Nekada hvaljen kao platforma koja je osnažila građane i demokratizirala informaciju, Twitter – sada preimenovan u X – postao je simbol nečeg sasvim suprotnog: spregom velikog kapitala, autoritarne politike i tehnološke moći. U središtu te priče nalaze se tri sile koje oblikuju globalni poredak: Elon Musk, Saudijska Arabija i Zapad koji sve to posmatra u tišini.

Priča o Twitteru više nije samo priča o društvenim mrežama. Ona je ogledalo svijeta u kojem digitalna sloboda postaje privilegija, a platforme – oružje režima i profitnih interesa.

Od nade Arapskog proljeća do oruđa represije

Prije desetak godina, Twitter je bio sinonim za otpor. Tokom Arapskog proljeća 2011., hiljade mladih aktivista koristile su ga da organizuju proteste, dijele vijesti i nadmudre državne cenzore. Hashtagovi su postali nova oružja demokratije, a digitalni prostor – utočište istine. Ali, kako to često biva, utopija nije dugo trajala. Autoritarni režimi brzo su naučili da istu tehnologiju mogu okrenuti protiv onih koji je koriste.

Posebno je to postalo očigledno u Saudijskoj Arabiji, zemlji koja se javno promoviše kao modernizacijski projekat, a u praksi ostaje jedno od najrepresivnijih društava svijeta. Za tamošnje vlasti, Twitter nije bio prijetnja – već alat kontrole.

Kako je počela saudijska operacija unutar Twittera

Već sredinom 2010-ih, saudijski režim je prepoznao da je digitalni prostor najvažniji front borbe za moć.
U tom trenutku, princ Alwaleed bin Talal, jedan od najbogatijih ljudi Bliskog istoka, postao je najveći strani dioničar Twittera, uloživiši preko 300 miliona dolara u kompaniju. Taj udio mu je davao pristup, utjecaj i uvid u najosjetljivije strukture jedne od najutjecajnijih svjetskih platformi.

U isto vrijeme, unutar same kompanije događalo se nešto što će kasnije šokirati svijet. Godine 2014., visokorangirani saudijski dužnosnik Bader Al Asaker, desna ruka prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana (MbS), posjetio je sjedište Twittera u San Franciscu. Poslije te posjete, dvojica zaposlenika kompanije – Ahmad Abouammo i Ali Alzabarah – počinju tajno dostavljati privatne podatke korisnika saudijskim vlastima. Email adrese, brojevi telefona, IP lokacije – sve što je moglo otkriti identitet kritičara režima.

FBI je 2015. upozorio Twitter na prisustvo „stranih agenata“ unutar firme, ali kompanija je reagovala sporo i nevoljno. Kada su dokazi konačno isplivali, bilo je kasno: stotine korisnika u Saudijskoj Arabiji identifikovano je i uhapšeno. Jedan od njih bio je Abdulrahman al-Sadhan, humanitarni radnik koji je na anonimnom nalogu ismijavao vlast. Uhapšen je, mučen i osuđen na 20 godina zatvora. Njegova sestra, Areej al-Sadhan, izjavila je da porodica godinama nema nikakav kontakt s njim.

Zatvaranje disidenata – algoritamska tišina

Twitter je, paradoksalno, postao najvažniji propagandni alat saudijskog režima. Hiljade automatiziranih naloga – poznatih kao botovi – svakodnevno su hvalile prijestolonasljednika, dok su svi koji su kritikovali režim sistematski prijavljivani, deplatformirani ili izloženi digitalnim napadima.

„Mi smo koristili Twitter da govorimo istinu, a oni su ga koristili da nas pronađu“, kaže Ali al-Ahmed, saudijski novinar i analitičar koji godinama živi u egzilu u Washingtonu. Njegov arapski nalog, sa 36.000 pratilaca, misteriozno je ugašen, dok je engleski ostao netaknut. „To nije slučajnost“, kaže. „To je poruka.“

Zapadna ravnodušnost i dvostruki standardi

U bilo kojoj drugoj zemlji, infiltracija stranih agenata u jednu američku kompaniju izazvala bi politički potres. Ali kada je riječ o Saudijskoj Arabiji – jednom od najvažnijih američkih saveznika i najvećem kupcu oružja – reakcije su bile mlake, gotovo nepostojeće.

Američke institucije ograničile su istragu na par pojedinaca. Abouammo je osuđen na tri i po godine zatvora. Njegov saradnik Alzabarah pobjegao je u Rijad, gdje je kasnije radio u Misk fondaciji, organizaciji koju vodi sam Mohammed bin Salman. FBI je slučaj zatvorio bez dublje istrage o sistemskim propustima Twittera.

Za Alija al-Ahmeda, to je dokaz da „pravda u Americi ima geopolitiku“. „Da je Abouammo radio za Iran, dobio bi 20 godina zatvora“, kaže on. „Ali kada špijunira za Saudijsku Arabiju, sistem ga tretira kao izuzetak.“

Ubistvo Jamala Khashoggija – prekretnica koja nije promijenila ništa

Godina 2018. trebala je biti trenutak buđenja. Ubistvo novinara Jamal Khashoggija, brutalno isječenog u saudijskom konzulatu u Istanbulu, potreslo je svijet. CIA je zaključila da je operaciju naredio sam prijestolonasljednik Mohammed bin Salman.

Twitter je u to vrijeme bio pun izraza solidarnosti, ali i novih valova straha. Novinari i aktivisti shvatili su da digitalna sloboda ne znači sigurnost. Nekoliko mjeseci kasnije, Saudijci su još snažnije pojačali online nadzor.

