U zemlji u kojoj svaka treća marka iz budžeta ide na zdravstvo i socijalu, a istovremeno gotovo polovina odrasle populacije puši, pitanje štetnosti duhana više ne možemo i ne smijemo posmatrati samo kao zdravstveno pitanje, nego i kao ekonomsko.

Prema najnovijem Eurobarometar istraživanju, BiH je u samom vrhu Evrope po stopi pušenja sa više od 40 posto odraslih koji svakodnevno konzumiraju cigarete. Ako bismo to preveli u svijet brojeva, to bi značilo preko 1,3 miliona ljudi. Ne možemo reći da su svi ti ljudi loši, nedisciplinovani ili neinformisani. Mnogi su jednostavno zarobljeni u obrascima svakodnevnog ponašanja koje tržište i država godinama nijemo posmatraju.

Cijena te tišine nije mala. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, zemlje s ovakvim obrascima potrošnje godišnje gube između jedan i tri posto BDP-a na troškove liječenja bolesti povezanih s pušenjem. U slučaju BiH, koja godišnje troši oko 1,4 milijarde KM na zdravstvo, to bi moglo značiti više od 40 miliona KM dodatnih budžetskih izdataka. Ipak, treba napomenuti da tu nisu uključeni svi indirektni troškovi poput gubitka produktivnosti, ranog penzionisanja ili prerane smrtnosti.

Studije iz EU ukazuju da pušači u prosjeku godišnje konzumiraju oko 1.500 eura. Ako ovu brojku projektujemo na BiH, to je više od dvije milijarde KM koje građani izdvajaju za proizvode koji im ugrožavaju zdravlje, a zatim dodatno opterećuju javne fondove. S druge strane, radna mjesta se gube ne samo zbog bolesti, već i zbog toga što hronični pušači u prosjeku imaju 30 posto više dana bolovanja godišnje u odnosu na nepušače. Zato je krajnje vrijeme da prestanemo razmišljati isključivo u crno-bijelim kategorijama. Pušenje jeste štetno, ali to ne znači da su sve alternative jednako štetne, niti da država mora koristiti samo zabrane kao instrument politike.

Iskustva drugih zemalja pokazuju da postoji srednji put. Švedska je smanjila stopu svakodnevnog pušenja na svega 5,4 posto, dok istovremeno bilježi 36 posto manje smrtnih slučajeva od raka pluća u poređenju s prosjekom EU. Češka je, kombinacijom preventivnih mjera i uvođenjem novih proizvoda sa smanjenim rizikom, smanjila pušenje s 30 posto na 23 posto u tri godine. Grčka, godinama poznata po visokoj stopi pušenja, uspjela je smanjiti broj pušača za čak 600.000 u samo tri godine. Važno je naglasiti da svi ovi primjeri govore jedno, a to je kada ljudi imaju alternativu i kada im je ta alternativa dostupna, oni je prihvataju. Pod alternativama se podrazumijevaju proizvodi sa potencijalno smanjenim rizikom, kao na primjer e-cigarete, grijani duhanski proizvodi, te posebno nikotinske vrećice koje ne sadrže duhan.

U Ujedinjenom Kraljevstvu, integracija vapinga u javnozdravstvene politike doprinijela je da stopa pušenja padne sa 16,4 posto (2015) na 10,4 posto (2023). U Japanu je prodaja klasičnih cigareta pala za 52 posto zahvaljujući masovnom prelasku na proizvode sa potencijalno manjim rizikom. Novi Zeland, koji je sebi postavio cilj da do 2025. postane “zemlja bez dima”, uspio je smanjiti prevalenciju pušenja među odraslima na ispod devet posto, što je najniža stopa u regionu Azije i Pacifika.

Naravno, to ne znači da država treba promovisati nove proizvode, već ih pametno regulisati. Pravi put nije represija, nego proporcionalnost na način da proizvodi koji nose veći zdravstveni rizik treba da budu strože oporezovani i regulisani, dok manje štetne alternative treba jasno označiti, nadzirati i postaviti u regulatorni okvir koji podstiče prelazak na manje rizične oblike konzumacije. Pametna regulacija, dakle, ne podrazumijeva pasivnost države, nego njeno aktivno upravljanje rizikom, što je velika razlika. Takav pristup već su usvojile mnoge razvijene zemlje što sam već spomenuo. Ujedinjeno Kraljevstvo koristi vaping kao dio javnozdravstvenih programa za odvikavanje, Japan je smanjio prodaju klasičnih cigareta za više od polovinu, a Novi Zeland je najavio zabranu prodaje cigareta osobama rođenim nakon 2009. godine, ali ne na način da se zabranjuju postojeće, već postepenim istiskivanjem kroz generacije.

U Bosni i Hercegovini imamo sve razloge da krenemo tim putem. Naš zdravstveni sistem je pod pritiskom, a resursi su nam ograničeni. Ako bi se prevalencija pušenja smanjila samo za 10 posto, to bi značilo desetine miliona maraka manje troškova liječenja godišnje. Taj novac bi se mogao usmjeriti u prevenciju, jačanje primarne zdravstvene zaštite i nove kadrove, i to tamo gdje nam najviše treba. Da ne govorimo o efektima na budžetske uštede, poresku bazu i opštu radnu produktivnost. Pametna regulacija ne isključuje edukaciju, nego naprotiv, ona je nadopunjuje. Građani imaju pravo na informaciju, ali i na pristup manje štetnim proizvodima, pod uslovom da su oni pod strogim nadzorom i jasno regulisani, što je u stvari put koji uvažava realnost, poštuje slobodu izbora, ali i postavlja odgovorne granice.

U Bosni i Hercegovini sistem oporezivanja duhanskih i srodnih proizvoda još uvijek nije u potpunosti prilagođen stepenu zdravstvenog rizika koji pojedini proizvodi nose. Iako postoje određene razlike u tretmanu klasičnih cigareta i alternativnih proizvoda, regulatorni okvir ne prepoznaje jasno potencijalno manji rizik koji neke inovacije mogu nositi. Uvođenjem diferenciranih akciza, gdje bi proizvodi sa smanjenim rizikom imali niže porezno opterećenje, mogla bi se dodatno podstaći tranzicija odraslih pušača ka manje štetnim opcijama, bez gubitka budžetskih prihoda. Naprotiv, uz veću migraciju na te proizvode, dugoročno bi i troškovna strana budžeta mogla osjetiti pozitivne efekte.

Vrijeme je da i mi u BiH počnemo donositi odluke koje ne robuju prošlim modelima, već otvaraju prostor za modernu javnu politiku, koja nam je prijeko potrebna. Politiku u kojoj zdravlje građana i ekonomska održivost ne stoje jedno nasuprot drugom, nego idu ruku pod ruku, jer su, u suštini, neraskidivo povezani.

(TIP/Izvor: Nezavisne novine/Autor: doc. dr Faruk Hadžić)