Nakon 17 godina provedenih u Turskoj, Samir Vildić vratio se u Bosnu i Hercegovinu, gdje je pokrenuo nekoliko uspješnih firmi. Sada kada vrati vrijeme unazad, uviđa razlike u poslovnim prilikama u BiH koje vladaju danas.

„Mala smo država, mala sredina u kojoj tri kilometra napravljenog asfaltiranog puta na Karauli znači nešto. Možda svakodnevno ne uočavamo promjene, ali one se dešavaju kako u izgradnji infrastrukture, tako i u poduzetničkom ambijentu i otvaranju novih firmi, kaže Vildić.

„Najviše me raduje što su mladi sve više i više zainteresirani za osnivanje svojih biznisa, i bojim se da ćemo za deset godina morati praviti neke nove konferencije sa temom: „Nije poduzetništvo za svakoga“. Nadam se će doći i to vrijeme, ali evo, to su te neke možda male promjene, ali koje zaista znače mnogo jer mijenjamo DNK društva.“

Ekonomski fenomen malih sredina u BiH

Mali gradovi u Bosni i Hercegovini kriju značajan broj milionera, pokazuje statistika, koju je objavio upravo Vildić. Živinice, jedna od najrazvijenijih sredina u zemlji, istaknuta je kao primjer gdje se nalazi više od 150 registrovanih milionera. Ali, poduzetni ljudi koji sa svojim firmama prave milionske promete ne žive samo u Živinicama, već i u Širokom Brijegu, Kaknju, Tešnju…Na pitanje – kako objašnjava ekonomski fenomen malih sredina u BiH, kaže: „Nije trebalo mnogo da dođemo do tih podataka. Statistiku smo uradili prije svega da pokažemo da zaista u našem društvu postoji mnogo uspješnih firmi, i da je mnogo novca u opticaju upravo ovdje, na našem tržištu. Ne moramo mi uvijek tražiti fondove po Berlinu, Evropskoj Uniji, možemo te fondove tražiti po Kalesiji, Živinicama, Kaknju. Za primjer smo naveli Živince i Kakanj. Napravili smo njihovu usporedbu. I mogli samo samo da brojimo one novce koji su registrirani, tako da je mnogo više od tih 150 milionera u Živinicama i u drugim gradovima. Međutim, zaista je mnogo i drugih sredina u BiH, koje su isto tako jako razvijene“.

Za primjer navodi Gradačac, kraj sa mnogo uspješnih privrednika, koji kako kaže, ostvaruje veći izvoz od Tuzlanskog kantona.

 „Gradačac je specifičan sam po sebi, zatvorena sredina, većinom izvozno orjentirana, zbog toga se možda previše i ne hvale svim tim uspjesima“, govori nam.  

Jedan tamošnji privrednik, prisjeća se Vildić uz osmijeh, u šali je rekao: „Zamislite šta bismo tek uradili da smo završili ekonomske škole.“

„Kao društvo se polako obrazujemo. A, sa svakom novom generacijom, taj uspjeh samo raste. I to je ohrabrujuće, jer te ljude, privrednike koji su od ništa uspjeli napraviti nešto, naslijedit će nove generacije, njihovi sinovi, koji su završavali škole u BiH i inozemstvu.“

Sagovornik se kroz posao susreće sa mladim ljudima, čuje i razumije i njihove želje za pokretanjem posla ali i dileme i strahove. U BiH, zemlji u kojoj birokratija djeluje kao labirint bez izlaza, ne nedostaju talentovani, vrijedni mladi ljudi, već mehanizmi podrške.

„Mislim da je potrebno praviti mehanizme koji pomažu i daju podršku mladim ljudima koji se bave poduzetništvom. To zaista nedostaje u našoj državi. Ta podrška ne znači uvijek materijalnu podršku u smislu da mu se nešto pomogne, naravno ona je značajna. Međutim, nekada bi podrška bila i značajnija u tome da mu se pokaže put, da se edukuju mladi ljudi, da im se govori o poduzetništvu, da im se pokaže na koji način mogu izaći na strano tržište, jer to zaista nije teško danas, barem u ovom globalnom svijetu gdje je dostupno sve. Mnogo puta oni se gube, često vidimo zaista dobrih ideja koje ne mogu da se pokažu. Mislim da nedostaje tih mehanizama i da ih država treba stvarati više nego mi kao privatni sektor. Naravno, i mi tu možemo dosta da doprinesemo, jer evo, kada bi danas svi privrednici u BiH dali sebi za zadatak da podrže samo po jednog mladog poduzetnika, mislim da bi već naredne godine imali veliki napredak”, govori on.

No, koliko su veliki danas voljni pomoći malima u biznisu, pitamo ga:

„Mi imamo velike privrednike, ali nemamo velike poduzetnike. Taj poduzetnički duh ne nedostaje samo među mladim ljudima, on nedostaje i među privrednicima. Mislim da je potrebno poraditi na poduzetničkom duhu i među privrednicima, i tek onda možemo pričati o nekoj volji da oni pomognu i mlade poduzetnike. Volja sigurno postoji za dobre projekte. Treba znati i prići ljudima i predstaviti svoj projekat i ideju. Svakodnevno svjedočimo da neki naši privrednici pomažu mlade poduzetnike, međutim, opet ću se vratiti na poduzetnički duh. Na njemu treba posebno poraditi“, kaže sagovornik.

U proteklim mjesecima, u javnom diskursu, osim političkih i sigurnosnih pitanja, u fokusu je i tema o njenim prirodnim resursima koji bi u narednim godinama mogli biti interesantni inozemnim investitorima.

„Po površini BiH je veća država od Holandije. Međutim, Holandija je danas druga država po izvozu poljoprivrednih proizvoda. Trebamo stvarati nove prilike za nove tehnologije i nove vrijednosti, ali se kao država trebamo vratiti našoj tradicionalnoj proizvodnji, od namještaja, energetike, poljoprivrede…“, zaključuje Vildić.

(TIP/Izvor: Forbes BiH/Autorica: Amela Keserović PolićFoto:  Forbes BiH)