Bosna i Hercegovina zaista ima – bez obzira na to što to zvuči kao jeftino izbacivanje parola – i dalje dobru opciju da ljudi u njoj žive normalno. Međutim, nažalost, nedostaje i pameti i hrabrosti da se to čime raspolaže iskoristi za normalan život.

Riječ je, naravno, o prirodnim resursima. Iako je to većini jasno samo po sebi, ipak nije naodmet pomenuti da upravo sada možemo jasno vidjeti kolika je važnost resursa danas u svijetu. Evropa ima veoma malo prirodnih resursa i nova američka administracija je jednostavno digla ruke od nje i veoma je bahato odgurnula od sebe. S druge strane, američka administracija želi pripojiti Grenland i Kanadu, koji su bogati resursima.

Zalihe i cijene

Bosna i Hercegovina ima značajne prirodne resurse, a posebno šume, rudna bogatstva i hidroenergiju. Više od 53 posto površine je prekriveno šumama, a od mineralnih resursa vrijedi istaći ugalj, željeznu rudu, boksit, bakar, olovo, cink, gip i krečnjak. No, u ovom tekstu ćemo se osvrnuti samo na ugalj. Prema podacima U.S. Energy Information Administration (EIA) i British Petroleuma, poznate rezerve uglja BiH procjenjuju se na 2,49 milijardi tona. Drugi izvori, poput Rudarskog instituta ili Federalnog ministarstva energetike, procjenjuje rezerve na 3,5 do 5 milijardi tona. No, u nastavku ćemo se držat podataka EIA i British Petroleuma.

Jeftinije cijene električne energije od BiH imale su u Evropi, u prvom polugodištu 2024, samo Gruzija (0,0602 eura), Kosovo (0,0650 eura) i Turska (0,0434 eura), pokazuju podaci Eurostata, zvanične statističke agencije Evropske unije

Ta količina uglja dovoljna je BiH, pri sadašnjem obimu potrošnje, za naredne 264 godine, kažu EIA i British Petroleum. Da stavimo to u neku perspektivu. Španija ima rezerve uglja za naredne 74 godine. Nizozemska za narednih 30 godina, Slovačka za naredne 22 godine, Portugal za narednih 8 godina, Velika Britanija za naredne 2 godine, Norveška za jednu, a Švedska za samo par mjeseci. Zalihe uglja u Njemačkoj, jednoj od najbogatijih evropskih zemalja, dovoljne su za narednih 155 godina.

A zašto je ugalj važan? Pa zato što se iz njega i dalje dobija većina električne energije u svijetu. Trenutno se 35 do 36 posto električne energije u svijetu dobija iz uglja, a ugalj je pri tome najveći pojedinačni izvor energije (plin oko 23 posto, hidro potencijali oko 15 posto, nuklearna energija oko 9 posto, vjetar oko 8, a solarna energija oko 5 posto globalno), pokazuju podaci International Energy Agency i Ember Climate.

Zahvaljujući jedino i isključivo uglju, Bosna i Hercegovina već godinama ima jednu od najnižih cijena električne energije u Evropi. U prvom polugodištu 2024. godine prosječna cijena električne energije za domaćinstva u Bosni i Hercegovini iznosila je 0,0724 eura po kWh, što je u tom trenutku bila četvrta najniža cijena u Evropi. Jeftinije cijene električne energije od BiH imale su u Evropi u prvom polugodištu 2024. samo Gruzija (0,0602 eura), Kosovo (0,0650 eura) i Turska (0,0434 eura), pokazuju podaci Eurostata, zvanične statističke agencije Evropske unije.

Prosječna cijena električne energije u Evropskoj uniji, u prvom polugodištu 2024. godine, iznosila je 0,2889 po kWh, navodi Eurostat, što je dakle četiri puta skuplje nego u BiH. Naravno, više cijene električne energije u EU od prosječnih zabilježene su u zemljama koje imaju ili male ili nikakve rezerve uglja. I upravo u ovom trenutku dolazimo do problema bh. energetske politike. Umjesto da se uzdaju u resurse kojima BiH raspolaže i da usavršavaju taj segment (smanjenje oničišćenja, razvoj novih postrojenja), naši političari i stručnjaci su krenuli u drugom smjeru.

