Dvadesetogodišnji Mario Šantić iz Zenice jedan je među dva posto najinteligentnijih ljudi na svijetu.

Naime, prošle godine, na Mensinom testiranju visine inteligencije ostvario je rezultat koji ga je svrstao među ovu kategoriju.

Mensa je najstarije i najveće međunarodno udruženje visokointeligentnih pojedinaca .

Šantić je na testiranju Mense u BiH postigao izvanredan rezultat s IQ 152 prema Kattelovoj skali i IQ 133 prema Vekslerovoj skali te se svrstao među samo dva posto svjetske populacije koja postiže ovako visoke rezultate na međunarodno priznatom testu inteligencije.

Mario je osnovnu školu Katolički školski centar “Sveti Pavao” završio u Zenici, a zatim   gimnaziju Katoličkog školskog centra  “Sveti Pavao”.

U razgovoru za Faktor Mario kaže da sada studira softversko inžinjerstvo na Politehničkom fakultetu u Zenici, te planira nastaviti nakon toga sa master studijem. Koji i gdje master još uvijek nije zasigurno odlučio.

Ne razlikuje se od ostale djece

Na naše pitanje, kada je primijetio da je nadareniji od svojih vršnjaka, kaže.

– Otkad pamtim, uvijek sam, i kao mali, volio matematiku i fiziku. Sretan sam što sam imao uvjete u kojim su se te moje sposobnosti, odnosno afiniteti mogli razviti na neki viši nivo.

Volio sam se igrati s igračkama kao i sva djeca, no uz to sam i jako volio igrati se s domino kockicama i kartama zajedno s roditeljima, koji su me upravo na taj način naučili sabiranju i oduzimanju dok sam bio jako mali.

U osnovnoj, kao i srednjoj školi Gimnaziji, koju sam pohađao, dobio sam priznanje Učenika generacije, te sam još na kraju srednje bio dobitnik nagrade Petar Barbarić za najboljeg učenika svih KŠCentara u BiH – kaže Mario. 

Prijava za testiranje u Mensi

Ideja za testiranje u Mensi javila mu se nakon što je njegova razrednica, prof. matematike Sandra Gajić ukazala na tu priliku. Naime, po prvi put je oficijelno Mensa testiranje dolazilo u Zenicu.

– Rekao sam sebi “što da ne” i iskoristio tu priliku.  Osjećaj da sam među 2 posto nainteligentnijih ljudi na svijetu je veoma lijep, no ja ne smatram sebe superiornim nad ostalima samo zbog ovog rezultata, već smatram kako bi upravo sad trebao što više raditi na sebi i svom obrazovanju, kako bi ispunio svoj puni potencijal – kaže ovaj skromni mladić. 

Na naše pitanje, osjeti li ljubomoru kod kolega, vršnjaka, pa možda i profesora, kaže.

– Upravo zbog profesora sam i saznao za testiranje u Zenici. Ja ne mogu znati što neko istinski misli u sebi, no kako se situacija razvijala, vidio sam samo podršku od znanih i neznanih osoba, na čemu sam i danas zahvalan – ističe Mario. 

Zanimalo nas je kako je izgledalo testiranje u Mensi, te da li bio teško.

– Bilo je koncipirano na način da imamo ograničeno vrijeme te da moramo izanalizirati oblike koji su povezani na neki način u kvadratićima, te nakon toga procijeniti koji bi oblik išao u zadnji kvadrat, koji je ostavljen prazan.

Testiranje je zahtijevalo izniman fokus, jer su neka pitanja bila poprilično komplikovana, a uz to je postojao i pritisak vremena koje teče.

Pošto su pitanja bila strukturirana na način analiziranja oblika u prostoru i njihove međusobne interakcije kroz slike, teško je izdvojiti konkretan primjer zadatka, no mogu spomenuti jedan princip na koji je bilo bazirano nekoliko zadataka: slike su poredane u 9 kvadratića formata 3×3, gdje je posljednji kvadratić u donjem redu ostavljen prazan.

Gledajući slike unutar kvadratića u prva dva reda, može se uočiti kako je treći oblik u redu fuzija oblika u prvom i drugom kvadratiću istoga reda.

Analogno je bilo potrebno isto to uraditi u posljednjem redu, gdje je upravo taj treći kvadratić ostavljen prazan.

Naravno, ovo je jedan od jednostavnijih primjera, međutim kroz testiranje se koriste i razne teže metode, kao rotiranje u prostoru, preklapanje oblika (gdje se preklopljene regije brišu i tu ostaje prazno mjesto), te kombinacija nekoliko metoda koje je teško sve nabrojati – kaže Mario.

S obzirom na njegobu inteligenciju i iznimne sposobnosti, zanimalo nas je gdje vidi svoju budućnost – u BiH ili van nje. 

– Planiram se dalje obrazovati te upisati master studij nakon bachelora. Ako budem imao mogućnost, te ako se znanje bude dovoljno cijenilo, na koji god način to bilo, ne vidim razlog zašto ne ostati.

Iako na našem prostoru ima manje mogućnosti nego u nekim razvijenim zemljama, ipak smatram da postoji mogućnost lijepo živjeti i raditi ovdje.

Gledajući sebe, ovaj uspjeh koji sam postigao je bio jako cijenjen, na čemu još uvijek izražavam zahvalnost. Smatram da se znanje sve više cijeni, možda ne koliko bi trebalo, ali isto tako ne vjerujem da smo u poziciji da kažemo kako se stručni i obrazovani dio stanovništva skroz potcjenjuje.

Postoji prilika biti uspješan i cijenjen i u našoj državi, te se trebamo što više truditi u njoj promovirati znanje – zaključuje za Faktor jedan od najpametnijih ljudi na svijeti Mario Šantić. 

(TIP/Izvor: Faktor.ba/Autrica: Aida Tukar)