Transparency International BiH je upoznat sa inicijativom državnog poslanika Saše Magazinovića o neregularnostima u sportskim takmičenjima u Bosni i Hercegovini te da je i njima poznato da je dobar dio javnosti nezadovoljan brojnim aferama koje imamo u sportu. Međutim će podaci koje će dobiti od institucija bit će porazni kao i generalni podaci o procesuiranju korupcije u ovoj zemlji koje ova organizacija objavljuje svake godine.

Širi problem od namještanja rezultata

– Međutim ovde nije pitanje samo namještanja rezultata. Mislim da treba otvoriti puno šire pitanje korupcije u sportu, uticaja politike na procese i načine trošenja značajnog dijela javnog novca koji izdvajamo kroz poreze za ove svrhe – kazao je za Fenu Srđan Traljić, menadžer za odnose s javnošću u Transparencyju.

– Mi izdvajamo značajna sredstva za pomoć klubovima. TI BIH izradio je bazu tih grantova i svako može vidjeti koji klub, savez ili neko drugo udruženje dobija javni novac, sa kojeg nivoa i koliko. Vjerujem da taj novac koji izdvajamo za sport treba biti veći i on se kontinuirano povećava ali prije svega moramo vidjeti kako se troši, po kojim procedurama, kako se izvještava, imamo li mjerljive efekte trošenja javnog novca – kaže Traljić.

Ako se bude trošio onako kako se radilo do sada, on se boji se da i dalje nećemo imati rezultate i da će sportisti  odlaziti odavde.

– Mi, nažalost, nemamo uređen sistem praćenja i kontrole trošenja javnih sredstava a čak su potpuno obesmišljeni jedini mehanizmi koje imamo da bi preventivno djelovali u slučaju korupcije a to su zakoni o sukobu interesa – kazao je on.

Sukob interesa u rukovodstvu klubova

Na primjer, u maju 2023. godine kada su iz Transparencyja reagovali dopisima i prijavama nadležnim institucijama, šest od ukupno deset fudbalskih klubova iz prve lige Bosne i Hercegovine imalo je u rukovodstvu ljude koji su u direktnom sukobu interesa i koji po zakonu nisu mogli biti na tim funkcijama.

– Oni su, dakle, u svoje rukovodstvo imenovali javne funkcionere, ne vodeći računa o činjenici da obavljaju zakonom nespojive funkcije. Dakle radilo se o otvorenom kršenju zakona jer su ove osobe dobro poznate javnosti. Zamislite kakvo je onda stanje po nižim ligama i klubovima koji nisu toliko u fokusu medija. Dakle svi su vrlo dobro znali da tadašnji ministar Denis Lasić ne može biti u upravi Zrinjskog koji se finansira iz budžeta jer je u više navrata dobijao javna sredstva od Federalnog ministarstva kulture i sporta, Grada Mostara, Ministarstva civilnih poslova BiH, te kroz tendere tada je dobijao preko 200.000 KM godišnje samo od Elektroprivrede HZHB. Isto tako su svi vrlo dobro znali da je Milan Tegeltija bio savjetnik Milorada Dodika a bio je na čelu Borca koji je tada dobio dva miliona KM od Vlade RS iako je to zabranjeno zakonom. I u ostalim slučajevima radilo se o ljudima koji su dobro poznati javnosti i obavljaju značajne javne funkcije ali se potpuno ignorisalo postojanje zakona o sukobu interesa – kaže Traljić.

Po njegovim riječima, u Federaciji BiH i dalje nema ko da primjenjuje Zakon tu prazninu svi i dalje koriste. U Republici Srpskoj ekspresno se ušlo u izmjene zakona da se ozakoni taj sukob interesa u kojem se nalazio Tegeltija, a Komisija je taj zakon potom retroaktivno primijenila na njega.

– Vi sada u RS možete biti funkcioner i voditi fudbalski klub kojem dajete novac ako za to ne primate platu. To je komično rješenje ove situacije, suština sukoba interesa nije bila u primanju plate nego sprečavanja zloupotrebe javnog novca koji dijelimo kroz grantove – kaže Traljić.

