U malom selu Vukotići, nadomak Zenice, daleko od gradske buke, nastaju unikatni stolarski radovi koji plijene pažnju i emocije. Njihov autor, Mufid Kozlić, stolar bez vida, svakim rezom i dodirom dokazuje da granice postoje samo u glavi.

Rođen 1973. godine, Kozlić je mladost proveo u redovima Armije Republike Bosne i Hercegovine. Rat mu je 1995. godine oduzeo vid na desno oko, ali ne i volju za životom.

“S vidom na lijevo oko nastavio sam normalno živjeti. Osnovao sam porodicu i počeo nabavljati mašine za stolariju, što mi je bila velika želja”, prisjeća se Kozlić.

Njegov san o razvoju stolarije ubrzo je postao stvarnost. Potražnja za njegovim radovima rasla je iz dana u dan, a radionica u Vukotićima bila je sve punija. No, život mu je donio novi izazov – ablaciju mrežnice na jedinom oku koje mu je ostalo.

“Nakon operacije, nastupio je potpuni mrak. Trebalo mi je mnogo vremena da to prihvatim”, priznaje.

Ipak, nakon deset godina tišine i tame, dogodio se preokret. U njemu se probudilo sjećanje na miris drveta, toplinu materijala pod prstima i zvuk strojeva. Uz pomoć oca i brata, ponovno je ušao u radionicu i napravio maketu džamije.

“Mojoj sreći nije bilo kraja. Taj trenutak bio je prekretnica. Od tada svakim danom napredujem”, kaže Kozlić.

Prodajom maketa nabavio je novi alat koji mu je olakšao rad. Danas izrađuje drvene zdjele, makete, ukrasne predmete i funkcionalne kuhinjske dodatke. Prsti su mu postali oči, a dodir vodi kroz svaki rez. Sluh mu pomaže da razlikuje zvukove mašina, a osjećaj ga ne vara.

“Kažem da je ovo dar od Boga. Želim pokazati ljudima da je uz Božiju pomoć sve moguće”, poručuje.

Njegovi radovi krase domove širom Bosne i Hercegovine, a radionica u Vukotićima postala je mjesto stvaranja, mira i nove snage.

“U toj radionici živim jedan drugi život. Iako sam slijep, osjećam kao da vidim. I, hvala Bogu, do sada nije bilo ni jedne povrede”, kaže sa osmijehom.

Mufid Kozlić nije samo stolar – on je simbol snage, upornosti i ljubavi prema zanatu. Njegova priča nadahnjuje i poručuje da čak i u najdubljoj tami može zasjati svjetlost stvaranja.