Doveli su, naprimjer, stručnjake iz Švedske da smanje ovisnost BiH o uglju i da nam razviju plan zelene tranzicije, pri čemu vrijedi istaći slijedeće: rezerve uglja BiH su dovoljne za naredne 264 godine, a Švedske za samo par mjeseci. No, to nije sve. U takvoj situaciji švedska vlada odbacuje zelenu agendu, jer obnovljivi izvori energije, kako kažu, nisu stabilni, dok je stručnjaci i političari u BiH objeručke prihvataju i nastavljaju predano da rade na odustajanju BiH od korištenja resursa kojim raspolaže.

Takva politika – ako se to uopšte može nazvati politikom – rezultirala je time da Elektroprivreda BiH Sarajevo, najveća elektroprivredna kompanija u BiH, u posljednje dvije godine posluje sa velikim gubicima. Razlog? Edhem Bičakčić, bivši direktor Elektroprivrede BiH i nekadašnji federealni premijer, kaže, odustajanje od uglja. To je doduše potvrdio i aktuelni menadžment Elektroprivrede BiH koji gubitak od 57,5 miliona KM u 2024. veže za “povećanje troškova za 78 miliona KM zbog kupovine električne energije na tržištu, koja je bila neizbježna zbog manje isporuke uglja”.

Ovdašnji stručnjaci i političari će sada zagalamiti i reći: jeste, ali se mi brinemo za zaštitu okoliša jer je ugalj prljav, bla, bla, bla. Lijepo. Ali, pogledajmo i ovo. Podaci Statistisches Bundesamt (Destatis) iz Njemačke kažu da je ova zemlja u 2022. godini dobijala čak 44 posto svoje energije iz takozvanih obnovljivih izvora energije. Sa tim rezultatom Njemačka je u vrhu u svijetu i ponos svakog zagovornika zelene agende. Ali, pogledajmo sada i BiH. U istoj godini proizvodnja električne energije u BiH iz hidroelektrana (obnovljivi izvori) činila je 31 posto ukupne proizvodnje električne energije, pokazuju podaci Agencije za statistiku BiH. Kada se tome još doda i energija proizvedena iz vjetra i sunca, onda dolazimo do podatka da je i BiH još 2022. bila jako blizu njemačkog obnovljivog rekorda.

Da je pameti

Da ne bude zabune. Potpisnik ovih redova nije protiv ekologije i zaštite okoliša. Naprotiv. BiH zaista ima problem sa onečišćenjem iz starih termoelektrana. Ali, slijepo prihvatanje zelene agende ne rješava taj problem. Njemačka, koja je lider zelene tranzicije, ima trenutno 63 termoelektrane koje rade na ugalj. Te termoelektrane zajedno u zrak izbacuju manje sumpordioksida od samo jedne bh. termoelektrane, pokazuju podaci BankWatch. Da je pameti, u tom bi se smjeru trebalo ići. Poslati ovdašnje inženjere u Njemačku da vide kako njemačke termoelektrane filtriraju ispusne gasove i to primijeniti kod nas. A ne odmah ići na odustajanje od uglja.

Jer ni Nijemci ne odustaju od uglja. Pokazuju da se onečišćenja mogu filtrirati i kontrolisati. Samo treba malo pameti. Vrijedi pomenuti i da prema podacima Statistisches Bundesamt u Njemačkoj posljednje dvije-tri godine raste proizvodnja električne energije iz uglja. Da, raste! Njemačka, dakle, nije kao BiH poletjela da odustane od svog uglja. Koristi ga i dalje i čak povećava potrošnju. A kada se sve pomenuto ima na umu, nemoguće je ne sjetiti se legendarnog američkog rock muzičara Franka Zappe, koji je rekao: “Um je poput padobrana – beskoristan je ako nije otvoren.” Nažalost, kod nas se u BiH padobran otvara tek kada izbliza ugledamo tlo.

(TIP/Izvor: Oslobođenje/Autor: Eldar Dizdarević/Foto: Ilustracija/Fena)