Na pitanja zašto su lijekovi u Bosni i Hercegovini skuplji nego u regiji i šire, ko ih određuje i kontrolira, nismo dobili odgovor.

Irma Šuman je lijepog raspoloženja. Dok razgovaramo preko telefona, riječi joj prekida osmijeh. No, ne tako davno, bilo je potpuno drugačije. Irmi je dijagnosticiran karcinom dojke.

Bio je to šok kakav je teško opisati. Čekala ju je mukotrpna borba za ozdravljenje, a usred te borbe, paralelna borba sa zdravstvenim sistemom Bosne i Hercegovine.

„Hvala Bogu, završila sam s tim“, kaže Al Jazeeri Irma.

„Bilo je to grozno iskustvo, počev od saznanja da imate karcinom, pa do svog tog haosa koji je nastao zbog silne papirologije zbog koje ponekad nisam imala vremena niti razmišljati o tome da sam bolesna“, nastavlja Irma.

Cijena života 36.000 eura

Čim su joj na Onkološkog klinici Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu saopćili užasne vijesti, Irma je, kako sama kaže, doživjela još jedan, čak i veći šok.

„Onkolog se naslonio na radijator. Kao da mu je bilo nezgodno izgovoriti ono što je imao reći – lijek koji mi je trebao košta deset hiljada maraka (oko pet hiljada eura). To mi je predstavljalo veći šok od onog kada mi je rekao da imam karcinom“, priča Irma.

Za početak su joj trebale najmanje četiri terapije, ali se ispostavilo da je ipak trebala šest za bolji učinak. U apoteci Dina u Sarajevu joj je, pak, rečeno da potrebna imunoterapija ne košta deset, već 12.000 konvertibilnih maraka (oko 6.000 eura). Ukupno, nada u ozdravljenje koštala je 72.000 konvertibilnih maraka (oko 36.000 eura). Tu nadu održao je, ko drugi nego Pomozi.ba, koji joj je osigurao kompletnu terapiju.

„Prva reakcija mi je bila – ja to ne mogu. Nemam. Ljekar mi je savjetovao da se obratim Pomozi.ba, što sam i učinila. Lijek je bio odličan. Djelovao je“, kaže Irma.

Sada je, kaže dobro. No, da li bi bila da nije bilo akcije Pomozi.ba?

Mnogo irmi nema tu sreću. Čekajući da nađu hiljade konvertibilnih maraka, dobiju lijek ili milost od Fond solidarnosti Federalnog zavoda za zdravstveno osiguranje i reosiguranje BiH, koji je nadležan za refundiranje kupovine lijekova za oboljele od karcinoma, mnogi napuste ovaj svijet.

„To je sramota. Tuga za ovu zemlju u kojoj te ljekari šalju u Pomozi.ba ako želiš živjeti“, zaključuje Irma.

Zašto skup i efikasan lijek umjesto jeftinog i lošeg?

Mnogi lijekovi za najteže oboljele u BiH nedostupni su u apotekama, a i ako ih ima, njihova cijena je mnogo viša nego u zemljama regije i šire.

Primjera radi, lijek Keytruda od 200 mg u BiH košta 12.000 konvertibilnih maraka (6.000 eura), a u Turskoj 3.200 eura. Vidaza od 100 mg u Turskoj je 100, a u BiH 200 eura bez PDV-a i apotekarske marže. Tecentriq od 1200 mg u Turskoj je dvije hiljade eura, a u BiH 5.800 konvertibilnih maraka (2.900 eura). A lijek Tagrisso kompanije AstraZeneca, koji pokazuje odlične rezultate u liječenju karcinoma pluća, a čiji se dolazak u apoteke očekuje, u Sloveniji košta manje od 3.500 konvertibilnih maraka.

Pokazalo se da taj lijek prepolovljuje rizik od smrti od najčešće vrste raka pluća ako se uzima svakodnevno nakon operacije uklanjanja tumora, prema rezultatima kliničkog ispitivanja.

Sagovornica Al Jazeere Sanja Kriještorac, koja treba ovaj lijek, rekla nam je da je dobila informaciju da će, kada dođe u BiH, koštati – 13.500 konvertibilnih maraka (6.750 eura)!

Zašto? Ko određuje cijenu lijekova? Kontrolira li ih iko u Bosni i Hercegovini? A i ako ih ima u apotekama, zašto se toliko dugo čeka na njihovu registraciju i uvoz, ako su već davno odobreni u zemljama Evropske unije, SAD-u ili u bilo kojoj civiliziranoj zemlji?

Niti jedan od ovih odgovora Al Jazeera nije dobila.

Sarajevski ogranak kompanije Amicus, koji je registrirao lijek Tagrisso u BiH, nije odgovorio na naš upit do završetka pisanja teksta. U apoteci Dina, koje se, slučajno ili ne, gotovo uvijek spominju u ovom kontekstu, kao apoteka koje ima najviše skupih lijekova za teško oboljele, niko nije odgovarale na telefonske pozive.

Odgovorila nije niti Agencija za lijekove Bosne i Hercegovine, tako da odgovor na pitanje da li moćna farmaceutska industrija i njen lobi u BiH na najgori način iskorištavaju teško oboljele, nudeći slamku spasa onima koji nemaju izbora nego da daju ogromnu sumu novca,  a one koji nemaju novac svjesno i namjerno šalju u zagrljaj smrti? ili postoji neko razumno i shvatljivo objašnjenje za sve to, ali ga nije ponudio niko od gore navedenih.

