Ima li išta jezivije od šetnje gradom koji je nekada vrvio ljudima i životom, a sada je napušten i prazan?

Takva mjesta često nazivamo „gradovima duhova“. Nekada naseljena, danas su napuštena iz raznih razloga – prirodnih i ljudskih katastrofa, promjena u ekonomiji ili političkih previranja. Od naselja u norveškoj Arktici do sela u brdima južne Italije, ova spektakularna mjesta, priroda je preuzela ili su postala popularne turističke atrakcije.

Bodie u Kaliforniji je nekadašnji rudarski grad zlata, koji je napušten 1950-ih godina.

Bodie, Kalifornija

Smješten u srcu okruga Mono, istočno od planinskog lanca Sierra Nevada u Kaliforniji, grad Bodie osnovan je 1859. godine, kada je mala grupa tragača za zlatom otkrila male količine zlata ubrzo nakon Kalifornijske zlatne groznice. Jedan od tih tragača bio je W.S. Bodey, po kojem je grad kasnije dobio ime, uz malo drugačije pravopisno prilagođavanje.

Nakon vijesti o otkriću, ljudi su masovno pristizali, povećavajući populaciju na gotovo 10.000 stanovnika i pretvarajući mali rudarski kamp u živahno naselje. Bodie je imao salone, hotele, kinesku četvrt, pa čak i prvu američku dalekovodnu električnu mrežu.

No, slava nije dugo trajala. Zlatne rezerve su presušile, a nakon službenog završetka rudarenja 1942. godine, ljudi su počeli odlaziti. Brojni požari uništili su mnoge zgrade, i do 1950-ih Bodie je ostao pustinjski grad. Danas je popularna turistička destinacija, gdje posjetitelji mogu šetati njegovim napuštenim ulicama ili ga zimi istraživati snježnim skuterima.

Grad Craco u Italiji postao je previše opasan za život nakon klizišta i zemljotresa.

Craco, Italija

Smješten na brežuljku u južnoj Italiji, srednjovjekovni grad Craco jedan je od najfotogeničnijih napuštenih gradova na svijetu, ali je napušten relativno nedavno. Stari grad, koji su možda prvobitno naselili Grci još u 6. stoljeću prije nove ere, preživio je kuge, ratove i migracije zbog loših poljoprivrednih uvjeta.

Međutim, niz klizišta u 1950-ima, za koja se vjerovalo da su uzrokovana neispravnim cijevima i iskopima u prethodnom desetljeću, učinio je grad vrlo opasnim za život. Povremeni potresi samo su pogoršali situaciju, pa je 1963. većina grada evakuirana, a stanovnici preseljeni u novonastala naselja. Posljednji stanovnici otišli su 1980.
Grad se danas može posjetiti samo u sklopu vođenih tura zbog nestabilnosti zgrada. Ipak, korišten je i kao lokacija za snimanje velikih filmova, uključujući Quantum of Solace 2008. godine.

Otok Battleship Island kod Nagasakija nekada je bio rudarski grad ugljena.

Otok Hashima, Japan

Dok druge zemlje imaju napuštene gradove, Japan ima cijeli napušteni otok! Otok Hashima smješten je devet milja od obale Nagasakija. Otok je razvila kompanija Mitsubishi 1880-ih godina kao centar nacionalnog rudarenja ugljena i nekada je imao više od 5.000 stanovnika.

Također je imao stanove, bolnicu i javna kupališta. Oblik otoka, koji podsjeća na bojni brod, donio mu je nadimak Gunkanjima – Otok bojnih brodova. Kada su ugljeni slojevi presušili 1974. godine, otok je brzo napušten i ostavljen da propada.

Tyneham u Dorsetu je tokom Drugog svjetskog rata oduzet za vojnu upotrebu i od tada je prazan.

Tyneham, Ujedinjeno Kraljevstvo

Tyneham, često nazivan „izgubljeno selo Dorseta“, ima historiju koja seže barem do željeznog doba. Međutim, 1943. godine, usred Drugog svjetskog rata, cijelo selo je oduzeto za potrebe obuke trupa za iskrcavanje u Normandiji. Njegovih 225 stanovnika je prisilno evakuirano.

Jedan stanovnik je na vratima crkve ostavio poruku: „Molimo vas da pažljivo postupate s crkvom i kućama. Napustili smo svoje domove u kojima su mnogi od nas živjeli generacijama kako bismo pomogli u ratu i sačuvali slobodu ljudi. Jednog dana ćemo se vratiti i zahvaliti vam što ste se prema selu odnosili ljubazno.“

Uprkos protestima, stanovnici se nikada nisu vratili. Selo se može posjetiti, ali, budući da i dalje pripada Ministarstvu odbrane, pristup je moguć samo kada su vojni poligoni otvoreni za javnost. Turistima se savjetuje da ostanu na stazama zbog opasnosti od neeksplodiranih granata.

Pyramiden u Norveškoj napustila je Rusija 1998. godine.

Pyramiden, Norveška

Jedan od najudaljenijih – i najhladnijih – gradova duhova na svijetu je Pyramiden u Norveškoj. Smješten u Arktiku, na udaljenom arhipelagu Svalbard, ovaj bivši rudarski grad osnovala je Švedska 1910. godine, a potom ga 1927. godine kupila Rusija. Dobio je ime po piramidalnoj planini koja se uzdiže iznad naselja.

Na vrhuncu, 1950-ih, u njemu je živjelo i radilo više od 2.500 ljudi, izdržavajući surove arktičke zime, kada je mjesto odsječeno od svijeta, bez sunčeve svjetlosti i izloženo ledenim vjetrovima. Rusija je izgradila kulturni centar i bazen kako bi život stanovnika bio lakši.

Kada su rudnici zatvoreni 1998. godine, Pyramiden je brzo napušten. Danas tu radi samo mali broj čuvara, a ulice i grad duhova patroliraju sobovi i arktički lisci. Statua Vladimira Lenjina koja gleda prema praznim zgradama postala je turistička atrakcija za avanturiste.

Pust, pustiji – namibijski grad Kolmanskop polako preuzima pustinja.

Kolmanskop, Namibija

Čudna priča Kolmanskopa u Namibiji počinje 1908. godine, kada je jedan željeznički radnik u pustinji pronašao sjajne kamenčiće koji su blistali u pijesku. Ispostavilo se da su to dijamanti, i uskoro su rudarni lovci pohitali u taj kraj u potrazi za bogatstvom.

Kolmanskop je brzo izrastao u bogat i luksuzan grad. Do 1912. bio je jedan od najbogatijih gradova Afrike, s električnom energijom, fabrikom leda, bolnicom i impresivnim kamenim kućama.

Međutim, 1928. godine dijamanti su otkriveni na jugu zemlje, što je dovelo do brzog iscrpljivanja rudnika u Kolmanskopu i brzog propadanja grada. Do 1956. godine, gotovo 50 godina nakon prvog otkrića dijamanata, grad je bio potpuno pust. Danas je turistička atrakcija, ali dine polako preuzimaju grad. Jednog dana bit će kao da ga nikada nije ni bilo.

(TIP/Izvor: federalna.ba/BBC/Foto: BBC)