Njemački političari često govore: “Rad se mora isplatiti.” No sve više zaposlenih s punim radnim vremenom ovisi o državnoj pomoći. Novo povećanje minimalca neće donijeti promjene.

Kancelar Friedrich Merz prošle je sedmice izašao za govornicu Bundestaga kako bi, u svom tipično direktnom stilu, iznio stav vlade o, kako je rekao, jednom od sljedećih velikih prioriteta svoje vlade: namjeri da reformira naknadu za dugotrajno nezaposlene, odnosno “Bürgergeld” (“građanski dohodak”), piše DW.

Izrekao je i poznatu frazu o radu za kojom često posežu konzervativci: rad, tvrdi, mora biti isplativ. Merz, kako je rekao, želi osigurati da građani u Njemačkoj ponovno mogu postati svjesni toga kako se njihov trud isplati te da se ponovno primjenjuje načelo plaće povezane s učinkom.

“Bürgergeld” je uvela prošla socijaldemokratsko-zeleno-liberalna vlada i od tada se nalazi na udaru Merzove Unije CDU/CSU da se radi previsokoj naknadi koja zapravo niti ne potiče primatelje da se zaposle jer im to ne bi značilo i više prihode.

No Merzovu izjavu donekle je oslabila statistika objavljena nekoliko dana ranije: u 2024. godini oko 826.000 zaposlenih osoba ovisilo je o socijalnim naknadama, odnosno o “Bürgergeldu”.

To predstavlja porast od oko 30.000 u odnosu na 2023. godinu — prvi put da se broj zaposlenih osoba koje primaju dodatnu pomoć povećao od 2015. Godine kada je u zemlju ušlo preko miliom izbjeglica iz Sirije.

To je, možda ne slučajno, bila i godina kada je Njemačka uvela prvu osnovnu minimalnu plaću. I tada je više od milion radnika i dalje ovisio o državnim podrškama, a taj se broj od tada kontinuirano smanjivao. Te dodatne naknade državu su 2024. godine stajale gotovo 7 milijardi eura, osjetno više nego 5,7 milijardi koje je država za te svrhe isplatila 2022. godine.

Vlada je te podatke obznanila na zahtjev zastupnika Cem Incea iz stranke Ljevica, koji je za DW izjavio: “Neprihvatljivo je da stotine hiljada građana ovise o državnoj pomoći unatoč tome što su zaposleni. To znači da poreznim novcem podržavamo niske plaće i održavamo eksploataciju rada.”

Povećanje minimalne plaće

Ince vjeruje da ti podaci pokazuju kako je minimalna plaća u Njemačkoj jednostavno preniska. Iako ju je prethodna vlada znatno povisila i to na 12 eura početkom 2023. Od tada je povećana samo minimalno, na trenutnih 12,82 eura po satu.

Prošle sedmice je Državna komisija za određivanje minimalne plaće, koja se sastoji od predstavnika udruga poslodavaca i sindikata, objavila da će se minimalna plaća povećati u dvije faze: na 13,90 eura 1. januara 2026. godine, a zatim na 14,60 eura godinu dana kasnije. To je manje od 15€ što je Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD), manji partner u demokršćansko-socijaldemokratskoj vladi Friedricha Merza,  izrazila kao cilj.

Helena Steinhaus, osnivačica kampanjske grupe “Sanktionsfrei” (“Bez sankcija”), koja podržava ljude koji žive od naknada, kaže da ova mala povećanja minimalca nisu pratila rast stanarina i troškova života u posljednjih nekoliko godina. Tako je npr. prosječna stanarina stana u Njemačkoj, na primjer, porasla je prošle godine za 4,7 %, a u Berlinu čak za 8,5 %.

“Rekla bih da je to odgovor na pitanje zašto sve više ljudi mora nadopunjavati svoje prihode jer minimalna plaća, čak i kad se radi puno radno vrijeme, ne pokriva ono što bi trebala pokrivati”, kaže Steinhaus.

Problem rada na nepuno radno vrijeme

Međutim, neki ekonomisti tvrde da visina minimalne plaće ima malo veze s brojem zaposlenih osoba kojima je potrebna državna pomoć kako bi podmirili troškove života.

“Treba ukazati na da većina tih ljudi ne radi puno radno vrijeme. Većina njih je na daljnjem usavršavanju ili radi skraćeno radno vrijeme”, kaže Holger Schäfer, viši ekonomist za tržište rada u Njemačkom ekonomskom institutu u Kölnu (IW).

“Minimalna plaća im tu neće pomoći jer razlog zbog kojeg ti ljudi ne mogu živjeti od svojih prihoda nije niska satnica, već mali broj radnih sati”, dodaje.

