Energetska sigurnost, nezavisnost i stabilnost želja su i težnja svake države i društva. U sivilu loših vijesti kojima nas redovno obasipaju, vezane za energetski sektor i električnu energiju, valjda bi trebale biti pozitivne one koje se odnose na grantove koje naša Elektroprivreda dobije kao nepovratna sredstva, pomoć, sadaku ili šta već, isključivo usmjerene za energetsku tranziciju i zelenu agendu.

I onda prvo pitanje koje moramo postaviti sami sebi jeste kako smo od energetskog giganta u kratkom periodu postali ovisnici o grantovima i pomoći. I nije nikva mudrost ni znanje povezati sve to upravo sa vremenom kada smo počeli, nespremni, prihavatati energetsku tranziciju i zelenu agendu. Bosna i Hercegovina je u 2024. godini proizvela 11,785 miliona tona uglja (lignit i mrki ugalj), što u odnosu na 2023. godinu kada je proizvedeno 12, 384 miliona tona predstavlja pad od 5 %. Pad u proizvodnji uglja prati pad u proizvodnji električne energije, u 2024. godini proizvedeno je 14,044 TWh električne energije što je 9 % manje nego u 2023. godini kada je proizvedeno 15,378 TWh, loša hidrologija je dodatno doprinijela tome.

I onda kada ove podatke uporedimo sa drugim državama, tek tada vidimo koliko mi zapravo griješimo. Na primjer, Poljska je u 2024. godini proizvela 85,2 m.t.u., ili 4 % manje nego u 2023. godini. Ili Srbija, koja je u 2024. godini proizvela 31,3 m.t.u. ili 2 % manje nego u 2023. godini. Turska je u 2024. godini proizvela 87 m.t.u. ili 17 % više nego u 2023. godini.

Korektno je spomenuti i neke države koje su značajnije smanjile proizvodnju uglja u 2024. godini u odnosu na 2023. godinu, kao što su Njemačka za 10 % (proizvela 92 m.t.u.), Češka 17 % (proizvela 25 m.t.u.), Rumunija 15 % (proizvela 12,6 m.t.u.), Bugarska 29 % (proizvela 15 m.t.u.) i Grčka 40 % (proizvela 6,5 m.t.u.). Sve do jedne su članice EU, sve su ekonomski znatno razvijenije i daleko su veći proizvođači uglja od Bosne i Hercegovine. Ali, sve su ovo i države koje su, osim obnovljivih izvora, ugalj u značajnom obimu zamijenile plinom ili nuklearnom energijom. Isto tako moramo navesti i velike izvoznike uglja Indoneziju, Australiju i Južnoafričku Republiku koje su sve do jedne imale povećanje proizvodnje uglja u 2024. godini u odnosu na 2023. godinu, ponovno nam pokazujući koliko je ugalj još uvijek tražen na tržištu.

Prvo polugodište tekuće 2025. godine samo potvrđuje negativan trend po pitanju proizvodnje i uglja i električne energije u BiH. Naime, za prvih šest mjeseci 2025. godine u BiH je proizvedeno 5,671 m.t.u. i 6,682 TWh električne energije, što je za oboje manje od polovine ostvarene u prošloj godini.

I za kraj da se vratimo do grantova, nepovratnih sredstava ili pomoći, koja nam neko za nešto daje. Ništa se danas ne daje džaba. Ova sredstva iako će možda kratkoročno riješiti neka goruća pitanja i probleme, dugoročno usmjeravaju našu državu, društvo ali ponajprije Elektroprivredu ka ubrzanom odricanju od uglja, a što nije dobro. Pokazali smo da to neke druge države ne rade baš tako. 

(TIP/Autor: dr.sc. Safer Demirović, dipl.inž.rudarstva/Foto: Ilustracija)