U vremenu kada se mladi ljudi često suočavaju s ograničenim mogućnostima i preprekama u akademskom napredovanju, priča Lemane Spahić, najmlađe doktorice nauka u Bosni i Hercegovini, inspirativan je primjer kako znanje, posvećenost i vizija mogu otvoriti vrata izvan svih očekivanja. Ova izuzetna naučnica ne samo da je postigla jedan doktorat, nego je 2025. godine završila i drugi, čime je, prema dostupnim podacima, postala jedini dupli doktor tehničkih nauka u BiH – i najmlađa takva osoba u regionu.

Svoj akademski put započela je na Internacionalnom Burch univerzitetu (IBU), gdje je osnovne i master studije Genetike i bioinženjeringa završila s maksimalnim prosjekom 10.0, kao zlatni student. Već tada se isticala kao izvanredan talenat, ali to je bio tek početak.

Prvi doktorat završila je 2024. godine s temom „Primjena vještačke inteligencije za interpretaciju ultrazvučnih snimaka i klasifikaciju neuroloških poremećaja fetusa“, kroz koji je razvila inovativno rješenje TrueAId, koje je BiH prvi put dovelo do nominacije za prestižnu nagradu World Summit Awards za najinovativnije digitalno rješenje u zdravstvu.

Kao stipendistica prestižnog Marie Sklodowska Curie DECODE ITN projekta, Lemana je nastavila istraživački put na drugom doktoratu pri Univerzitetu u Kragujevcu. Tamo je 2025. godine doktorirala s temom „Multiscale modeling of atherosclerotic plaque progression using agent based modelling“.

Pored akademskih postignuća, Lemana je aktivna i na stručnom, institucionalnom i mentorskom planu: vodi razred za mlade naučnike pri IANUBIH, generalni je sekretar DMBIUBIH te učestvuje u izradi međunarodnih standarda za post-tržišni nadzor medicinskih uređaja kroz IEEE radne grupe P2727 i P2727.1.

Njeno iskustvo uključuje i angažmane u industriji: od pripravnice u Verlab laboratoriji, preko šefice laboratorije za molekularnu dijagnostiku, do pozicije više stručne saradnice na Verlab Institutu, gdje se bavi istraživanjima u biomedicinskom inženjeringu i primjeni visokoperformantnog računarstva (HPC).

Sa preko 80 objavljenih naučnih radova, brojnim priznanjima (uključujući drugo mjesto na AIIC Roma 2024. za najbolju doktorsku disertaciju), te učešćem u izradi četiri univerzitetska udžbenika u izdanju prestižnog Springera, Lemana Spahić se već sada svrstava u red vodećih mladih naučnika regiona.

Iako je imala ponudu za postdoktorski angažman u Dubaiju, odlučila se vratiti u BiH. Njena vizija je jasna – graditi domaću naučnu i zdravstvenu infrastrukturu i učiniti rješenja iz oblasti vještačke inteligencije dostupnim i korisnim za zdravstvo i cjelokupno društvo kako Bosne i Hercegovine tako i šire.

Postali ste najmlađa doktorica nauka u BiH, a sada i najmlađa s dva doktorata iz tehničkih nauka – šta Vas je vodilo tom izuzetno zahtjevnom putu?