Brojke to potvrđuju: prema najnovijim podacima Savezne agencije za zapošljavanje, od 826.000 radnika koji primaju naknade, samo oko 81.000 ih radi puno radno vrijeme.

Čak je i socijaldemokratska ministrica rada i nova dopredsjednica stranke Bärbel Bas nedavno upozorila na problem masovnih prevara vezanih uz smanjeno radno vrijeme i državne nadoknade. Posrednici masovno dovlače radnike iz siromašnijih EU zemalja poput Rumunije i Bugarske, zapošljavaju ih na smanjeno radno vrijeme i minimalnu satnicu i onda od države ubiru nadoknadu koja se isplaćuje ako građani radom ne mogu pokriti egzistancijalni minimum. To je trik jer građani EU-a ne mogu samo tako doći u Njemačku i zatražiti socijalnu pomoć ali u ovom slučaju slove kao zaposleni pa se to na njih ne odnosi.

No to nije opravdanje za niske plaće, inzistira na svom narativu zastupnik Ince.

“Činjenica je: trenutna minimalna plaća je plaća siromaštva! Poslodavci se tu ne mogu izvući”, zaključuje.

“Broj ljudi koji primaju dodatne naknade u velikoj mjeri ovisi o niskim plaćama. Jedan od mojih nedavnih upita pokazao je da ni ljudi koji rade puno radno vrijeme za minimalnu plaću ne mogu si priuštiti pristojan smještaj u polovici velikih njemačkih gradova i ovise o finansijskoj podršci”, tvrdi zastupnik stranke Ljevica.

Porast siromaštva

U svakom slučaju, kako tvrdi Steinhaus, razlog zbog kojeg mnogi rade samo na pola radnog vremena jednostavan je: imaju djecu ili druge članove porodice o kojima se moraju brinuti, a u mnogim njemačkim gradovima nedostaje infrastruktura za brigu o djeci. IW je prošle godine izračunao da 306.000 djece mlađe od tri godine u Njemačkoj nema mjesto u jaslicama ili vrtiću, iako na to imaju zakonsko pravo.

Studija Instituta za istraživanje zapošljavanja (IAB) iz 2021. pokazala je da što radnici imaju više djece, to je veća vjerovatnoća da će im trebati državna pomoć. Ince, zastupnik Ljevice, ustvrdio je da bi veća ulaganja države u povećanje broja mjesta u dječjim vrtićima “omogućila mnogim ljudima da izađu iz zamke rada na pola radnog vremena”.

Unatoč svemu, Schäfer tvrdi da povećanje minimalne plaće nije rješenje i da bi moglo imati suprotan učinak.

“Situacija bi se mogla pogoršati ako preduzeća smanje potražnju za radom zbog većih troškova”, rekao je za DW.

Na probleme koje bi sa sobom mogao donijeti novi minimalac su upozorili i poljoprivrednici koji su poručili da sezoncima ne mogu plaćati njemačku minimalnu satnicu. 

Steinhaus ne vjeruje u ovu argumentaciju.

“Udruženja poslodavaca iznose taj argument već deset godina, ali u tih deset godina se to nije niti jednom pokazalo tačnim”, rekla je te dodala: “Naravno, postoje neka preduzeća kojima je teško kad se minimalna plaća poveća, ali mnoga preduzeća profitiraju od činjenice da mogu jeftino zapošljavati ljude.”

Merz i reforma socijalne pomoći

Ekonomist Schäfer također vjeruje da je nedavni porast broja građana koji trebaju pomoć kako bi preživjeli relativno malen i da je opći silazni trend od 2015. i dalje prisutan. Prošlogodišnji porast, tvrdi, vjerovatno ima više veze s općim privrednim uvjetima na tržištu rada.

Merz će, u međuvremenu, vjerovatno nastaviti sa svojim planovima reforme sistema naknada za nezaposlene kako bi više ljudi ušlo na tržište rada, čak i ako će nekima od njih ipak trebati državna pomoć.

“Nažalost, Merzovi argumenti o radu idu u pogrešnom smjeru”, kaže Steinhaus te dodaje:

“Kad kaže: ‘rad se mora isplatiti’, misli da treba smanjiti naknade za nezaposlene. No minimum potreban za život ne ovisi o tome koliko zarađuju siromašni radnici. Oni bi trebali zarađivati više, tu nema dvojbe. No jednostavno smanjivanje pomoći je kontraproduktivno i stvara konkurenciju među najsiromašnijima.”

(TIP/Izvor: DW/Foto: Ilustracija/N1)