Hazim Kukuruzović je živuća inspiracija i dokaz da godine nisu prepreka, već samo broj. U devetoj decenijo života, on i dalje trči, planinari, skija, rola i godišnje prepješači preko 2.000 kilometara. Kukuruzović je bio gost Novog dana N1 televizije i govorio o načinu na koji vježba, kako se hrani i kako održava svoju vitalnost.

Za Kukuruzovića (84 godine) je ovaj ponedjeljak počeo već u sedam ujutro. Svako jutro kada ustane, prvo doručkuje, a potom odlazi u šetnju.

Foto: FB

“Ja sam odlučio da kafu pijem dva i po kilometra od mjesta stanovanja, ne u kafićima u mom naselju. I svaki dan moram preći 5 kilometara – to je jedan minimum. Imam mjerač kilometara i prosjek mi je 2100 km godišnje. Za 22 godine koliko sam u penziji, ja sam prešao oko 64.000 kilometara”, rekao je Kukuruzović za N1.

Čaj od trava i limuna, kukuruza i grah

Ističe kako čitav život vodi računa o zdravoj ishrani. Obavezno pije čaj od limuna pomiješan sa nekim drugim čajevima.

“Često doručkujem jaja, proteine, ne volim puno mesa. Namirujem proteine sa jajima i uglavnom piletinom. Ja crveno meso skoro izbjegavam. Odrastao sam na seljačkoj ishrani i tamo je bilo jako malo crvenog mesa. Bilo je više bijelog mesa, piletine. Proteini su bili iz jaja i graška. Čitav život me je pratio grah. Pojeo sam graha na tone, čini mi se. Iz studentskih dana, vojska, radnička menza. Radio sam u fabrikama metalne industrije, tamo su bile radničke menze i najljepši je grah. U mom selu je glavni hljeb bio kukuruz. Pšenica je bila jednom sedmično, kad su gosti dolazili. Puno mliječnih proizvoda, puno jaja, mliječnih proizvoda. Dakle, jaja, grah, krompir i to je bila hrana na kojoj sam odrastao. Ali zato sam svaki dan, osam godina, trčao pet kilometara iz mog rodnog zaselka Kukuruza do škole, gimnazije, u Gradačcu”, rekao je.

Kazao je kako u njegovo vrijeme odrstavnja nije bilo zamrzivača ni pesticida, a da su salatu brali neposredno pred ručak. Hranu su čuvali u trapovima pod zemljom. Zahvaljujući mliječnim proizvodima, kaže, sačuvao je zube koji su mu i danas jaki.

Osvojio brojne medalje, u jednom danu istrčao dvije utrke

Tu je, kako kaže, stekao temelje za današnji život. Trčao je i do škole kada je snijeg. bio je, ističe, pokretni telefon u selu. Takmičio se u tračnjua sve do 27. godine, a onda se počeo baviti skijanjem. A , kada je otišao u penziju, ponovo se počeo baviti aktivnost trčanjem i sportom. Osvojio je brojne medalje i nagrade. Posebno su mu drage dvije koje je osvojio u jednom danu jer je trčao dvije utrke – Vučko Trail i Stojčevac 5k.

Foto: N1

Mladi sportisti se posebno oduševe kada ga vide.

“Mladi ljudi se dive. Ima mladića koji prilaze da me poljubu i nadaju se da će biti poput mene kada ostare, a ja im poželim da me prestignu. Ali, ima i onih koji ne razumiju, misle da nije zdravo za mene. A ovo je antidepresiv. Fizička aktivnost je najbolji antidepresiv”, rekao je.

Hodanje sa štapovima, unazad, na petama…

Svima je poručio, a posebno starijima, da hodaju sa štapovima, ali da nauče to da urade ispravno jer će time steći kondiciju, ali i osloboditi vratnu kičmu i mišiće.

Foto: N1

“25 posto više energije se troši ako hodate sa štapovima, ali ispravno – utvrdili su Norvežani. Preporučujem svima. Čuvate i vježbate zlogobove, vratnu kičmu, kičmu, mišiće, i jačate”, rekao je.

Kao mlad nije mislio da će se u 9. deceniji baviti aktivnost sportom, ali se potajno, kaže, nadao.

“Ako možeš da sjediš – nemoj ležati. Ako možeš da stojiš – nemoj sjediti. Ako možeš da hodaš – nemoj stojati. Ako možeš da trčiš – nemoj hodati”, poručio je.

(TIP/Izvor: N1)