Italijanski brend Valcucine pripada samom vrhu dizajna kuhinjskog namještaja u svijetu. Prisutan na više od 60 tržišta, distribuira svoje kuhinje u preko 285 izložbenih salona, od kojih je 28 monobrand Atelier. Od 1. septembra poziciju generalnog direktora kompanije preuzet će Damir Eškerica, Bosanac, sa dugogodišnjim iskustvom u industriji dizajna.

U intervjuu za Forbes BiH Damir ekskluzivno govori o svom poslovnom putu, prilikama na tržištu danas, ali se prisjeća i rodnog Sarajeva, iz kojeg je s majkom, kao 11-godišnjak izašao krajem 1992. godine, u jednom od posljednjih konvoja UN-a.

Prifitabilnost nije jedina mjera uspjeha u poslu

Ostati dosljedan vlastitoj autentičnosti, kao i autentičnosti brenda, bit će jedan od njegovih glavnih ciljeva, kaže.

„Valcucine ima historiju što malo firmi u ovom sektoru ima. I ona mora biti ispričana u cijelom svijetu – jer potencijal za globalno prepoznavanje vrijednosti brenda je ogroman. Upravo to me i privuklo, i vjerujem da je jedan od glavnih razloga zašto sam doveden na ovu poziciju. Želimo produbiti odnose s postojećim tržištima, osnažiti ljudske odnose u firmi i izvan nje, kao i odnose s našim klijentima, a zatim se strateški širiti dalje“, kaže Eškerica.

Velika je prvilegija raditi u ovoj industriji, koja je zahtjevna, ali istovremeno i kreativna, napominje. Profitabilnost u biznisu jeste važna, ali nije jedina mjera uspjeha.

„Ono što sam do sada u poslu naučio je to da je važno znati kada slijediti srce, a kada samo podatke, i u kojoj fazi treba dominirati jedno, a kada drugo. Oboje su jako važni. Zaista je velika privilegija biti u ovom svijetu, jer malo sektora još postoji gdje se može slijediti srce, a ovo je jedan od njih“, kaže on.

Ulazak u Moroso

Do sada je obavljao razne pozicije u industriji namještaja. Karijeru je započeo 2006. godine u firmi Medeot Srl, da bi se dvije godine kasnije pridružio jednoj od najpoznatijih svjetskih kompanija ekskluzivnog namještaja – Moroso Spa, u kojoj je počeo kao menadžer prodaje. Nakon samo četiri godine, doći će do pozicije potpredsjednika njene podružnice u Velikoj Britaniji, a 2018. godine preuzeti i funkciju generalnog direktora kompletne grupacije.

I danas se sjeća trosatnog intervjua za posao, koji kako kaže, u početku i nije bi obećavajući, jer, rekli su mu, još prije zvaničnog razgovora, da je previše mlad. No, dan kasnije, obaviješten je da je dobio posao.

„Vjerovatno je presudila moja odlučnost“, kaže.

Intervju nije bio tipičan, od toga da li će dobiti posao, bilo mu je važnije, prisjeća se, da uspostavi dijalog, uvjeri se je li Moroso pravo okruženje za njega i da li će u njemu dobiti priliku da uči i profesionalno se razvija.

„Nisam se bojao da li ću dobiti posao ili ne. Znao sam: ako mi se ova vrata ne otvore, pokucat ću na još 200. Jedna će se otvoriti“, govori on.

Za mlade ljude koji tek odlučuju o svojim karijerama poručuje da se ne obeshrabre kada ih zadese teški trenuci, jer će ih uvijek biti. Ali je važno i tada, kaže, zadržati smirenost i sačekati svoju priliku.

„Na početku, pogotovo, nije mi bilo najvažnije da nađem posao svog života. Znao sam da će za to trebati vremena. Ali bilo mi je jako važno da nađem posao u kojem mogu izaći iz svoje zone komfora i što prije naučiti pravila igre u ovom poslu.  

Moroso je kaže, bio prvi pravi početak.

„U kompaniju sam ušao sa 27 godina, a iz nje odlazim sada, sa 44. Neizmjerno sam zahvalan na povjerenju koje mi je ukazano. Dali su mi da vodim firmu u izazovnim vremenima. Kroz zajednički rad naučio sam koliko je važno ostati čovjek – pošten čovjek, u svakoj situaciji. To je, vjerujem, jedno od najvrjednijih životnih učenja koje sam mogao ponijeti iz jednog obiteljskog biznisa. Iako je riječ o sektoru vrhunskog luksuza, oni su ostali jedna istinska porodica, sa velikim poštovanjem prema drugim ljudima.

Imao sam priliku i proputovati svijet. Upoznao sam nevjerovatne ljude. Među njima i mnoge naše ljude u dijaspori koji su izuzetno uspjeli u životu. I to mi je dalo mogućnost da se oblikujem kao osoba. Ništa od toga ne bih postigao bez Morosa“, kaže Eškerica.

Kako se dizajn mijenjao zadnjih 15 godina

Kroz sve godine rada, svjedočio je, priča nam, kako se svijet dizajna mijenja i unapređuje globalno.