Ipak, umjesto sankcija i izolacije, princ Mohammed je nastavio da bude rado viđen gost u Silicijskoj dolini. Njegov investicioni fond, Public Investment Fund (PIF), ulagao je milijarde dolara u američke tehnološke gigante – od Ubera i Blackstonea, do Tesle i Lucid Motorsa.

Na Zapadu, moral je brzo ustuknuo pred profitom.

Muskovo preuzimanje i povratak saudijskog kapitala

Kada je Elon Musk 2022. kupio Twitter za 44 milijarde dolara, činilo se da počinje novo poglavlje. Najavljivao je „apsolutnu slobodu govora“ i povratak otvorene rasprave. Ali ubrzo se pokazalo da su iza kulisa prisutni stari igrači.

Među najvažnijim Muskovim investitorima bio je princ Alwaleed bin Talal, koji je – zajedno s PIF-om – prenio svoj udio vrijedan gotovo 2 milijarde dolara u novu kompaniju X Holdings. Drugim riječima, saudijski kapital je i dalje prisutan u vlasničkoj strukturi platforme koja bi trebala garantovati slobodu izražavanja.

Musk o tome nikada nije javno govorio. Kada su ga novinari pitali o ulozi saudijskih partnera, odgovorio je kratko: „Oni vjeruju u moju viziju.“

Vizija slobode – ili biznis model bez granica?

U praksi, Muskov „apsolutizam slobode govora“ pokazao se selektivnim. Pod njegovim vodstvom, hiljade zaposlenih su otpuštene, uključujući timove za moderaciju sadržaja, zaštitu ljudskih prava i sigurnost.
Nalozi novinara koji su kritikovali njega ili njegove kompanije privremeno su suspendovani, dok su u isto vrijeme vraćeni profili ekstremne desnice, antivaksera i teorijskih zavjerenika.

Saudijski disidenti, međutim, nisu dobili novu šansu. Njihovi nalozi ostali su ugašeni, a sadržaji cenzurisani pod izgovorom „kršenja pravila platforme“. Za Muska, pitanje ljudskih prava u Rijadu jednostavno ne postoji.

Digitalna autokratija – novi oblik moći

U suštini, ono što se događa s Twitterom (X-om) dio je šireg fenomena: spajanja digitalne tehnologije i autoritarne politike. Profesor Nader Hashemi sa Georgetowna objašnjava: „Autokratske države danas ne trebaju zatvarati granice da bi kontrolisale ljude. Dovoljno je da kontrolišu platforme na kojima se ti ljudi izražavaju.“

Saudijska Arabija, Kina, Rusija – svi su razvili sofisticirane modele digitalne cenzure i manipulacije, često uz pomoć zapadnih tehnologija. Zapadni biznis profitira, dok se vrijednosti demokracije selektivno primjenjuju.

U tom smislu, Twitter je postao laboratorij nove vrste globalne moći – digitalne diktature bez odgovornosti.

Otkrivanje tajne liste vlasnika X-a

Godine 2024., američki sud je – nakon pritiska organizacija za slobodu medija – naložio objavu spiska suvlasnika kompanije X Holdings. Dokument je otkrio mrežu od 95 entiteta, među kojima su se nalazile firme i fondovi povezani sa Saudijskom Arabijom, Katarom, te nekoliko američkih venture kapital fondova bliskih Musku.

Iako je dokument ubrzo povučen iz javnosti, nekoliko medija ga je uspjelo analizirati. Rezultat je bio porazan: platforma koja sebe predstavlja kao bastion slobode zapravo je umrežena u globalne tokove kapitala, politike i utjecaja.

Šta šutnja Zapada zapravo znači

Tišina američke administracije, Evropske unije i velikih medija o saudijskom utjecaju na X nije slučajna.
Ona je dio šireg obrasca u kojem se geopolitički interesi stavljaju iznad ljudskih prava. Kada je 2023. novinarka Washington Posta pitala Bijelu kuću da komentariše saudijsko vlasništvo nad dijelom platforme X, odgovor je bio: „To je privatna kompanija. Ne komentarišemo poslovne odluke.“

Ali kada se radi o Kini ili Rusiji, reakcije su brze i glasne. U tome leži suština digitalnog licemjerja 21. stoljeća: nije važno ko krši slobodu govora, već koliko novca ulaže u američke firme.

Internet više nije neutralan prostor

Twitter – ili X – danas više ne služi kao javni forum, već kao privatna kompanija s globalnim političkim utjecajem. Njegove odluke mogu uticati na izbore, oblikovati javno mnijenje i čak odrediti ko ima pravo na digitalni identitet. Kada privatni interesi preuzmu javne prostore komunikacije, demokratija gubi svoje osnovno oružje – slobodu da govori istinu bez straha.

Sloboda govora na prodaju

Priča o Twitteru nije samo priča o jednoj kompaniji, već o svijetu koji je dozvolio da tehnologija postane oruđe moći, nadzora i manipulacije. Saudijski režim koristi je za praćenje i ušutkivanje disidenata. Elon Musk koristi je za izgradnju ličnog carstva i političkog utjecaja. Zapad – koristi tišinu.

U toj trijadi moći, obični korisnici, novinari i aktivisti ostaju bez glasa. A platforma koja je nekada mijenjala svijet sada ga samo ogleda – svijet u kojem su istina i sloboda postale luksuz koji si mogu priuštiti samo najmoćniji.

(TIP/Izvor: federalna.ba/The Guardian/Foto: The Guardian)