravnost. I obojica su u društvu bili šarmantni i veoma inteligentni”.

El-Hai je rekao za AP da je od početka bio zadovoljan pristupom Jamesa Vanderbilta: “Kad god bi mi poslao nacrt scenarija, nisam smatrao da je moj posao da nalazim netačnosti i stvari koje nisu bile činjenične. Znam da su filmovi drugačiji od knjiga i da ono što knjigu čini dobrom nije isto što i ono što film čini dobrim”.

“I tako, ono što smo na kraju dobili u ‘Nirnbergu’ mislim da jeste film koji je uglavnom činjeničan, i što je još važnije, prenosi poruke koje su veoma bliske porukama u mojoj knjizi”, kazao je on.

Poruka Douglasa Kelleya bila je da je nacizam, fašizam, ili kako se god to naziva, uvijek imao potencijal da oživi u SAD – “on je to odmah vidio kada se vratio iz Evrope, i svakako je to sada lakše pronaći”, rekao je El-Hai.

(TIP/Izvor: federalna.ba/Beta)