U Federalnom zavodu za zdravstveno osiguranje i reosiguranje, Irmu su, kada se raspitivala za mogućnost refundiranja lijeka koji bi kupila, pitali: „Zašto vam onkolozi savjetuju tako skupe lijekove umjesto toliko drugih lijekova sa (esencijalne) liste“? (koja nije revidirana od 2019. godine!, op. a.). Dakle, u prijevodu, njihova logika je „zašto trošiti novac na skup lijek koji još nije na listi, a koji djeluje, umjesto jeftinog koji ne djeluje, ali za njega ima novca?“.

Lijekovi skupi jer je ‘malo tržište’

Kako nam je nedavno rekao direktor Onkološke klinike KCUS-a Semir Bešlija, samo u drugom kvartalu prošle godine, dvije vodeće agencije za lijekove, američki FDA (US Food and Drug Administration) i evropska EMA (European Medicines Agency), odobrile su proširenje indikacionog područja za 26 do tada odobrena lijeka, te odobrili devet novih za ukupno 19 solidnih malignih tumora i pet hematoloških maligniteta. U BiH, od toga nema ničega na listi.

Federalno ministarstvo zdravstva je, kako nam je rečeno u odgovoru na upit, započelo aktivnosti na izradi nove liste lijekova Federalnog fonda solidarnosti te će, u skladu sa izdvojenim sredstvima iz budžet entitet Federacija BiH, „pripremiti najoptimalniju listu lijekova“.

„Kada su u pitanju lijekovi za onkološke pacijente u FBiH, problem je sve”, kaže Eldina Zolj-Balenović, novinarka sarajevskog Oslobođenja koja dugo piše o ovoj problematici, a koja se i sama borila sa karcinomom dojke.

„Lista onkoloških lijekova nije revidirana od 2019. iako je kod nas po zakonu predviđeno da se revidira svake godine. U svim državama svijeta to se radi od dva do šest puta godišnje“, nastavlja Zolj-Balenović.

Kada je riječ o cijenama lijekova, kao jedna od aktivistica koja se bori za promjene i članica sarajevskog Udruženja “Renesansa”, nestranačke, nevladine i neprofitne organizacija koja okuplja oboljele i liječene žene koje su se izborile ili se još bore sa karcinomom dojke, Eldina je, kaže, jednom prilikom pitala odgovorne zašto su tako visoke.

„Dobila sam odgovor da smo malo tržište. A svjedočimo jeftinijim lijekovima u Crnoj Gori, koja je još manje tržište, ili Sloveniji, recimo. Pored toga, komisije pri Ministarstvu zdravstva FBiH propisuju indikacije, pa je tako lijek koji se upotrebljava u cijelom svijetu recimo za karcinom maternice, dojke, pluća…, koji pokazuje izuzetne rezultate, kod nas od strane te komisije, koja pacijenta očima ne vidi, indiciran samo za pluća, ili samo za dojku, ili samo za maternicu. Pa, tako, oboljeli kojima ordinirajući onkolog propiše lijek koji nije indiciran od strane komisije za njihovo oboljenje, moraju kupovati lijek bez ikakve šanse da će biti refundiran ili će odustati od liječenja. Ti lijekovi su uglavnom nekoliko desetaka hiljada KM na mjesečnoj bazi“, govori Eldina.

„Rijetko ko može podnijeti višegodišnju terapiju. Jer, karcinom se ne liječi mjesec ili dva, nego godinama”, dodala je.

Čovjek pod tačkom ‘ostalo’

U cijeloj ovoj priči, prema riječima mnogih pacijenata, ovdje problem nisu onkolozi, jer oni kako tvrde, prate sve svjetske tokove i predlažu najbolje lijekove. No, njih ne prate ostali.

“Svjesni smo da je onkologija grana medicine koja na globalnom planu pravi najbrži i najveći iskorak. Ali za pacijente u BiH to ne znači ništa. Mi se još uvijek liječimo starim lijekovima, uglavnom citostaticima i hormonalnim terapijama koje uništavaju naš organizam u potpunosti. A, moram napomenuti da posljednjih mjeseci na KCUS-u nedostaje i tih, osnovnih terapija koje su slovo A u protokolu liječenja onkoloških pacijenata”, kaže Zolj-Balenović.

Dodala je da se Udruženje „Renesansa“ trudi da javnost i sistem shvate koliki je ovo problem.

“Džaba se grade autoputevi, mostovi, kupuju avioni ili kamioni, ako ostanemo bez ljudi. Čovjek bi trebao biti u fokusu, a čovjek, odnosno zdravstvo, u Zakonu o raspodjeli budžeta Federacije BiH je na posljednjem mjestu, pod tačkom ostalo”, rekla je.

“Jednako nas frustrira činjenica da procedura registracije novog lijeka kod nas traje jako dugo zbog silnih zakonskih procedura. Izgleda, zakoni se primjenjuju samo kada su usmjereni protiv čovjeka i života“, zaključila je.

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autor: Muamer Tanović/Foto: Ilustracija/N1)