“Vodila me prije svega znatiželja, ona duboka, iskonska potreba da razumijem svijet i kompleksne sisteme, otkrijem zakonitosti koje ih pokreću i pronađem načine da to znanje pretočim u rješenja koja imaju stvarni uticaj. Marie Curie je jednom rekla: „Ništa u životu ne treba se bojati, samo treba da se razumije. Taj citat me pratio i podsjećao da se iza svakog izazova, neizvjesnosti ili straha krije dublja istina koju vrijedi istražiti i da se svaki strah može transformisati u spoznaju ako ga sagledamo kroz prizmu znanja. Tehničke nauke nisu samo zbir formula i modela, one su sredstvo za razumijevanje stvarnosti, a razumijevanje je uvijek prvi korak ka promjeni. Dva doktorata su za mene prije svega simbol kontinuiteta učenja i dokaza da su upornost i autentična motivacija važniji od okolnosti. Nisam tragala za titulama, već za odgovorim, a svaki korak na tom putu bio je vođen dubokom radoznalošću, željom da doprinesem i da pomjerim granice. Znanje mi nije samo bilo cilj, već snaga, utočište i kompas u trenucima kada put nije bio jasno osvijetljen. Bilo je trenutaka sumnje i umora, ali nikada nisam pomislila da odustanem jer kada vjerujete u svrhu onoga što radite, napor prestaje biti prepreka, postaje alat izgradnje. Iza svake stranice disertacije, svakog istraživačkog koraka, stajala je jasna motivacija: kreirati nešto što ima vrijednost izvan akademskih zidova. Svaki istraživački izazov, svaka neprospavana noć I svaka dilema bili su dio jednog dubljeg procesa sazrijevanja, kako naučnog, tako i ličnog. Kao žena u tehničkim disciplinama, bila sam svjesna i simbolike tog puta. Moj cilj nije bio samo lični akademski napredak, već i stvaranje prostora za generacije koje dolaze, da vide da nauka nije ni muška, ni ženska, već univerzalna domena znatiželjnih i predanih. Vjerujem da znanje nije privilegija, već odgovornost, i upravo zato mi je važno da ono što radim ima širi društveni značaj. U konačnici, moje putovanje nije bilo vođeno ambicijom, već svrhom, a svrha je uvijek bila jednostavna: razumjeti više, kako bismo svi zajedno mogli da se plašimo manje i gradimo pametnije.”

Vaš doktorat na IBU rezultirao je razvojem TrueAId rješenja koje je međunarodno prepoznato – možete li nam objasniti kako funkcioniše i kakav potencijal ima u kliničkoj praksi?

“TrueAId je inteligentni sistem razvijen tokom mog doktorskog istraživanja na IBU, osmišljen kao alat za podršku kliničkom odlučivanju putem automatizovane analize 4D ultrazvuka. Temelji se na dubokim neuronskim mrežama s fokusom na interpretabilnost, što znači da ljekari ne dobijaju samo “odgovor”, već i jasan uvid u logiku i obrasce koji stoje iza predikcije. Posebna snaga TrueAId-a leži u njegovoj primjeni u prenatalnoj dijagnostici, sistem omogućava ranu detekciju rizika od neurorazvojnih poremećaja kod fetusa apsolutno neinvazivnim putem, oslanjajući se isključivo na obrasce ponašanja i pokrete fetusa. Ovakav pristup otvara prostor za nešto što je do sada bilo gotovo nezamislivo, identifikaciju visokorizičnih slučajeva još tokom trudnoće, uz mogućnost pravovremene medicinske intervencije, uključujući nadzor, terapiju i, u budućnosti, potencijalno i prenatalno liječenje. Time TrueAId ne samo da povećava preciznost i brzinu dijagnostike, već i redefiniše ulogu AI u perinatalnoj zaštiti, nudeći konkretan doprinos prevenciji, a ne samo detekciji bolesti. Njegova međunarodna prepoznatljivost proistekla je upravo iz tog spoja, vrhunske tehničke arhitekture, kliničke relevantnosti i etičke odgovornosti. Cilj je jasan: ne zamijeniti ljekara, već mu dati alat koji omogućava da donosi bolje, brže i informisanije odluke u najosjetljivijim fazama života.”

Kako izgleda balansiranje između naučno-istraživačkog rada, industrijskih angažmana i institucionalnih uloga koje imate?