Nedostatak transparentnosti i kontrole trošenja sredstava

Ističe da se kod nas namjerno i otvoreno ignoriše smisao ovog zakona a to je da se spriječe političke zloupotrebe i prevenira korupcija, odnosno da isti ljudu koji mogu uticati na dodjelu javnog novca ni biti sa druge strane na čelu sportskih udruženja koja primaju taj novac. Dakle da ne mogu na taj način ostvarivati svoje privatne interese ili favorizovati sportske organizacije sa kojima imaju poslovne, političke ili druge veze.  

–  Jer mi kada javna sredstva uplatimo ovim sportskim klubovima apsolutno nemamo više nikakvu kontrolu kako se taj novac troši, da li onako kako se to u javnosti predstavlja ili imamo  zloupotrebe. Njihovi izvještaji ne podliježu kontroli, nisu javno dostupni, mogu raditi šta hoće, određivati sami sebi visoke plate, honorare, zaključivati ko zna kakve ugovore, mi u to nemamo uvid. Ako recimo tim javnim novcem koji dobiju grade neke sportske terene ili infrastrukturne projekte morali bi provoditi javne nabavke. Međutim, mnogi to ne rade. Sjetite se izgradnje teniskih terena u Banjoj Luc. Jednostavno je tu neko vidio prostor da zaobiđe zakon o javnim nabavkama, novac prebaci Teniskom savezu u kojem imamo ljude povezane sa politikom i u sukobu interesa, i onda oni taj novac troše kako hoće bez bilo kakvih procedura koje važe za trošenje javnog novca – kaže Traljić. 

Upravo je to, po njegovom mišljenu, ključni razlog zbog kojih političke partije ne puštaju kontrolu nad sportskim klubovima i drugim udruženjima.

– Mi smo, recimo, jednim ranijim istraživanjem identifikovali preko 800 kandidata na izborima koji su bili na čelu nekog udruženja (sportskog ili nekog drugog) koji su primali javna sredstva. Što se tiče podjele novca sportskim klubovima čak su i revizori više puta upozoravali da se  novac dijeli bez strategije razvoja sporta i kriterija za vrednovanje finansiranja. Dakle sve se dijeli bez javnog poziva i kriterija koji bi bili jednaki za sve, a efekti utrošenih sredstava se ne prate na sistematičan način, to je zaključak svake revizije koju imamo. Čak smo i strategijama borbe protiv korupcije prepoznali problem korupcije u podjeli grantova udruženjima ali nikakvo sistemsko rješenje nismo donijeli. Izvještaji o načinu trošenja javnih sredstava koja ulažemo u sport nisu dostupni. Mi smo imali sudske sporove sa institucijama koje neće da ih objave čak i u onim slučajevima gdje su interno utvrdili da se sredstva troše nenamjenski – rekao je Traljić. 

Politička kontrola i namještanje rezultata

Naravno, naveo je, kada politika kontroliše tokove novca i upravu sportskih klubova i oni sami moraju isporučiti neke rezultate publici i navijačima da ne bi snosili političke posljedice.

– Mislim da je to samo jedan od razloga ovih dogovora oko rezultata takmičenja čiji se pobjednici unapred znaju. Zato imamo neku vrstu i takmičenja koji će klub imati veću političku podršku, rezultati su u drugom planu pa se samo nama može desiti da  klub iz druge ispadne u prvu ligu i slične stvari kojima se javnost zabalja. Kad to sve skupite na jedno mjesto jasno je zašto nemamo rezultate, zašto sportisti odlaze, zašto imamo prazne dvorane i stadione. Dakle dok ne uspostavimo sistem prevencije i kontrole korupcije, mislim da povećanja izdvajanja za sport neće imati suštinski efekat – zaključio je Traljić. 

(TIP/Izvor: Fena/Foto: Ilustracija)