Poodavno smo upozoravali da se tranzicija energetskog sektora F BiH nikako ne smije provoditi kroz ubrzano zatvaranje rudnika uglja i gašenje termoelektrana, bez obzira na sve pritiske i obećanja koja je neko nekome dao. Smanjenje proizvodnje električne energije iz naših termoelektrana mora pratiti izgradnja postrojenja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Tek kada se izgradi dovoljno kapaciteta iz obnovljivih izvora onda možemo gasiti pojedine termo blokove.

Dodatno, moramo i tu biti oprezni, ovih dana smo svjedoci izuzetno povoljnim uslovima za proizvodnju električne energije putem solarnih panela a mi električnu energiju nikada nismo više uvozili, sunce ne sija tokom noći. Ono gdje smo pogriješili jeste procjena kada ćemo od izvoznika postali uvoznikom električne energije. Ova godina je pokazala da mi već danas imamo deficit električne energije i da smo postali njen uvoznik, procjene od prije četiri godine su govorile da će to biti 2028. godine. Sve nam ovo govori kako smo brzo izgubili eneretsku nezavisnost bar po pitanju proizvodnje električne energije, a zapravo smo tek na početku energetske tranzicije.   

I onda kada nam daju zvanična pojašnjenja zašto je to tako i zašto će struja vjerovatno ponovno poskupjeti kažu da je uzrok nedostatak uglja i loša hidrologija. Loša hidrologija uzrokovana je „višom silom“ i na Boga se ne smijemo naljutiti. Kod uglja je sasvim drugačija priča, zašto nema uglja trebali bi biti krivi rudari, i valjda javnost na to treba pripremiti, pogotovo za vremena koja nam tek dolaze. Naravno, u svoj ovoj priči ni rudari nisu baš u potpunosti nevini, govorimo o upravama rudnika koji su najodgovorniji za stanje u rudnicima. Prozvodnja uglja u prva četiri mjeseca ove godine u rudnicima F BiH ostvarena je u iznosu od 71 % u odnosu na plan. Možemo je djelimično opravdati izuzetno lošim stanjem u rudnicima po pitanju opreme i radne snage, nedostak bilo kakvih značajnijih investicija u rudnike u proteklih 5 godina. Uglja će biti onoliko koliko se ulaže u rudnike. Međutim, nedostatak reorganizacije rudnika i prilagođavanje poslovanja nekim novim okolnostima odgovornost je uprava rudnika ali i vlasti.

Rudnici su godinama, a i trenutno, isporučivali ugalj termoelektranama po cijeni znatno ispod tržišne, zbog toga plaćaju kazne po tužbama Uprave za indirektno oporezivanje. Nadalje, rudnicima se pokušava nametnuti plaćanje akciza na gorivo kao da damper kamioni ili buldozeri koriste auto-puteve, dodatno komplicirajući poslovanje rudnika. I kao vrhunac svega, dokle god se ugalj od privatnih rudnika kupuje po cijeni višoj od onih iz državnih rudnika niko nema pravo ništa prigovoriti našim rudarima. Skoro je RMU Banovići imao ponudu da većinu svoje godišnje proizvodnje (55 %) isporučuje Elektroprivredi Srbije po cijeni od 13 KM/GJ, takav isti ugalj isporučuje se Elektroprivredi BiH po cijeni nešto višoj od 8,5 KM/GJ. Naravno da se odustalo od ovog ugovora pošto dodatnih 700 000 tona uglja godišnje RMU Banovići nema šanse kratkoročno obezbijediti. I tu dolazimo do glavnog problema, niko ne zna do kada i u kom obimu nam trebaju rudnici.

Promjena cijene električne energije, ono što je najinteresantnije za našu javnost, malo zavisi od rudara. Zavisi samo u onoj mjeri da sve ono što se manje proizvede električne energije iz uglja mora biti nadomješteno električnom energijom iz obnovljivih izvora ili iz uvoza, po znatno višim cijenama. Ova električna energija za naše uslove još uvijek je daleko skuplja nego što je to električna energija dobijena spaljivanjem uglja. Uzrok za to nije u troškovima njene proizvodnje. Investicioni troškovi u ubnovljive izvore, posebno solarne panele kao najzanimljivije za nas, su znatno niži nego prije nekoliko godina. Prije nekih 10 godina, prema pravilima FERK-a, kod određivanja cijene električne energije iz obnovljivih izvora utvrđeno je vrijeme otplate investicije u trajanju od 12 godina. Danas se ove investicije otplate za 5 godina. Ova razlika u dužini otplate investicije moguća je zbog povoljne cijene električne energije iz obnovljivih izvora kuju mi kao potrošači plaćamo. Od proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora danas, ali i u prošlosti, se pravi ozbiljan biznis rezervisan za pojedince. I nije problem što se u promovisanju obnovljivih izvora energije i dalje utrkuju svi, od nevladinog sektora, vlasti, parlamentaraca, lokalnih zajednica, kao da se time žele nekome dodvoriti ili pokazati. Problem je što vlast ništa ne čini na stabilizaciji rudnika a govori nam kako nam nedostaje uglja. Nešto tu ne štima, ili nije onako kako se predstavlja.

I na kraju, sve i da imamo dovoljnih količina uglja, pitanje je kako će naši termo blokovi funkcionisati, obzirom na njihovo stanje i stepen održavanja. Potenciranje priče o nedostatku uglja, koliko god ona bila tačna, kao uzroku lošeg stanja u elektro-energetskom sektoru može se povezati i sa prebacivanjem odgovornosti na rudnike i rudare ali i stvaranje okruženja za plasiranje priče o neophodnosti uvođenju plina u proizvodnji električne energije.

Kako će funkcionisati elektro-energetski sistem isključivo zavisi od vlasti i onih koji njime upravljaju, a sve ukazuje da će druga polovina ove godine za njih biti baš izazovna.

(TIP/Autor: dr.sc. Safer Demirović, dipl.inž.rudarstva/Foto: Ilustracija/FTV)