“Balansiranje između naučno-istraživačkog rada, industrijskih angažmana i institucionalnih uloga zahtijeva više od upravljanja vremenom, zahtijeva jasno definisane prioritete, razumijevanje svrhe i međusobne povezanosti tih sfera. Svaka od tih sfera nosi svoje izazove, ali i jedinstvene vrijednosti. Istraživanje mi omogućava da ostanem u srcu inovacija, industrija me podsjeća na potrebu za primjenjivim i skalabilnim rješenjima, dok institucionalne uloge otvaraju prostor za sistemske promjene i strateški uticaj. Moj primarni fokus je primjena vještačke inteligencije u zdravstvu, s posebnim akcentom na unapređenje sigurnosti i performansi medicinskih uređaja, kao i optimizaciju dijagnostičkih procedura. U tom kontekstu, akademska sfera mi pruža dubinu, kroz saradnju sa industrijom i zdravstvenim ustanovama stečena znanja dobijaju dimenziju primjenjivosti i društvenog uticaja, a institucionalne uloge mi omogućavaju da se uključim u kreiranje politika, standarda i strategija koji određuju kako se nove tehnologije integrišu u zdravstveni sistem, ne samo tehnički, već i etički, regulatorno i ekonomski. Ključno je održati mentalnu jasnoću i znati kada biti fokusiran na mikro detalj razvoja, a kada preći u makro perspektivu strateškog odlučivanja. Ne vidim ove oblasti kao odvojene, već kao komplementarne aspekte jedne iste misije, a ono što sve ove sfere drži u ravnoteži jeste jasno definisana vizija: da nauka bude alat za dobro, i da tehnologija bude u službi čovjeka, ne obrnuto. U suštini, balans dolazi iz činjenice da sve što radim ima zajednički cilj, a to je doprinijeti razvoju znanja koje je relevantno, odgovorno i usmjereno ka stvaranju održivih i inkluzivnih tehnoloških rješenja. Taj osjećaj misije mi daje energiju i fokus, čak i kada je tempo intenzivan.”

Zašto ste odlučili odbiti postdoktorsku ponudu iz inostranstva i vratiti se u Bosnu i Hercegovinu?

“Odluka da odbijem postdoktorsku poziciju u inostranstvu nije bila laka, posebno zato što se radilo o ponudi iz izuzetno referentnog centra u Dubaiju na kolaborativnom projektu svih svjetskih vodećih svemirskih agencija sa vrhunskom infrastrukturom i mogućnostima za naučni rad u domenu primjene vještačke inteligencije u medicini. Ipak, u jednom trenutku profesionalnog razvoja prestanete se pitati samo gdje možete dalje učiti i počnete se pitati gdje možete najviše doprinijeti. Upravo to pitanje je bilo presudno. Bosna i Hercegovina, sa svim svojim izazovima, nudi i jedinstven prostor za stvaranje, povezivanje nauke, tehnologije i društva u svrhu sistemskih promjena. Vjerovala sam da znanje koje sam stekla kroz dva doktorata, međunarodnu saradnju i višegodišnje angažmane ne treba ostati zatvoreno unutar akademskih zidova niti preseljeno tamo gdje je naučno okruženje već formirano. Umjesto toga, odlučila sam da to znanje vratim tamo gdje može imati multiplikativni efekt, u zajednicu kojoj pripadam, i čiji potencijal još nije iscrpljen. Povratak nije bio motivisan nostalgijom, već strateškom vjerom u to da se ovdje može graditi drugačiji model, onaj u kojem se nauka ne posmatra kao izolovana disciplina, već kao alat za konkretan razvoj društva. Danas, kroz akademske, industrijske i institucionalne uloge, imam priliku ne samo da nastavim svoj istraživački rad, već da aktivno učestvujem u izgradnji mostova između znanja i primjene, između mladih talenata i stvarnih prilika. Vjerujem da promjene ne dolaze izvana, one nastaju iznutra, kada dovoljno ljudi odluči da djeluje tamo gdje je najpotrebnije. Za mene, to mjesto je upravo ovdje.”

Kakvi su trenutno najveći izazovi za mlade naučnike u BiH i kako ih prevazići – iz Vaše perspektive?

