U Memorijalnom centru u Potočarima, 11. jula 2025. godine, obilježena je trideseta godišnjica genocida nad Bošnjacima u i oko Srebrenice, u okviru koje su ukopane posmrtne ostatke sedam identificiranih žrtava. Obraćajući se prisutnima, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović istaknuo je značaj ovog datuma za cijelu zemlju i svijet.

Prenosimo obraćanje člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića u Srebrenici:

˝Danas, u Potočarima, obilježavamo tridesetu godišnjicu genocida počinjenog nad Bošnjacima u i oko Srebrenice. S tugom i poštovanjem ispraćamo na vječni smiraj posmrtne ostatke još sedam nevinih žrtava genocida nad Bošnjacima i iskazujemo duboko saosjećanje s porodicama žrtava genocida. Prije tri dana, u New Yorku, prvi put u organizaciji Generalne skupštine Ujedinjenih nacija (UN), obilježen je Međunarodni dan sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici.

Hvala svim državama koje su podržale usvajanje Rezolucije koja je važna ne samo za Bosnu i Hercegovinu, već i za cijeli svijet. Implementacija Rezolucije je počela. U narednom periodu, dokle god bude postojala ljudska civilizacija, 11. juli će biti Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici.

Prošlo je trideset godina od počinjenog genocida koji je kulminacija barbarske agresije na međunarodno priznatu državu Republiku Bosnu i Hercegovinu. Trideset godina od završetka udruženih zločinačkih poduhvata protiv Republike Bosne i Hercegovine, utvrđenih presudama suda Ujedinjenih nacija. Trideset godina od nezapamćenih masovnih ubistava, mučenja, progona, istrebljenja, deportacija i prisilnog premještanja, kršenja zakona i običaja ratovanja i širenja terora među civilnim stanovništvom. Trideset godina traganja za posmrtnim ostacima i iskopavanja grobnica žrtava genocida. Trideset godina suočavanja sa zastrašujućim posljedicama genocida. Trideset godina bola, tuge i patnje. Trideset godina borbe za istinu i pravdu. Trideset godina borbe protiv negiranja i relativiziranja genocida. Trideset godina hrabre i nepokolebljive borbe Majki Srebrenice. Trideset godina borbe za sigurniju budućnost svih ljudi.

Sveobuhvatna i planska priprema za izvršenje genocida nad Bošnjacima trajala je godinama.

 Srbijanski režimski mediji su godinama prije genocida Bošnjake nazivali “fundamentalistima”, “ekstremistima”, “teroristima”, “izdajnicima” i drugim pogrdnim imenima. Miloševićev režim je putem masovnih medija distribuirao otrovni sadržaj. Stepen indoktrinacije je bio toliki da je čak i jedan poslanik u Skupštini Srbije javno poručio da “za jednog Srbina treba ubiti 100 Muslimana”.

Poseban cilj genocidne propagande bio je da se Bošnjaci demoniziraju i kompromitiraju u očima Zapada.  Ovaj prljavi cilj diskreditiranja Bošnjaka na Zapadu ponovo je aktiviran. Zato Zapad i Bosna i Hercegovina ovaj put moraju veoma ozbiljno i na vrijeme shvatiti namjere ponovnog pokretanje manipulantske i opasne propagande koja je 1990-ih godina uzrokovala katastrofalne posljedice. Nažalost, u godini kada obilježavamo tridesetu godišnjicu genocida nad Bošnjacima, ponovo smo svjedoci monstruozne i zastrašujuće propagande protiv Bosne i Hercegovine – države koja je važan i pouzdan dio Globalne antiterorističke koalicije. Ne zaboravimo, upravo je bestijalna politička i medijska kampanja bila uvod u jedini genocid u Evropi nakon Drugog svjetskog rata –  genocid nad Bošnjacima.

Zločin genocida nad Bošnjacima nije bio historijska slučajnost. On je planiran, organiziran, finansiran i brutalno izvršen.

Znam da i danas ima onih koji ne vole da čuju istinu o ulozi rukovodstva Republike Srbije, na čelu sa Slobodanom Miloševićem, u počinjenju genocida.

Moja obaveza je da o tome javno govorim. Zato, posebno skrećem pažnju na sljedeće činjenice:  

-agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu pokrenuta je iz Beograda;

-bez vojne, logističke, finansijske i druge podrške iz Beograda ne bi bilo moguće izvršenje genocida u i oko Srebrenice;

-kadrovskom politikom i aktivnostima paravojske tzv. Republike Srpske, od 1992. do kraja 1995., rukovođeno je iz Beograda, iz Generalštaba Vojske Jugoslavije (VJ);

-originali zapisnika Vrhovnog savjeta odbrane Savezne republike Jugoslavije svjedoče da je tadašnji predsjednik Srbije znao za počinjenje genocida nad Bošnjacima;

-na sastanku Vrhovnog savjeta odbrane u Beogradu, 25. augusta 1995., predsjednik Srbije je ratnog zločinca Ratka Mladića dočekao kao heroja i čestitao mu na “vojnom uspjehu”.

Rukovodstvo u Beogradu je znalo da je agresorski rat protiv Republike Bosne i Hercegovine suprotan međunarodnom i nacionalnom pravu. O tome, između ostalog, svjedoči i izjava člana Vrhovnog savjeta odbrane, Momira Bulatovića, koji je rekao: ako ovi zapisnici padnu u ruke stranaca, deset godina će nas držati pod sankcijama. Svijet mora znati ove činjenice.

Bosna i Hercegovina se ne može braniti šutnjom, već argumentiranim i odlučnim kazivanjem istine. Istinu o ulozi srbijanskog režima Slobodana Miloševića moramo govoriti ne samo zbog prošlosti, već i zbog sadašnjosti i budućnosti.

Aktuelno rukovodstvo Srbije treba izvući dugoročnu pouku iz presude Međunarodnog  suda pravde kojom je ova država osuđena da je prekršila Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida. Pozivam rukovodstvo Srbije da suštinski odbaci politiku ugrožavanja nezavisnosti i suvereniteta Bosne i Hercegovine, kao i drugih država u regiji. Pozivam rukovodstvo Srbije da gradimo međudržavne odnose na bazi ravnopravnosti i međusobnog poštovanja. To je zajednički interes građana Bosne i Hercegovine i Srbije.

Trideset godina poslije počinjenog genocida, suočimo se i dugoročno razmislimo o nekoliko ozbiljnih i upozoravajućih činjenica.

Prva, ideologija i politika koje su dovele do genocida još prijete i ne smiju se podcjenjivati. Druga, Bošnjaci kao narod nisu otklonili opasnost od novog genocida.I treća činjenica, zločin genocida može zaustaviti samo jaka država i ljudi koji su spremni da je brane.

Uprkos počinjenom genocidu i izvršenoj agresiji nismo se predali, nismo poklekli i nikada nećemo.  Mir nije siguran ako ga ne branimo. Istina nije neuništiva ako je ne pamtimo i ne čuvamo. Pravde nema ako se za nju ne borimo.

Na kraju, još jednom upućujem riječi poštovanja, saosjećanja i solidarnosti prema porodicama žrtava genocida˝.

(TIP)