„Dizajn prije 10, 15 godina je bio više kao neki daleki luksuz. Kao nešto što ne poznajemo. Daleko od nas. Ali sada, on ne samo da je poznat ljudima, kupcima, on je i nešto što se očekuje. I nije više samo proizvod važan, ljudi žele iskustvo. Što mi je jako interesantno, jer sa dizajnom objašnjavamo i dijelimo naše vrijednosti. Mislim da je danas dizajn mnogo više u vrijednostima i u proizvodu nego što je bio ranije. Prije je bio samo proizvod. Ljudi su puno manje znali o tome.“

Pred njim je sada novi poslovni izazov. Usmjeriti brend Valcucine prema novim uspjesima.

Osim što je na tržištu sinonim za inovaciju, Valcucine ima i reputaciju marke koja drži do ekološki osvještene proizvodnje i ergonomskog dizajna. Staklena verzija, predstavljena 2006. godine, bila je prva kuhinja ikada koja se može 100% reciklirati.

Zašto sam odlučio raditi za Valcucine

 „Mnogo firmi danas priča o održivosti, dok je o njoj Valcucine počeo pričati prije 30 godina – u vrijeme kada niko o tome nije govorio. I to je jedan od razloga zašto sam na kraju istinski htio da radim za ovu kompaniju.

Kada uđeš u nju, to je prelijepo okruženje. Biblioteke, slike, veliki park… Sve je priroda. I nije ovdje samo riječ o kuhinji, nego cijelom načinu života“, pojašnjava Eškerica, te pojašnjava šta je danas presudno da bi se jedna firma, osim kvalitetom, uspjela nametnuti i pronaći svoje mjesto na velikom tržištu.

„Mnoge firme misle da način na koji posluju u svojoj zemlji je isti na koji trebaju poslovati u nekoj drugoj zemlji. I to je često prva greška koja se napravi.

Poslovati u Kini je drugačije nego poslovati u Japanu. Poslovati u Australiji je drugačije nego poslovati u Indiji. Znači, treba biti “pri zemlji”. I poslušati određeno tržište, shvatiti njegove potrebe i raditi prema njima.

Druga stvar, ono što mislim da je najvažnije – kao firma, ali i kao pojedinac – je biti autentičan. Moraš biti istinski ono što jesi. I jako je važno ne prodavati samo proizvode, nego objasniti koje su tvoje vrijednosti. Jer ljudi prvo kupuju vrijednosti, pa tek onda proizvode“, napominje.

Tržište luksuza ne funkcioniše na kratkoričnim strategijama

Tržište luksuza ne funkcioniše na kratkoročnim  strategijama, već se one grade da bi bile dugoročne, a u osnovi svega je veliko poštovanje i povezanost sa kupcima.

Danas kada se osvrne na karijeru i na sve ono što je postigao, kaže, kako nije uvijek imao mnogo veće talente u odnosu na druge, ali jeste mnogo veću odlučnost.

„Nikad nisam imao plan B. Nisam imao familiju ili nekoga iza leđa, morao sam uspjeti. Nisam sebi mogao dozvoliti da ne budem motivisan. Uvijek sam imao ogromnu motivaciju. Danas sam zadovoljan čovjek, jer sve što sam naučio, naučio sam uz rad i zahvaljujući ovom sektoru sačuvao svoje ljudske vrijednosti.

Izlazak iz opkoljenog Sarajeva

U BiH danas dolazi često. Sjeća se decembra 1992.godine, kada je otac ispratio majku i njega sa posljednjim konvojem UN-a iz opkoljenog Sarajeva. Iako je plan bio da dođu do Kanade, vizu nisu mogli dobiti, pa su iz Zagreba otišli u Italiju, gdje im je dom pružila jedna italijanska porodica. Majka, inače ekonomistica, zaposlila se u jednoj tvornici, i korak po korak, polako su, kaže, organizovali život u Italiji.

„Ne mislim da je moje iskustvo bilo teže ili gore od iskustva nekih drugih. Što više godine prolaze i duže živim vani, više se osjećam Bosanac.

Jako sam ponosan na svoju zemlju, svoj grad, svoje ljude“, kaže Damir koji prati i uspjehe bh. drvne industrije.

Drvna industrija BiH

„Vezan sam za nju. Moj otac je bio profesor na Šumarskom fakultetu u Sarajevu, tako da sam rastao okružen tom kulturom. Drvna industrija u BiH radi jako dobro. Sve je jača. Postoje bh. brendovi koji su se već pozicionirali na inozemnom tržištu. Što se tiče industrije generalno, mislim da treba da budemo ponosni na sebe i da se ne krijemo iza rečenica kao što su: “Mi smo mali.” Ne treba tako razmišljati. BiH ima ogroman potencijal. Sirovinu, ruke, ali joj treba sistem i strateško vođstvo. Treba, ne biti arogantan, ali biti ponosan na sebe“, kaže Damir na kraju razgovora.

(TIP/Izvor: Forbes BiH/Autorica: Amela Keserović Polić)