“Jedan od najvećih izazova za mlade naučnike u Bosni i Hercegovini jeste strukturna fragmentacija, nedovoljna povezanost između akademskih institucija, industrije i javnog sektora. Mladi istraživači često ostaju zatvoreni unutar akademskih okvira, bez jasne mogućnosti da svoje ideje pretoče u konkretne inovacije koje dopiru do tržišta ili društva. Dodatno, ograničen pristup finansiranju, nedostatak sistemske podrške za multidisciplinarne projekte i kompleksna administrativna infrastruktura često usporavaju razvoj karijere i onemogućavaju održiv istraživački kontinuitet. Iz moje perspektive, rješenje leži u gradnji snažnijih naučno-inovacionih ekosistema koji prepoznaju vrijednost mladih kao nosilaca promjena, ali i u razvoju mentorstva, internacionalne mobilnosti i lokalnih programa koji omogućavaju povezivanje s industrijom i zdravstvenim institucijama. Mladim naučnicima ne nedostaje znanje, već prilike – a te prilike se ne čekaju, već kreiraju kroz saradnju, proaktivnost i međusobnu podršku. Upravo to je jedan od mojih trenutnih fokusa kroz angažman na Verlab Institutu, kreiranje ekosistema za razvoj, napredak, povezivanje istraživanja i industrije i poticanje tranzicije istraživačkih rješenja u komercijalna sa realnim impaktom na širu zajednicu. Lično vjerujem da je važno djelovati paralelno na više nivoa, proizvoditi vrhunska istraživanja, ali istovremeno zagovarati sistemske promjene i pomagati drugima da pronađu svoj put. U vremenu kada granice između nauke, tehnologije i društva sve više blijede, najveći potencijal leži upravo u onima koji su spremni da razmišljaju interdisciplinarno i djeluju odgovorno i to su upravo mladi istraživači. Na nama je da im otvorimo prostor, ali i pokažemo da je moguće graditi karijeru izvrsnosti i unutar našeg konteksta.”

Koji su Vaši naredni ciljevi – naučni, profesionalni, ali i oni koji se tiču doprinosa društvu?

“Moji naredni ciljevi su višeslojni, ali svi proizlaze iz iste temeljne ideje: koristiti nauku i tehnologiju kao alate za konkretan i mjerljiv doprinos zdravstvu i društvu u cjelini. Na naučnom planu, nastavak mog istraživačkog rada fokusira se na primjenu vještačke inteligencije u medicini, s posebnim naglaskom na razvoj algoritama za ranu detekciju rizika, optimizaciju dijagnostičkih procedura i unapređenje sigurnosti medicinskih uređaja. Interesuju me kompleksni sistemi zasnovani na multimodalnim podacima, koji mogu podržati kliničko odlučivanje i omogućiti pametniju, sigurniju i efikasniju zdravstvenu zaštitu. Profesionalno, moj fokus je usmjeren na translaciju naučnih otkrića u praksu, povezivanje istraživačkog i industrijskog ekosistema kroz razvoj visokotehnoloških rješenja. Želim raditi na razvoju inovativnih tehnologija za digitalnu transformaciju i zdravstvo, posebno u domenu medicinskih uređaja, gdje interdisciplinarni pristupi mogu donijeti mjerljive koristi pacijentima i zdravstvenim sistemima. Vjerujem da je upravo to prostor gdje interdisciplinarna ekspertiza može generisati stvarni, sistemski uticaj – kako za naučnu zajednicu, tako i za širi tehnološki sektor. Paralelno, ambicija mi je da doprinesem oblikovanju globalnih inicijativa koje redefinišu standarde sigurnosti, efikasnosti i etike u razvoju i primjeni medicinskih tehnologija. Kada je riječ o mom doprinosu društvu, ostajem posvećena kreiranju strategija za naučni razvoj i jačanje istraživačkog ekosistema koji mladima omogućava dugoročni rast, relevantnost i međunarodnu prepoznatljivost. Posebno mi je važno biti vidljiv primjer da je moguće ostvariti vrhunsku naučnu karijeru, ostati profesionalno relevantan, i istovremeno djelovati unutar regiona te biti uzor djevojkama koje ulaze u tehničke i naučne discipline, da vide da im nauka pripada i da ih ništa ne sprječava da budu vrhunske, autentične i uticajne u toj oblasti. Vjerujem u liderstvo koje je zasnovano na znanju, integritetu i viziji. Moj cilj je da u Bosni i Hercegovini nastavimo stvarati okruženje izvrsnosti koje okuplja talente, generiše održive inovacije i redefiniše regionalni kapacitet za naučno-tehnološki razvoj, a svoju ulogu vidim u liderstvu u stvaranju zajednice u kojoj znanje, saradnja i hrabrost oblikuju održivu budućnost”, kaže u razgovoru za Forbes BiH Lemana Spahić.

(TIP/Izvor: Forbes BiH/Autor: Vedran Drljević /Foto: Lični arhiv)